VERITAS - br. 2/2005

>[SADRŽAJ]<

ISKRICE

IRACIONALNO-RACIONALNO BIĆE

Cjelovit čovjek

Da bi se postupalo razumno - malo je imati samo razum.
Fjodor Mihajlovič Dostojevski


JOSIP SANKO RABAR

Čovjek je iracionalno i racionalno biće. Da je samo racionalan, bio bi hladno računalo, stvar koja stvara. Da je samo iracionalan bio bi nešto gore od životinje, čisto ludilo. Tek u pravoj mjeri jednog i drugog, i pravom načinu njihova spajanja, on je cjelovit čovjek.

Gotovo sve što čovjek čini sadrži oboje. I najbolje što čini sadrži oboje, i najgore što čini sadrži oboje. Umjetnost je iracionalno-racionalno djelo, kao i ljubav, i svaki ljudski odnos također. Iracionalne intuicije ima čak i u racionalnoj znanosti i u tehničkom izumljivanju, jer u svemu sudjeluje čitav čovjek. Transcendiranje postojećeg i čitavog svijeta također su djelo cjelovitog čovjeka. Religija i mistika, utopija i revolucija, pa i filozofija. Čak i "racionalizam" ima svoju iracionalnu stranu. Čak i mistika traži čitava čovjeka, traži razum i mjeru, bez razuma ne bismo stigli do razine koja nadilazi razum. Bez razuma ne bismo ostali ljudima, niti bismo mistici pronašli mjesto u svijetu gdje se svijet može transcendirati.

Iracionalno samo po sebi nije zlo, racionalno samo po sebi nije dobro. Važno je biti racionalan u svemu onome u čemu trebamo biti racionalni, važno je biti iracionalan gdje je potrebno biti iracionalan, u međuljudskim odnosima, vjeri, nadi i ljubavi, u umjetničkom stvaranju ili u znanstvenoj intuiciji. Ali, u međuljudskim odnosima, vjeri, nadi i ljubavi, u umjetničkom stvaranju i znanstvenom otkrivanju potrebno je, također, biti i racionalan. Potrebno je oboje. Iracionalno i racionalno potpomažu jedno drugo, nisu obrnuto proporcionalni, već zajednički rastu, služe čitavu čovjeku. Ukoliko se međusobno uništavaju, uništavaju i čovjeka. Sukob racionalnog i iracionalnog u čovjeku pokazuje da s iracionalnim ili s racionalnim nešto nije u redu. Na djelu je loše, opako iracionalno ili opako, lažno ili pretjerano racionalno.

Sve najgore što je čovjek učinio također je spoj iracionalnog i racionalnog. Na primjer, holokaust. Spoj iracionalne neljudske ideologije i sadističkih strasti, s jedne strane, i racionalne tehnologije, funkcionalne i efikasne. Taj nacistički slučaj dobar je primjer kakav spoj racionalnog i iracionalnog trebamo izbjeći. Tome su donekle slični i fundamentalizmi. (Ne samo crkveni, nego svih religija i ideologija, kao i oni protucrkveni.)

Drugi primjer, termonuklearni rat, koji se na svu sreću još nije dogodio, koji bi čitav Globus pretvorio u mračni radioaktivni beživotni planet, prekriven ledom i oblacima prašine, ne bi bio moguć bez najnaprednijih prodora znanosti i gigantskog tehnološkog racionalnog aparata. A, ima li u svemu tome i nečega iracionalnog - sami prosudite.

Još u grčkoj filozofiji, a osobito s nastupom novog vijeka, pojavilo se uvjerenje da je razum jedino dobro čovjeka i jedini njegov spas. Osobito u vrijeme filozofskog racionalizma i nastanka novovjekovne matematičko-eksperimentalne znanosti. Bili su u pravu kada su uvidjeli da se bez razuma ne može živjeti, napredovati i opstati na svijetu, ali i u krivu, kad su mislili da je razum sam po sebi dovoljan za ljudskost. Kasnije se, osobito tokom dvadesetog stoljeća pokazala duboka ambivalentnost djelovanja znanosti i razuma. Podvrgavanje svijeta racionalno-znanstvenom ustroju pokazalo je i svoje opake strane. Tobožnji spasitelj, također je i upropastitelj čovječanstva. Čak su nastale i znanosti koje nas spašavaju od posljedica znanosti: ekologija, bioetika...

   

Znanost traži metodološku čistoću, čisti razum. No, dobar znanstvenik treba biti i cjelovit čovjek. Metodološka je čistoća tek pomoćno sredstvo te cjelovitosti, intuicije, mašte, ljudskosti. Razum sam za sebe zapravo ne postoji, osim u metodološkim postupcima znanosti i nekih filozofema. Uistinu postoji cjelovit čovjek.

Pokazalo se da racionalno nikad nije samo, uvijek neko iracionalno kormilari zajedno s njim (cjelovit čovjek kormilari), pa nije nevažno kakvo je to iracionalno. Je li ljubav ili mržnja? Sadistički poriv, volja za moć, za dominacijom nad svijetom ili suosjećanje prema drugim bićima? Egoizam ili altruizam? Strah ili nada? Autizam? Pohlepa? Ne, nije svejedno.

Cjelovit čovjek je taj koji uništava ili djeluje blagotvorno. Trebao bi sebe kultivirati cijelog: i svoju iracionalnu, i svoju racionalnu stranu.

>[SADRŽAJ]<