VERITAS - br. 2/2005

>[SADRŽAJ]<

KAMEN
PO KAMEN

UMJESTO IZGUBLJENE NEVINOSTI - DAR LJUBAVI

Darovati djevičanstvo

Riječ darovati svjedoči ljubav. Čistu ljubav bez pohlepe i primisli. Darivanje je uvijek nezasluženo i znak je istinske ljubavi. Darivanje se uvijek događa iz ljubavi. A upravo bi ljubav trebala biti razlog radi kojega se odlučujemo za svaki spolni odnos - pa i onaj prvi.


NIKOLA KUZMIČIĆ
[ nikola.kuzmicic@zg.t-com.hr ]

Živimo u erotiziranom svijetu u kojemu seksualnost prestaje biti vrhunac intimnosti opredijeljenih, a postaje poligon za dokazivanje, nametnuta norma ponašanja i bolesna perverzija. Djeci nitko (osim Crkve) ne govori o značenju i smislu spolnosti, a tjera ih se da što prije počnu stupati u spolne odnose. Proglašava se zaostalima i nenormalnima one koji u svojoj maloljetničkoj dobi nisu (kako vele) spolno aktivni.

Svakodnevno gledam tu djecu koju Zavodnik zavodi preko zavedenih i vjerujem da bi se puno učinilo u shvaćanju istinske biti spolnosti već i s promjenom naziva za stupanje u prvi spolni odnos.

   

Obično upotrijebimo izraz izgubiti nevinost i time izričemo shvaćanje prvoga spolnog odnosa (i seksualnosti općenito) koje je u suprotnosti s kršćanskim duhom. Riječ nevinost nije prikladna ponajprije zato što je tuđica koja zamjenjuje hrvatsku riječ nedužnost. A puno veći problem je mišljenje da smo prije stupanja u prvi spolni odnos u stanju nedužnosti, a kada stupimo u spolni odnos prelazimo na drugu stranu. Stranu krivnje, prljavštine, sramote i grijeha. Mi kršćani ne doživljavamo spolnost kao zlo kojega se trebamo sramiti i tabuizirati ga, nego kao Božji dar čovjeku koji nam je (poput svih Božjih darova) povjeren kao zadatak. Živeći vlastitu spolnost u skladu s Božjom voljom ne činimo ništa odurno, nego pjevamo hvalospjev Stvoritelju.


Riječ darovati sadržava u sebi odnos. Uvijek netko daruje nekome. Uspostavlja se odnos među osobama. A spolni odnos je odnos. Odnos među osobama. Mi smo bića u odnosu, a ne prolaznici koji se troše.


Glagol izgubiti nam želi reći da smo ostali bez nečega i to najčešće neovisno o vlastitoj želji. Jednostavno se dogodilo. Ne znam ni kada, ni zašto, ni kako, ni gdje. Stupanje u prvi spolni odnos najčešće se ne događa tako. Većina ljudi može reći kada, zašto, kako, gdje, s kim i posvjedočiti da se radilo o odluci. Puno veći problem je činjenica da riječ izgubiti čovjeka goni da pomisli kako on nije subjekt radnje, kako je gubljenje nevinosti nešto što se ionako događa. A kada se već treba dogoditi onda je bolje (misle djeca praktično) da se dogodi što prije tako da se riješimo još jedne obveze. I što je najgore, ako se to ionako događa, onda ja ni za što nisam odgovoran.

   

Zato bi bilo kršćanskije umjesto pojma nevinost upotrebljavati pojam djevičanstvo, jer je to riječ koja označava stanje prije stupanja u prvi spolni odnos.

A umjesto razosobljavajućeg pojma izgubiti bilo bi prikladnije koristiti pojam darovati, jer ta riječ zahvaća kršćansko shvaćanje prvoga spolnog odnosa (i seksualnosti općenito). U riječi darovati je potpuno jasno da sam ja onaj koji donosi odluku. Ja sam subjekt. Ja sam onaj koji snosi posljedice svoga čina.

Riječ darovati sadržava u sebi odnos. Uvijek netko daruje nekome. Uspostavlja se odnos među osobama. A spolni odnos je odnos. Odnos među osobama. Mi smo bića u odnosu, a ne prolaznici koji se troše.

Riječ darovati upućuje na slobodu. Nitko nikoga ne može prisiliti na darivanje. Dar je hvalospjev slobodi i svjesnoj zrelosti. Svaki spolni odnos (pa i onaj prvi) trebao bi biti slobodni čin oboje sudionika.

Riječ darovati svjedoči ljubav. Čistu ljubav bez pohlepe i primisli. Darivanje je uvijek nezasluženo i znak je istinske ljubavi. Ako nekome dajemo nešto što je zaslužio, onda mu ništa ne darujemo, nego ga plaćamo. Ako nekome nešto dajemo očekujući dobit od toga, onda mu ništa ne darujemo, nego ga mitimo ili potplaćujemo. Darivanje se uvijek događa iz ljubavi. A upravo bi ljubav trebala biti razlog radi kojega se odlučujemo za svaki spolni odnos (pa i onaj prvi).

Konačno, darovati djevičanstvo možemo samo jednom u životu i samo jednoj osobi. Ta posebnost čini prvi spolni odnos dragocjenim, a djevičanstvo skupocjenim, jedinstvenim darom. Ako smo svjesni te vrijednosti, onda nam se neće žuriti, nego ćemo (uz molitvu) dobro promisliti tko će biti ta osoba dostojna da primi dar koji imamo i čuvamo samo za nju.

>[SADRŽAJ]<