VERITAS - br. 2/2005

>[SADRŽAJ]<

CRKVENI KALENDAR

MUKA, SPASENJE I LJUBAV BOŽJEG SINA

Potpuno ozdravljenje

Pred nama je korizma - vrijeme intenzivnijeg razmatranja Kristove muke. Korizma nas na osobit način uči opraštati, jer je Kristova muka ono zbog čega Bog oprašta ljudske grijehe.


HENRIETA ZAJEC

Korizmeno vrijeme postoji od davnina. Još prije Nicejskog sabora, koji je održan 325. godine, postojao je post od 40 dana. U Rimu je počinjao šest nedjelja prije Uskrsa. Budući da nedjeljom kršćani ne poste, post je počinjao četiri dana prije prve korizmene nedjelje, tj. u srijedu. Postojala je i takozvana pretkorizma. Nju su činila dva i pol tjedna prije Pepelnice. Ali i tada, u toj pretkorizmi, izostavljala se Slava i Aleluja, a boja liturgijske odjeće bila je također ljubičasta. Obred posipanja pepelom, koji se vrši na Pepelnicu, ispočetka nije bio za sve vjernike, već samo za javne grešnike. Međutim, u 10. stoljeću, nakon ukidanja javne pokore, taj obred je postao obred za sve kršćane. A u 12. stoljeću nastao je propis po kome se za obred pepeljenja upotrebljava pepeo od spaljenih grančica od Cvjetnice prethodne godine.

   

Mi kršćani znamo da se čovjek ne može spasiti, dakle postići vječni život, svojim silama i svojim pravednim životom. Već prorok Izaija kaže: "Svi postadosmo nečisti, a sva pravda naša k'o haljine okaljane." (Iz 64, 5) Svi ljudi mogu dobiti vječni život samo po Božjem milosrđu i po Kristovoj patnji. I oni koji to znadu i u Njega vjeruju, kao i oni koji ne vjeruju u Krista te misle da se mogu spasiti na neki drugi način. Isus Krist je jedino utjelovljenje Boga. Prorok Izaija u 63. poglavlju kaže: "Nije slao poslanika ni anđela, nego ih je sam spasio. U svojoj ljubavi i samilosti sam ih je otkupio..." (Iz 63, 9) Na nekoliko mjesta po ustima proroka Izaije Bog kaže da je On sam otkupitelj. Dakle Onaj koji je prvi i posljednji, Onaj koji postoji od vječnosti - istovremeno je i naš Otkupitelj. On dolazi u smrtnom tijelu, da bi umro na najsramotniji i najokrutniji način. Tako grijeh više nema moć čovjeka odijeliti od Boga, ukoliko čovjek priznaje Krista kao jedinog Gospodina i Spasitelja, koji ljude spašava tako da im oprašta grijehe. "A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo... Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satrše. Na njega pade kazna radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše." (Iz 53, 4-5)

Doista ljubav nas Božjeg Sina iscjeljuje. Ona nas potpuno ozdravlja i to prije svega iznutra - duhovno. Bez duhovnog ozdravljenja tjelesno ozdravljenje je nepotpuno. I puno puta se dogodi da netko ozdravi od neke bolesti, ali nakon određenog vremena ponovno se razboli zbog neke druge bolesti. To je zato što se nije dogodilo duhovno ozdravljenje koje može dati samo Isus. Jedino On može iscijeliti cijelo naše biće, a osobito našu dušu i duševne rane. Gotovo nema osobe koja nikad nije imala duševne rane. Stresne situacije je nemoguće izbjeći. Ali što učiniti kad se one dogode? Svakako otići k Isusu liječniku svih bolesti. Mnogim se ljudima događa da su se zbog toga što u stresnim situacijama nisu dali Isusu da izliječi njihovu dušu, dogodile razne psihosomatske bolesti. Kao na primjer: problemi s tlakom, čir na želucu itd. Također ljudi često ne mogu u dubini duše oprostiti onima koji su im zadali duševne rane, i to nerijetko može biti uzrok zbog kojeg ne mogu ozdraviti.

   

Korizma nas na osobiti način uči opraštati, jer je Kristova muka ono zbog čega Bog oprašta ljudske grijehe. Grijeh nikada ne može biti tako velik da ga Bog ne bi mogao oprostiti, ukoliko čovjek traži oproštenje od Boga. Nema grijeha koji Kristova krv ne bi mogla oprati. Također nitko si ne smije umišljati da je toliko čist, da mu nije potrebno "pranje" u Isusovoj krvi. Jer Krist je upravo zato umro raspet na križu, da grijeh uništi, a grešnike da spasi.

Grijeh i grešnik nisu jedno te isto. To nam dokazuje upravo Isusova smrt na križu. Mnogi to, nažalost, brkaju, odnosno poistovjećuju. Oprostiti ne znači nužno da trebamo komunicirati s onima koji su nam učinili veliku nepravdu, bilo da su nam nekoga ubili, kao što se to previše puta događa u ratu, bilo da nas lažno optužuju. Oprostiti znači srce osloboditi od mržnje i od želje za osvetom. To je odluka, ne osjećaj. Odluka koju možemo donijeti s Isusom.

Dao Bog da predstojeću korizmu mnogi znadu proživjeti tako da ozdrave od duševnih rana, te oslobode srce od mržnje i od želje za osvetom.

>[SADRŽAJ]<