"Ujutro posij svoje sjeme" (Prop
11, 6). Ujutro, tj. u vrijeme kada milost rastjeruje tamu grijeha,
propovjedniče, sij sjeme svoje riječi, svoje sjeme, tj. sjeme koje je tebi
povjereno. Vidjet ćeš s kolikim je pravom riječ Božja nazvana sjemenom. Doista,
kao što sjeme, posijano u zemlju, niče i raste, dajući najprije stabljiku, zatim
klas i napokon puno zrnja na klasu (usp. Mk 4, 28), tako i riječ Božja, posijana
u srce grešnika, najprije izrasta stabljikom pokajanja, potom klasom ispovijedi
koja se probija prema nadi oproštenja; te naposljetku s puno zrnja
zadovoljštine, odnosno djelima pokore.
Sv. Antun Padovanski:
Propovijedi, Šezdesetnica, br. 5