VERITAS - br. 4/2005

>[SADRŽAJ]<

KAMEN
PO KAMEN

JESTE LI RAZUMJELI I JESAM LI BIO JASAN?

Razumljiva jasnoća

Postoje trenuci kada se može jasno osjetiti da smo nešto naučili. Da nam je ukazano na mogućnost kako ćemo biti bolji. Da nam je darovana istina i mudrost koju je netko životom otkrio.


NIKOLA KUZMIČIĆ

Dragi ljudi su se okupili toga dana na tom sastanku. Okupili su se ljudi koji žele promjene. Nisu bili od onih koji se riječima ili kritiziranjem zalažu za promjene, nego predanim radom i ulaganjem vlastitih talenata. I ja sam bio među njima. Više radi svoje oduševljenosti idejom i ljudima, a manje radi svoga uklapanja u navedenu definiciju prisutnih.

Budući da je to bio jedan u nizu radnih sastanaka, svatko od nas je izvijestio o onome što je napravljeno, a na kraju smo se dogovorili za sljedeće korake. Nakon pojedinoga izvješća uslijedila bi rasprava. Ja sam sudjelovao u raspravi kada sam trebao pojašnjenje ili kada sam mislio da mogu ponuditi pojašnjenje ili rješenje.

Po završetku radnoga dijela, dogovorio sam se s nekima od njih da se još malo zadržimo u neformalnom razgovoru uz kavu. Na početku smo prokomentirali upravo završeni susret i izrazili zadovoljstvo što možemo sudjelovati u nečemu što se već sada pokazuje kao dobro i korisno. A onda se jedna od nas okrenula prema meni i rekla da je bilo poprilično neugodno što sam skoro svaki svoj intervent završavao konstatacijom ...ako me razumijete ili pak pitanjem: Jeste li razumjeli? Reče da sam se ponašao kao da pretpostavljam da sam superiorniji od ostalih sudionika i da ozbiljno sumnjam u njihove intelektualne sposobnosti. Jer, eto, nisam siguran ni mogu li razumjeti moje riječi.


Sada malo bolje shvaćam kako je teško biti bolji te kako je blagoslov imati uza se dobre ljude koji te upozoravaju na nedostatke, odnosno imati zajednicu koja te podržava i krijepi u tvom nastojanju.


Složio sam se s njom budući da i sam već duže vremena osjećam neprikladnost takve formulacije. No ta mi se poštapalica, kao uostalom i sve druge poštapalice, nekontrolirano upliće u govor. Ispričao sam se i požalio da ne znam kako se toga riješiti, jer želim na kraju čuti komentar onih kojima sam govorio. Želim znati jesu li se moje riječi čule i shvatile.

Ona koja je prva govorila, a za njom i ostali, predložiše mi da počnem upotrebljavati izraz: Jesam li bio jasan? ili ...ako sam dovoljno jasan.

   

Postoje trenuci kada se može jasno osjetiti da smo nešto naučili. Da nam je ukazano na mogućnost kako ćemo biti bolji. Da nam je darovana istina i mudrost koju je netko životom otkrio.

Govoreći: Jeste li razumjeli?, dovodim u pitanje one s kojima razgovaram, a to dovođenje sudionika u pitanje može biti veoma neugodno. Može se pomisliti da ih podcjenjujem, da ih smatram manje vrijednima, ili manje sposobnima. I koliko god sudionike razgovora takvim pitanjem ponizujem, toliko sebe uzvisujem.

A ako se koristi izraz: Jesam li bio jasan?, onda ne dovodim u pitanje sudionike razgovora, nego svoju sposobnost objašnjavanja. Sudionici razumiju, ukoliko im se nešto jasno pokaže i prikaže.

Odmah sutradan sam svoje gimnazijalce zamolio za pomoć, ispričavši im taj događaj. Zamolio sam ih da mi pomognu da umjesto podcjenjujućeg izraza, koristim onaj izgrađujući. Oni su dakako pristali.

Započela je avantura prepravljanja poštapalica. Započeo je mukotrpan posao. Kad god bih obraćanje gimnazijalcima poželio završiti pitanjem: Jeste li razumjeli?, sjetio bih se i zamijenio bih ga pitanjem: Jesam li bio jasan? Primijetio sam da su učenici puno kvalitetnije odgovarali na to pitanje, nego na ono prijašnje. A kada bih im po navici govorenje završio riječima ...ako me razumijete, oni bi me ispravljali, sretni da mogu učitelja učiti. A ja sam bio sretan što napredujem i što na tom putu nisam sam.

Od početka ovih nastojanja prošlo je gotovo mjesec dana. Sada malo bolje shvaćam kako je teško biti bolji te kako je blagoslov imati uza se dobre ljude koji te upozoravaju na nedostatke, odnosno imati zajednicu koja te podržava i krijepi u tvom nastojanju.

S druge strane shvaćam koliko je potrebno otvorena srca čuti kritiku koja nije izrečena kao prijekor ili poruga, nego kao poticaj, te koliko je bitno biti iskren, ne oholiti se da si ono što nisi, niti se praviti boljim.

Ponekad pomislim da sam otkrio put za bolji svijet.

...ako sam dovoljno jasan.

>[SADRŽAJ]<