VERITAS - br. 4/2005

>[SADRŽAJ]<

U SPOMEN

"RADOSTAN SAM, BUDITE I VI. MAJCI BOŽJOJ POVJERAVAM SVE RADOSNO."

Umro je Papa!

Posljednji sati Svetog Oca bili su označeni neprestanom molitvom svih onih koji su ga pratili u pobožnom prijelazu i složnim sudjelovanjem u molitvi tisuća vjernika koji su satima bili okupljeni na Trgu Svetog Petra.


Papa Ivan Pavao II.Sveti Otac Ivan Pavao II. preminuo je 2. travnja, u 21:37 sati, u svojim privatnim odajama.

U 20 sati je započelo slavlje mise blagdana Božanskog milosrđa u sobi Svetog Oca kojoj je predsjedao mons. Stanislaw Dziwisz u zajedništvu s kardinalom Marianom Jaworskim, mons. Stanislawom Rylkom i mons. Miecyslavom Mokrzyckim. U tijeku misnog slavlja Papi je podijeljen sakrament bolesničkog pomazanja.

U trenutku smrti Ivana Pavla II., kako je priopćio ravnatelj Tiskovnog ureda Svete Stolice dr. Joaquin Navarro-Valls, a prenosi IKA, bili su prisutni dva osobna tajnika Svetog Oca: nadbiskup Stanislaw Dziwisz i mons. Mieczyslaw Mokrzycki, zatim kardinal Marian Jaworski, nadbiskup Stanislaw Rylko, o. Tadeusz Styczek, tri poljske redovnice Službenice Presvetog Srca Isusova, koje obavljaju službu u Papinim odajama, pod vodstvom svoje poglavarice s. Tobiane Sobodke, osobni Papin liječnik dr. Renato Buzzonetti s dva dežurna liječnika i dva dežurna medicinska tehničara. Odmah zatim su stigli državni tajnik Svete Stolice kardinal Angelo Sodano, kamerlengo Svete Rimske Crkve Eduard Martinez Somalo, zamjenik državnog tajnika nadbiskup Leonardo Sandri i zamjenik kamerlenga nadbiskup Paolo Sardi. Kasnije su došli dekan Kardinalskog zbora kardinal Joseph Ratzinger, te kardinal Jozef Tomko.

Vijest o Papinoj smrti objavio je mons. Leonardo Sandri, za vrijeme molitve krunice na Trgu sv. Petra u Vatikanu, nešto prije 22 sata. Papa se vratio svome Ocu, rekao je mons. Sandri i pozvao sve na molitvu Kraljice neba, predvodeći potom molitve za pokojne.

Zazvonila su zvona...

Neposredno nakon smrti pape Ivana Pavla II. oglasila su se velika zvona bazilike Svetog Petra u Vatikanu. Više od petnaest minuta zvonila su zvona bazilike Svete Marije Velike, najveća rimska zvona, kako bi objavila Papinu smrt. Velika zvona oglasila su se i u mnogobrojnim katedralama diljem svijeta, među kojima i u poljskom Krakowu. Vijest o Papinoj smrti objavljena je u tom poljskom gradu nešto prije 22 sata i vjernici su se odmah počeli u velikom broju okupljati na trgu ispred katedrale. "Svi se osjećamo kao siročad", izjavio je državni tajnik Svete Stolice kardinal Angelo Sodano, neposredno nakon smrti Svetog Oca.

Sv. misu zadušnicu predvodio je kard. Joseph Ratzinger - dekan Kardinalskog zboraU trenutku Papine smrti na Trgu Svetog Petra u molitvi krunice bilo je okupljeno oko 100.000 vjernika. Brojni dopisnici iz Vatikana ističu kako je Papa umro upravo za vrijeme molitve krunice - molitve posvećene Blaženoj Djevici Mariji, kojoj je Sveti Otac bio posebno odan i pod čiju je zaštitu stavio cijeli svoj pontifikat.

Znakovito, Papa je ovaj svijet napustio upravo u predvečerje nedjelje Božanskog milosrđa, blagdana koji je prije pet godina sam ustanovio. Tada je svetom proglasio poljsku redovnicu Faustinu Kowalsku, "navjestiteljicu" Božjeg milosrđa, a odredio je također posebnu crkvu u Rimu za širenje tog štovanja. Uz tu je duhovnost Papa bio osobno vezan te je svoj pontifikat uobličio u vapaj Božjem milosrđu za čitavo čovječanstvo.

Svetac, odmah!

Tijelo pokojnog Pape položeno je 8. travnja u grobnicu u kripti Bazilike sv. Petra, na mjesto na kojemu je sve do nedavno bilo tijelo novoproglašenoga blaženog pape Ivana XXIII. I to je znakovito, s obzirom da su već na misi zadušnici, koja je prethodila pokopu, brojni vjernici gromoglasno za Svetog Oca uzvikivali: Svetac, odmah! Svetu misu zadušnicu za papu Ivana Pavla II. predvodio je kardinal Joseph Ratzinger, dekan Kardinalskog zbora, u koncelebraciji brojnih kardinala i biskupa, a u nazočnosti više milijuna vjernika u samom Rimu. Papu su došli ispratiti brojni vjerski, politički, kulturni i društveni predstavnici, a cijeli pokop, medijski popraćen kao niti jedan događaj do sada, više je podsjećao na slavlje vjere u uskrsnuće, nego na žalost zbog same smrti velikana koji je zadužio cijeli svijet.

Papini najbliži suradnici odnijeli su njegovo tijelo u kriptu Bazilike sv. PetraPapina posljednja bilješka

Kako je prenio genovski dnevnik "Il Secolo XIX", Papine su posljednje bilješke bile: "Radostan sam, budite i vi", a napisane su suradnicima i časnim sestrama koji su mu bili najbliži. "Radostan sam, budite i vi", napisao je s velikim naporom Sveti Otac uz pomoć svoga tajnika don Stanislava, dodavši: "Molimo radosno zajedno. Majci Božjoj povjeravam sve radosno".

Patnja i svjedočenje

Podsjetimo se, posljednja tri mjeseca za papu Ivana Pavla II. bila su obilježena teškom bolešću i patnjom.

Početkom veljače odjeknula je vijest o odlasku pape Ivana Pavla II. u bolnicu Gemelli, zbog akutnoga laringotraheitisa, uzrokovanoga gripom. Premda bolestan, želio je biti zajedno s vjernicima. Tijekom Angelusa, 6. veljače, Papa se pojavio na prozoru svoje bolničke sobe, rukom blagoslovio okupljene, a potom izgovorio nekoliko riječi koje su izazvale snažne emocije među nazočnima pred bolnicom, kao i onima koji su događaj pratili putem televizije. U poruci koju je pročitao nadbiskup Sandri, Sveti je Otac zajamčio: "I ovdje nastavljam služiti Crkvi i cijelome čovječanstvu".

Oko 200 državnika, veliki broj vjerskih poglavara i velikodostojnika došlo je oprostiti se od PapeSveti se Otac u Vatikan vratio 10. veljače, a sljedeće nedjelje pojavio se na prozoru svojega stana. U poruci koju je nadbiskup Sandri pročitao prije molitve Anđeoskog pozdravljenja, Papa je istaknuo: "Uvijek osjećam potrebu za vašom pomoću pred Gospodinom, kako bih izvršio poslanje koje mi je Isus povjerio". Krajem mjeseca, 21. veljače, objavljen je novi važan dokument Ivana Pavla II. - apostolsko pismo "Brzi razvoj", upravljeno odgovornima u obavijesnim sredstvima. Dan nakon toga, 22. veljače, Sveti je Otac primio u audijenciju hrvatsko državno izaslanstvo, na čelu s predsjednikom Vlade dr. Ivom Sanaderom. 23. veljače u knjižarama se pojavila nova Papina knjiga "Sjećanje i identitet", u kojoj Sveti Otac govori o važnim povijesnim temama, a posebice o totalitarnim ideologijama XX. stoljeća. 24. veljače Ivan Pavao II. ponovno odlazi u bolnicu Gemelli, zbog simptoma gripe i iste je večeri podvrgnut kirurškome zahvatu tijekom kojega je izvršena traheotomija. Odmah nakon što se probudio iz anestezije, Papa je na jednome papiriću napisao "Totus Tuus", povjeravajući se, kao i uvijek tijekom svog pontifikata, Mariji. Tijekom 18 dana boravka u bolnici, vjernici Svetome Ocu svakodnevno izražavaju svoju blizinu, a Papa ih ne razočarava: više se puta pojavio na prozoru bolničke sobe kako bi ih pozdravio.

13. ožujka Papa se vraća u Vatikan, a sljedeće nedjelje, na Cvjetnicu, ponovno se pojavio na prozoru. Na Uskrs, Papa pokušava izgovoriti poruku i blagoslov Urbi et Orbi - Gradu i svijetu, ali ne uspijeva. Svoje osjećaje izražava gestama, a tijekom cijelog nagovora ostaje na prozoru.

U srijedu 23. ožujka, Papa se još jednom pojavio na prozoru pred okupljenim mnoštvom koje ga pozdravlja.

Oporuka i konklave

U ponedjeljak 18. travnja ujutro kardinali će slaviti misu za izbor novoga pape, a poslijepodne istoga dana ući će u konklave. Odlučeno je to na redovitoj općoj kongregaciji kardinala, održanoj u Vatikanu, a vijest je priopćio ravnatelj Tiskovnog ureda Svete Stolice Navarro Valls. Na kongregaciji je kardinalima pročitana i Papina oporuka. Oporuka ima oko petnaest kartica i pisana je na poljskom jeziku. Sastavljana je kroz različita razdoblja pontifikata, počevši već od 1979. godine.


Od Wadowica do Vatikana

Karol Jozef Wojtyla rođen je u Wadowicama, gradu pedesetak kilometara udaljenom od Krakova, 18. svibnja 1920. Bio je drugo od dvoje djece Karola Wojtyle i Emilie Kaczorowske. Nakon završetka studija na višoj školi u Wadowicama 1938. godine, Karol se upisuje na sveučilište Jagiellonian u Krakovu. Kada su nacisti 1939. godine zatvorili sveučilište, mladi je Karol radio u kamenolomu, a potom u kemijskoj tvornici "Solvay" kako bi zaradio za život te izbjegao deportaciju u Njemačku. Osjetivši poziv na svećeništvo od 1942. pohađa u tajnosti predavanja na Teološkom fakultetu Sveučilišta Jagiellonian, kao bogoslov Krakovske nadbiskupije. Nakon rata nastavlja studij na krakovskoj bogosloviji i Teološkom fakultetu Sveučilišta Jagiellonian sve do svog svećeničkog ređenja u Krakovu 1. studenoga 1946. Na daljnjem studiju u Rimu postiže doktorat iz teologije (1948.) s tezom o nauku vjere u djelima sv. Ivana od Križa. Godine 1948. vraća se u Poljsku, gdje obavlja službu kapelana u Niegowiću, a potom studentskog kapelana u župi Sv. Florijana u Krakovu. Kasnije postaje profesor moralne i etičke teologije na krakovskoj bogosloviji i Teološkom fakultetu u Lublinu.

U 38. godini života Wojtyla postaje najmlađi poljski biskup. Za biskupa je zaređen 28. rujna 1958. u katedrali u Krakovu. Šest godina kasnije, u tijeku održavanja Drugoga vatikanskog koncila, 13. siječnja 1964. papa Pavao VI. imenuje ga krakovskim nadbiskupom. Pavao VI. kreira ga i kardinalom 26. lipnja 1967. Kao nadbiskup sudjelovao je na Drugom vatikanskom koncilu (1962.-1965.) pruživši važni doprinos u izradi konstitucije "Gaudium et spes".

16. listopada 1978. Karol Wojtyla izabran je za Papu. Nakon punih 455 godina izbor je pao na ne-Talijana, prvog slavenskog papu u povijesti. Karol Wojtyla uzeo je ime trojice svojih prethodnika - Ivan Pavao II. Papinsku je službu obavljao 26 godina, čime se uvrstio u red papa s najdužim pontifikatom. Njegov je pontifikat treći po duljini u povijesti Crkve. Dulji pontifikat od pape Wojtyle imali su samo prvi papa - Petar, koji je Crkvu vodio 34 ili 37 godina (30-64 ili 30-67) te papa Pio IX., koji je službu Petrova nasljednika obnašao od 1848. do 1878. godine, odnosno 31 godinu i 7 mjeseci.

>[SADRŽAJ]<