VERITAS - br. 4/2005

>[SADRŽAJ]<

CRKVENI KALENDAR

ŽIVOT ŠTO POBIJEDI SMRT

Uskrsnuće

Cijeli mjesec travanj obilježen je uskrsnim vremenom i proslavom Kristova uskrsnuća. Ove je godine Veliki petak - dan Isusove smrti na križu pao 25. ožujka, a Uskrs 27. ožujka. Upravo te su dane, kao stvarne datume Isusova raspeća i uskrsnuća, kršćani utvrdili već u 2. stoljeću.


HENRIETA ZAJEC

Novim i vječnim savezom Boga s čovjekom, što ga sklapa Krist, počinje mesijansko vrijeme. Ali taj savez Krist ne bi mogao sklopiti da nije imao i božansku narav. Nju je objavio riječju i djelom. Uskrsnućem mladića iz Naina, Jairove kćeri, zatim uskrsnućem Lazara iz Betanije, koji je bio četiri dana u grobu, Isus Krist objavljuje tko je on, da je "Uskrsnuće i Život". Objavljuje svoje božanstvo. Objavljuje se kao Gospodar života i smrti, vremena i materije. On je onaj koji daje da nešto bude, koji iz smrti vraća u život, iz ničega zove u postojanje. Također tim čudesima Isus najavljuje svoje čudesno uskrsnuće. Međutim, njegovo uskrsnuće nije povratak u ovaj život, kao što je to bilo za njegova prijatelja Lazara iz Betanije, za Jairovu kćer ili mladića iz Naina. Njegovo je Uskrsnuće jedinstveno i odlučujuće u cijeloj povijesti. Ne može se dokazati ljudskom znanošću i na ljudski način. Isusova muka i smrt na križu, uskrsnuće, uzašašće i Duhovi sačinjavaju pashu Gospodnju. Po toj pashi darovan nam je početak novog života u Duhu Svetomu.

   

Uskrsnuće Kristovo nije prošli događaj, već je to, naprotiv, događaj koji je otvoren prema budućnosti. Uključuje eshatološko ispunjenje čovjeka u njegovoj cjelini. Otkupiteljskom mukom i smrću na križu i uskrsnućem Isus Krist je Spasitelj svijeta. Svih ljudi koji su postojali u prošlosti i svih koji će postojati u budućnosti. Beskrajnog mnoštva za naš način razmišljanja. On je "predan za opačine naše i uskrišen radi našeg opravdanja" (Rim 4, 25) Zbog Kristove muke i uskrsnuća, Bog daje svakom čovjeku do zadnjeg trenutka ovozemaljskog života šansu za spasenje, jer može čovjeku oprostiti svaki grijeh ako se čovjek za njega pokaje. Tako grešnik ima pravo na život s Bogom, na besmrtnost. Pasha Gospodnja tako je definitivna objava Božje milosrdne ljubavi. Božja je veličina upravo u tome što oprašta grijehe čovjeku. Po Kristovoj smrt i uskrsnuću Bog je zauvijek prihvatio svijet.

Kristovo uskrsnuće događaj je neposrednog Božjeg zahvata, u njemu je Isusovo mrtvo tijelo opet sjedinjeno s dušom, ali tako da je produhovljeno za vječnu slavu. Taj događaj nitko od ljudi nije vidio, te je on tajna, kao i stvaranje čovjeka. Uskrsnuće odaje dubinsku dimenziju križa. Kristovo tijelo položeno u grob - raspadljivo, treći dan ustaje - neraspadljivo i preobraženo za vječni život. Njegova su svojstva nepodložnost patnji te suobličenost tijela Duhu i podložnost Duhu. Uskrsli Krist ne poznaje nikakve udaljenosti. Kao što naše misli s lakoćom "lete" od jednog do drugog mjesta, bez obzira koliko su ta mjesta udaljena, tako se i uskrsli Krist može ukazati ljudima, pa zatim ponovno iščeznuti, kao i prodrijeti neopaženo kroz svaku materijalnu stvar, a da je ne probije i ne ošteti. Materijalne ni duhovne zapreke za njega ne postoje. To osobito naglašava sv. Ivan i kaže: "Dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče: Mir vama!" (Iv 20, 19) Nakon osam dana dogodila se ponovno ista stvar. Isus je došao k svojima, dok vrata bijahu zatvorena. Njegova ukazanja su činjenice. Apostoli su zatim razglasili javno, ono što se dogodilo tajno. Isusov život poslije uskrsnuća nova je stvarnost postojanja njegove ljudske naravi koja neodjeljivo ostaje sjedinjena s drugom Osobom Presvetog Trojstva tj. sa Sinom.

   

Po svom uskrsnuću i uzašašću Krist je potpuno ušao u Božju dimenziju. S nama je iz te Božje dimenzije i na Božji način "u sve dane do svršetka svijeta" (Mt 28, 20 ). Uskrsnuće je objava Isusa Krista kao onoga koji je Život što definitivno pobjedi smrt, te je svima koji vjeruju u njega kao Otkupitelja, zajamčio besmrtnost. Kristovo je uskrsnuće korijen našeg uskrsnuća. Kao Božji Sin i Spasitelj svijeta, Krist ostaje središte povijesti čovječanstva. I kao što je u jednoj svojoj propovjedi rekao blaženi Alojzije Stepinac, od njegova će se dolaska na svijet u ljudskom tijelu, ljudska povijest zauvijek dijeliti na prije i poslije Krista.

>[SADRŽAJ]<