VERITAS - br. 6/2005

>[SADRŽAJ]<

ANTUNOVA STRANICA

IZ PROPOVIJEDI SV. ANTUNA PADOVANSKOGA

Grijesi i oproštenje


Isus dahne u apostole i kaže im: "Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im." (Iv 20, 22-23)

Krist je dahom označio da Duh Sveti nije bio samo Duh Očev već i njegov. Grgur kaže: "Duh je poslan na zemlju da bismo ljubili bližnjega; poslan je s neba da bismo ljubili Boga."

Rekao je: "Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe..." odnosno onima za koje prosudite da su dostojni otpuštanja dvama ključevima moći i suda, tj. primjenom moći i suda; podra­zumijeva se: poštujući način i red u moći zadržavanja i otpuštanja grijeha.

Pogledajmo na koji način svećenik otpušta grijehe i odrješuje grešnika.

Kod smrtnoga grijeha: grešnik ubrzo zaslužuje pakao; vezan lancima vječne smrti. Ali, kasnije se kaje i, uistinu pokajavši se, obećava da će se ispovjediti. Gospodin ga odmah oslobađa od kazne i vječne smrti, što se po pokajanju pretvara u kaznu čistilišta. A kajanje mora biti tako veliko kao kod Magdalene i kod zločinca, da bi taj grešnik, kad bi umro, odmah otišao na nebo.

Odlazi k svećeniku i ispovijeda se. Svećenik mu određuje od­govarajuću pokoru, po kojoj i kazna čistilišta može biti okajana u ovome životu, a ako je ispuni kako treba otići će u slavu. Na taj način Bog i svećenik opraštaju i odrješuju.

S time je sukladan odlomak u Djelima apostolskim: "Reče mu Petar: Srebra i zlata nema u mene, ali što imam - to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina, hodaj! I uhvativši ga za desnu ruku, pridiže ga: umah mu omoćaše noge i gležnjevi pa skoči, uspravi se, stane hodati te uđe s njima u Hram hodajući, poskakujući i hvaleći Boga" (Dj 3, 6-8).

"U ime Isusa Krista…" To je put prema savršenstvu. Prvo, onaj koji je ležao najprije ustaje; drugo, započinje kreposno živjeti te s apostolima ulazi kroz vrata kraljevstva. Dvije su riječi vrijedne pozornosti: "hodaj" uz pomoć kajanja i ispovijedi; te, "uhvativši ga za desnu ruku pridiže ga", tj. Odriješi mu grijehe i posla ga u miru.

"Petar sve istjera van, kleknu, pomoli se pa se okrenu prema tijelu i reče: Tabita, ustani! Ona otvori oči, pogleda Petra i sjede. On joj pruži ruku i podiže je." (Dj 9, 40-41) Tabita predstavlja grešnikovu dušu, stidljivu i preplašenu, koja bježi od ruke nebeskog Oca. Njoj je rečeno: Ustani kajanjem; tada ona otvori oči ispovijeđu, sjede poniznošću pokore, a zatim ustade u kreposti odrješenja svih svojih grijeha.

>[SADRŽAJ]<