VERITAS - br. 6/2005

>[SADRŽAJ]<

BLAGDANI

RAZUMNO BOŽJE STVORENJE I NJEGOVE GLUPOSTI

Stalna napast

Dok povijest teče, a lažljivac sve bjesomučnije truje razum i srce, jer mu istječe vrijeme vladanja, dobri Otac, jedini gospodar svega, obdaruje nas svecima i mučenicima, šalje Gospu u pustinju svijeta da nam obnovi njegov nauk, učvrsti vjeru i razbukti svjedočki plamen.


JAKOV DŽOLIĆ

Dok nam Gospa govori o milosnom vremenu i poziva nas da budemo glasnici istinoljubivosti i svjedoci ljubavi Božje, istodobno vladari svijeta potiču bolest pohlepe i razornost samoljublja, obasipaju nas slikama razvrata, lagodnosti i privida, u kojima nam se sami prikazuju uzorom, neupitnim nositeljima vrlina koje nepogovorno trebamo slijediti. A to su bogatstvo, moć, raskalašenost, častohleplje i mizantropija, prelakirani zasljepljujućim sjajem pod kojim se širi raspadljivost.

One koji im se ne pridruže i koji ne prihvaćaju njihovo mudrovanje, proglašavaju kočničarima progresa, natražnjacima koji ne shvaćaju vrednote vremena u kojem žive, te negatorima znanstvenih i općeljudskih dostignuća.

   

Čovjek koji je otuđen od Boga i njegove ljubavi, ne priznaje dostojanstvo bližnjega, već ga pokušava opčiniti i potčiniti, vladati tuđim mislima i osjećajima, lukavo mu, kad od toga ima koristi, povlađivati, nuditi lažna obećanja, dodvarački ga odvlačiti u zamke ovisnosti, u svjetove priviđenja. Manipulatori, uljuljani u sigurnost društvenog položaja i prislonjeni uz jasle materijalnog obilja, uvlače se u naše slabosti, obmanjuju nam srca, okrenuta prema nedogledu kule babilonske. To je ono nevidljivo i neopipljivo zdanje sazidano na temeljima laži, na plodnom uzgajalištu mraka, iz kojeg klija i umnožava se licemjerje, zavist, zloba, mržnja i ljubomora. To je nakazna izobličenost sklada, destruktivna protivština koja se hrva sa Stvoriteljevim naumom.

Ako su po takozvanom prirodnom zakonu kategorije vremena i prostora neizbježno povezane, onda vječnost ukida prostor koji se širi u bjesomučnom bijegu i vraća ga u suglasje miroljubivosti i neraspadljivosti, u živi i nepromjenjivi suodnos s onim po kome je sve postalo, koji se radi naših grijeha i zbog našega spasenja utjelovio po Duhu Svetom u tijelu Marije Djevice. Na putu kojim čovjek gazi i koji se zove povijest, na tegobnoj stazi punoj tjeskobe i razočarenja, tek nam sjećanje duše ulijeva radost i nadu u konačni povratak ljepoti i miru Božjem. Dobri nas Stvoritelj ne ostavlja same, već nam u Knjizi postanka navješćuje puninu vremena, kad će Bogorodica petom satrti glavu lukavoj zmiji, začetnici čovječjeg pada, kad će milosrđem odijeliti mrak od svjetla, žito od pljeve, ljubav od mržnje i čistoću od prljavštine, i ponovno svoju sliku vratiti u okrilje svjetlosti iz koje je zbog svoje lakovjernosti, u kojoj se nastanila tama, bio istjerana.

   

Dok povijest teče i vrijeme se glasa krezubim smijehom iz kojega nas zapuhuje trulež smrti, a lažljivac sve bjesomučnije truje razum i srce, jer mu istječe vrijeme vladanja, dobri Otac, jedini gospodar svega, obdaruje nas svecima i mučenicima, šalje Gospu u pustinju svijeta da nam obnovi njegov nauk, učvrsti vjeru i razbukti svjedočki plamen, da nas pripremi za drugi Isusov dolazak. Dok uranjamo u tajnu vjere, tražeći u njoj smjerokaze koji vode izvoru života, dotle zavedeni i prividni gospodari svijeta, smišljaju sve luđe i sve nelogičnije zakone koji nemaju ništa zajedničkog sa zdravim razumom. Osim što se ozakonjuju svi mogući poroci koji su u izravnom srazu s Božjim zapovijedima, na perfidan se način narodu proturaju odluke kojima ga se drži u pokorništvu i ispituje se njegova sljepoća, poslušnost i nemoć.

Eto, od prvoga me dana muči onaj rigorozni i bolesni zakon o prometu, gdje vozači moraju usred bijela dana imati upaljena automobilska svjetla. Ostavimo po strani da tvornice žarulja i akumulatora bolje zarađuju, jer vijek žarulje i baterije koja je stalno opterećana trošenjem skraćuje se za dva ili tri puta, zaboravimo da su istrošeni akumulatori veliki zagađivači okoline, a reciklaža je skupa. Upitajmo se kojem je bolesnom umu palo na pamet da prkosi svjetlosti dana, da u osunčanim krajobrazima ravne Slavonije, ili pak u ljepoti kršne Dalmacije, sudionici prometa moraju voziti s upaljenim svjetlima, koja na cesti, uronjena u raskoš nebeskog svjetlosnog slapa, tinjaju kao blijede svijeće na izdisaju. Ovakvo što tek može biti nadahnuto licemjerjem pomračenoga globalističkog uma i sprovedeno u zemljama u kojima politika i političari, zadojeni izvorom obmane i laži, nisu dorasli svojoj dužnosti i obvezama.

>[SADRŽAJ]<