VERITAS - br. 10/2005

>[SADRŽAJ]<

ANTUNOVA STRANICA

IZ PROPOVIJEDI SV. ANTUNA PADOVANSKOGA

Marijina poniznost


Blažena Djevica bila je "vrč" zbog poniznosti, od "zlata" zbog siromaštva, od "kovanog zlata" zbog djevičanstva, "ukrašena sva­kovrsnim draguljima" zbog primljenih povlastica i darova. Udubina omogućava da vrč primi ono što se u njega ulijeva i zato predstavlja poniznost koja prihvaća milost nebeskih "napitaka". Oholost, naprotiv, smeta takvim napicima.

Gospodin je u Izlasku zapovjedio da se na žrtveniku izradi šupljina u koju će se odlagati pepeo od žrtve. U udubinu poniznosti odlaže se pepeo, tj. spomen na našu prolaznost. Zato prorok Jeremija kaže o pokajniku: "Položit će usta svoja na grob" (Tuž 3, 29), tj. govorit će o grobu u koji će doći nakon smrti. U Postanku čitamo također da je Abraham pokopao Saru u dvostruku udubinu koja je gledala prema Mamri (23, 19). Dvostruka udubina predstavlja poniznost srca kao i tijela, u koju pravednik mora pokopati svoju dušu, daleko od meteža svjetovnih stvari, i ta poniznost treba gledati prema Mamri, koja znači "prozračnost" i označava sjaj života vječnoga, a ne sjaj svjetovne slave. Prema ovome prvom uputila je pogled poniz­nost Blažene Djevice i zato je ona zaslužila da se u nju gleda" (usp. Lk 1, 48).

A budući da se poniznost čuva u siromaštvu, za nju se ka­že da je zlatni vrč. Točno se, dakle, siromaštvo naziva "zlatnim", jer postaju bogati i blistavi oni koji ga posjeduju. Gdje je istinsko si­romaštvo, ondje je i ono što je dovoljno. Gdje je obilje, ondje je i oskudica. Zato kaže Filozof: "Rijetko se nađe šteta koja ne proizlazi iz obilja." I dodaje: "Ne smatram siromašnim onoga kome je dosta ono malo što posjeduje."

Bernard kaže: "Na nebu je bilo obilje svih stvari: samo nije bilo siromaštva. Došao je stoga Sin Božji da ga potraži i učini dra­gocjenim u svojoj procjeni." O ovom zlatu piše u Postanku da "u avilskoj zemlji ima zlata i da je tamošnje zlato vrlo čisto" (2, 11-12). Avila znači "rodilja" i predstavlja Blaženu Djevicu koja je rodila Sina Božjega i zamotala ga u pelene zlatnog siromaštva.

O blistavog li zlata siromaštva! Tko te ne posjeduje, čak ako i ima sve ostalo, nema ništa! Svjetovne stvari nadimaju, i rasplinjavaju se. U siromaštvu je radost; u bogatstvu su žalost i naricanje. Kaže naime Salomon: "Bolji je zalogaj suha kruha uz radost, nego debelo tele uz neslogu, ili kuća puna žrtvene pečenke" (Izr 17, 1), tj. bo­gatstvo skupljeno nasiljem - na štetu siromaha. I dodaje: "Miran duh je kao vječna svetkovina. Posjedovati malo, uz strah Božji, bolje je nego imati pozamašne riznice koje ne zasićuju" (Izr 15, 15-16); i dalje: "Bolje je stanovati u pustinji - tj. u siromaštvu - nego sa svadljivom i gnjevnom ženom" (Izr 21, 19), tj. u obilju materijalnih dobara. I konačno: "Bolje je sjediti u kutu terase - tj. u poniznosti siromaštva - nego imati svadljivu ženu i kuću zajedničku s drugima" (Izr 21, 9).

>[SADRŽAJ]<