VERITAS - br. 10/2005

>[SADRŽAJ]<

NAŠ OSVRT

KAO MARIJA DA TE LJUBIM…

Gospina krunica


Gospine blagdane vjernici diljem Crkve, a na osobit način mi Hrvati, obilježavamo molitvom, sudjelovanjem na misnim slavljima i hodočašćima u marijanska svetišta. Hodočašće je prigoda za promišljanje o univerzalnim Gospinim porukama, kao što su ljubav, mir i praštanje. Veliko mnoštvo ljudi dolazi u velika hrvatska marijanska svetišta čuti riječ Božju i izraziti štovanje Mariji, Majci Božjoj, jer Marija je središte Božje prisutnosti među nama ljudima.

Gospa je i naša zagovornica. Pred svojim Sinom, Isusom Kristom, moli i posreduje za nas, zalaže se za nas da nam Bog oprosti grijehe, da nas vodi prema spasenju. Marija nam je i uzor: u životu, u postupcima i u molitvi.

   

Upravo molitva je jedna od najvažnijih sastojnica vjerničkog života. Isus Krist, u najvažnijem trenutku svoga zemaljskog života i cijele ljudske povijesti, kada započinje svoju muku i smrt za naše spasenje, poziva apostole: "Bdijete i molite!" I navodi razlog: "Da ne padnete u napast!" To znači da ne zapadnu u iskušenje koje ih može odvući od spasenja, a koje im Isus Krist želi upravo ostvariti svojom smrću i uskrsnućem. Nije dovoljna samo volja, želja i spremnost duha, jer slabo tijelo sve navedeno može poremetiti. Upravo zato treba bdjeti i moliti.

Danas se često govori o krizi molitve. Govori se kako molitva pripada prošlim vremenima, kada je bila potrebna i dobra, a danas nama molitva više ne treba. Protivnici molitve govore: Bog traži da se svatko brine sam za sebe, i ne trebamo tražiti od Boga ono što i sami možemo i moramo ostvariti. Objašnjavaju da je molitva bila potrebna u Starom zavjetu. S Kristom je Bog sišao među nas, zato više nije potrebno uznemirivati stanovnike neba, svece, Gospu i Isusa, svojim zahtjevima. Moramo se okrenuti svom bratu i sestri, odnosno prihvatiti se akcije, djelovati, raditi, a ne toliko moliti.

Molitva pretpostavlja svijet šutnje, samoće. Traži prostor i vrijeme u kojima možemo susresti Boga. Ali danas, u žurbi, napetosti, radu, tehnici i kompjutorizaciji, nema ni vremena ni prostora za molitvu. Ona kao da je postala luksuz za one koji ne znaju što će sa sobom. Rijetki su koji žele moliti. Mnogi govore da je dovoljno povremeno misliti na Boga, obraćati mu se u trenucima teškoća i potreba, a redovitu molitvu zahvaljivanja i hvale, Bogu nije potrebno upućivati.

U prošlim vremenima ljudi su se povlačili u samostanske zidine da mogu biti s Bogom. Danas se bježi u akciju: treba raditi, djelovati, jer - kažu - nema ni evangelizacije svijeta bez rada i djelovanja. Međutim, apostoli nas svojim primjerom uče drugačije. Bili su ljudi molitve, nastojeći uvijek odvojiti što više vremena da se mogu posvetiti molitvi. Pavao, najveći i najaktivniji apostol naroda, uvijek moli i traži da se moli neprestano, uvijek.

Bez molitve nema radosti, nema zanosa, nema apostolata. Gubi se smisao i radost života i rada. Molitva u sebi posjeduje stvaralačku, iscjeliteljsku snagu. Po molitvi se doista stvara novi svijet - ispunjen svjetlom i toplinom ljubavi.

   

Uz Isusa i apostole, Gospa nam je, ona osobito, uzor u svemu: u poslušnoj poniznosti, u molitvi, u radu, a nadasve u ljubavi. U Marijinu mjesecu, u kojemu slavimo i blagdan Gospe od krunice, na poseban način treba naglasiti važnost molitve, osobito krunice. Ona, kao i sve druge meditativne molitve, uvodi vjernika u blizinu Božjih otajstava, daje mu novu snagu za život, a ujedno je i poticaj na još zauzetije djelovanje. Dakle, Isus, Marija i sveci su nam poticaj da ne smijemo odabrati jedno ili drugo, nego po njihovu uzoru znati i moliti i raditi, a nadasve ljubiti.

>[SADRŽAJ]<