VERITAS - br. 10/2005

>[SADRŽAJ]<

OKO NAS

DOMAĆE ZBRKE I ZAVRZLAME

Zemlja bez granica

Granice su nam, začudo, već i prije ulaska u Europsku uniju fluidne. Prelijevaju se i pretaču sa susjednim ozemljem, miješaju se s međama "Zapadnog Balkana" i dodiruju skute Europske unije. Najvjerojatnije nas zbog toga slovenski političari žele usrećiti okusom europskog raja, poštenja i blagodati i raskoši, šireći se Savudrijskom valom prema modrini našega mora.


JAKOV DŽOLIĆ

Odjenuo se planinski vjetar u vatromet listopadskih boja. Donosi mirise bukava i jela, okićenih glasom velebitske vile. Krbavskim poljem vijuga svjetlosna rijeka, uronjena u mir mučeničkih molitava. Bude se davno utihla zvona, lepršaju halje svetaca, obijeljene sjajem Jaganjčeve krvi. Udbina se umrežila zrakama priznavalaca, ljepotom čistog hoda, koji nas je vodio kroz dugu, mukotrpnu i svjedočku povijest. Visoko, nad obalama mraka, lebdi Lijepa naša, zagrljena patničkim rukama proslavljenih kćeriju i sinova. Kuca u njoj obnoviteljsko srce novoga neba i zemlje, odzvanja u njoj proročki glas iz pustinje, dohode joj anđeli dobrote, čuvaju je Marijine ruke.

   

Sjatili se demone pohlepe, mržnje, zavisti i licemjerja. Lome joj udove, trgaju joj ruho, zasipaju je bezočnim lažima, prljaju ljigavim izmišljotinama, truju nemoralnim naucima i razapinju nonsensnim optužbama. Jednako iz susjedstva i iz dalekih zemalja, ali isto tako iz vlastitog gnijezda u kojem su se izlegli ptići iz podmetnutih kukavičjih jaja. Umjesto da se odlučno odupremo molitvom, razumom i ćudoređem, mi se sve dublje zaplićemo u laščevu mrežu, pokorno služeći opojnom blijesku opsjenarstva. Gubimo tlo pod nogama, te bezglavim, kratkotrajnim i neurotičnim mudrovanjima i ispadima, idemo na ruku onima koji se poigravaju s našom sudbinom. Kao da smo tuđinci u vlastitoj kući, domaćini koji su gostima predali ključeve svih prostorija pa ih sada moljakaju da im dodijele bar prenoćište u najmanjoj izbi.

I granice su nam, začudo, već i prije ulaska u Europsku uniju fluidne. Prelijevaju se i pretaču sa susjednim ozemljem, miješaju se s međama "Zapadnog Balkana" i dodiruju skute Europske unije. Najvjerojatnije nas zbog toga slovenski političari žele usrećiti okusom europskog raja, poštenja i blagodati i raskoši, šireći se Savudrijskom valom prema modrini našega mora. No, hrvatskim je ribarima na raspolaganju tek vlastito more i ne žele u pečalbu, na ribarenje u skandinavskim vodama. Zato, kad im već ne mogu pomoći oni koji su zaduženi za čuvanje granica, sami se brodicama pokušavaju obraniti od nasrtljivih susjeda. Jer, obezglavljena hrvatska vojska, bez vođe i iskusnih ratnika i generala, ne zna i ne vidi što joj je činiti. Izgleda da su joj nepoznati i razlozi postojanja. Zna li uopće netko čemu i kome služi vojska? Valjda zato da bi strance pozivala na arbitražu kad joj susjed na profinjen način okupira teritorij.

No, donekle bismo ipak trebali imati razumijevanja za naše vrlo vrhovništvo. Dok zemlju preplavljuju članovi "zločinačke organizacije", bilo bi neumjesno od njih zahtijevati bilo kakvu zauzetost glede granica. Tajno su skovali mudri, zadivljujući i nesvakidašnji Akcijski plan, a on se svodi na lociranja, uhićenja i privođenja svih koji svojim zakulisnim igrama i javnom riječju remete mir uspokojenog i sretnog puka, koji svojim djelima oskvrnjuju ljepotu novoga svjetskog poretka i ne daju mu da procvjeta i izraste. Među njih spadaju i novinari koji otkrivaju javne tajne i svojim pisanjem uznemiruju anestezirano pučanstvo.

   

S obzirom da nam obavještajne službe stoje na krhkim nogama, a zbog fluidnih granica ispremiješali se unutarnji i vanjski agenti, te uopće ne znaju tko je za što odgovoran, pada odluka da se sve pomiješa i pretali u jednu homogenu masu, koju će nadgledati svjetska središta moći. Višak obavještajaca iz bivšeg sigurnosnog sustava bit će zadužen za tajno prisluškuju one građane koji ponekad rogobare protiv udruga za zaštitu šišmiša, štakora. Pratit će sumnjičavce koji se ne dive skupinama i manjinama, koje uz podršku medija svijetu nameću svoje izokrenute nagone i potrebe.

U Zagrebu se sastala trojka PPP (Ponte, Predsjednik i Premijer), te prije početka pregovora o ulasku u Europsku uniju izjaviše javnosti, roneći suhe suze, da su puno razočarani. Ali, izgleda da je Carlu ipak dodirnuo tračak prosvjetljenja kad je od Katoličke Crkve zatražila da u samostanima potraže onoga koji surađuje s Istinom, ali je zaboravila da je istina u srcu i da ne sudi, već oslobađa. Uvodi u mir i kraljevstvo čiste savjesti. Ne podliježe zakonima svijeta i ne hvasta se represivnom snagom. Ona je čista svjetlost i mirisavost, fluidna kao i hrvatske granice, donosi toplinu i ljubav i širi se do kraja svemira. Beskrajna, a ipak vidljiva očima duše, ali zato skučena i zatvorena pred prljavštinom srca.

>[SADRŽAJ]<