Tako to biva kad čovjek izokrene vrednote, kad umjesto čišćenja srca, molitve i razgovora s bližnjima i s Božjim stvorenjima, traži događaje i događanja koji izviru iz buke svijeta, koji ga otuđuju od milosti, koji mu zamkama navezanosti remete opuštenost i mir, koji ga nukaju ispraznim užicima nakon kojih uvijek dolazi mamurno buđenje.

Ponude svijeta rastu, zasipaju nas novim umotvorinama, svjetlucavim proizvodima, nevjerojatnim otkrićima i šarolikim izumima. Bitno je da su oči pune, da su neprestano zauzete gledanjem novotarija i zarobljene naslagama slika iza kojih se cereka praznina. Kult tijela, uvijen u šuštanje novčanica, oličen u športskim nadmetanjima koja postaju sama sebi svrhom, paradiranja na modnim pistama, izlozi puni sredstava za uljepšavanje, divovski plakati oslikani pomamom i putenošću, koji najčešće nemaju nikakve veze s proizvodom koji nam se nudi, ali svejedno pospješuju i ubrzavaju prodaju reklamirane robe.

S malih ekrana zasljepljuju nas jeftine televizijske serije koje nude lagodan život pun spletaka i dokoličarenja, površnosti i sebeljublja. Defiliraju kolone zavedenih, što traže i propagiraju prava na nastranosti, na pomračene svjetonazore, u medijima se izokrenuti i iščašeni svijet prikazuje kao najveći domet slobodarskoga ljudskoga genija. Organiziraju se natjecanje golišavosti, zatim festivali nakaznih umotvorina, susreti ispijača, žderača i psovača. Biraju se najbolji u svom području, razgolićuje se privatnost i izravno se udara na ljudsko dostojanstvo, na život koji je potekao iz ljubavi, na mudrost koja nas neumorno poziva da se iz zlorabljene slobode, iz dragovoljnog ropstva, vratimo u okrilje vjere, radosti i mira.

A tek pričaonice, nagomilana skladišta otrcanih i ispraznih riječi, ljigave trakavice obećanja, ponude iz kojih se širi zadah raspadanja, nemoć prolaznosti i jad prevrtljivosti. U svemu najviše prednjače političari, veleumni voditelji neukog i neinformiranog puka. Upoznaju nas s pozitivnosti i radostima globalističkog druženja. Otkrivaju nam neslućene prednosti i mogućnosti liberalističkog svjetonazora, uvjeravaju nas kako će iz mora i rijeka, ako ih rasprodamo gospodarima svijeta, poteći med i mlijeko, a zrak će, ukoliko se privatizira, konačno dobiti vlasnika i neće ga više prljati let jarebica i cvrkut vrabaca. Sve će imati svoju mjeru, propise i zakone. Utišat će se buka vodopada, zabranit će se rana zvonjava zvona, kako bi građani, prije odlaska na dobro plaćeni posao, mogli u miru poslušati svjetsku himnu, otpjevanu na angloameričkom jeziku. A zatim će moći uživati u skladnom glasu lokalnog zapadno-balkanskog slavuja i u njegovu tečnom, melodičnom i muzikalnom srpsko-hrvatsko-bošnjačko-crnogorsko-makedonsko-bugarsko-albanskom narječju.

Eto, glavno je da se puno priča, da riječi izgube svoje pravo značenje, da se otrcaju do neprepoznatljivosti, da se izližu i deformiraju u kakofonijskom metežu, da unesu zbrku u komunikacijske kanale, da pomiješaju svjetlo i tamu, čistoću i prljavštinu, laž i istinu. Preplavljeni smo promidžbenim i diplomatskim govorima, iznjedrenim iz grotla laži, a sve što iz laži raste, postaje još veća laž. Što očekivati od onih koji ne upoznaše ili ne žele upoznati istinu? Ponudit će nam nauk prevrtljivosti, tlapnje i nemara, uvući će nas u igru u kojoj se laže do iznemoglosti.

A sada ponovno na početak. Dolaze godišnji odmori, u nosnicama osjećamo dah mora, miris ružmarina i velebitskog endemskog bilja. Stavimo ruksak na ramena, isključimo mobitele, zaboravimo suvišnu prtljagu, uzmimo dječicu za ruke, krenimo prema autobusnoj ili željezničkoj postaji i otputujmo u njedra prirode, u mir i ljepotu u kojoj diše Božja nazočnost, u kojoj nas očekuje Kraljica neba i zemlje, u kojoj se kapelice grle sa stoljetnim čempresima, jelama i hrastovima.