VERITAS - br. 7-8/2005

>[SADRŽAJ]<

KAMEN
PO KAMEN

SJEĆANJA NA ŽUPNIKA FRANJU JURAKA

Franjo naših dana VI.

4. kolovoza, jubilarne 2000. godine kršćanske ere, na blagdan sv. Ivana Marije Vianneya, zaštitnika župnikâ, nastavio je živjeti u nepomućenom zajedništvu s Bogom, čovjek kojega smo mi, koji imasmo milost upoznati ga, doživljavali i nazivali Župnikom. Nevjerojatna je misao da je prošlo već pet godina od Župnikove smrti. A još uvijek je tako prisutan.


NIKOLA KUZMIČIĆ
[ nikola.kuzmicic@zg.t-com.hr ]

- Nadam se da će Vaše kršćanstvo evoluirati u katoličanstvo.

Te riječi mi je, izlazeći iz autobusa, rekla djevojka koju sam upravo u tom autobusu i upoznao. Upoznao nas je zajednički prijatelj s kojim sam se susreo na autobusnom stajalištu. Razgovarajući o koječemu, došli smo i do kršćanstva. To je lijepa strana činjenice da sam diplomirani teolog. Kad ljudi za to doznaju uvijek žele govoriti o kršćanstvu. A meni je to najdraža tema. Pogotovo razbijanje predrasuda koje postoje o kršćanstvu i nama kršćanima. Nema ništa ljepše nego nekome dati priliku da stvar promotri u novom svjetlu. U ispravnom svjetlu.

Ne sjećam se više kako i zašto, ali upitala me je kojoj vjeri pripadam. Odgovorio sam joj da sam kršćanin. Odgovor joj je očito bio nejasan pa me je upitala kakav sam kršćanin. Palo mi je na pamet ono što je moj nekadašnji profesor, koji je kasnije postao biskup, rekao nekim Europljanima kada su ga, načuvši odakle dolazi, pitali je li ortodoks ili katolik. Odgovorio im je da je ortodoksni katolik. Odgovorio im je da je katolik koji ispravno vjeruje i slavi Boga. Tu sam definiciju ja preuzeo za sebe uz mali dodatak. Dometnem i svoju opredijeljenost za neprestani protest. Zato sam odgovorio djevojci iz autobusa:

- Ja sam kršćanin. Ortodoksni katolik koji non-stop protestira.


Djevojka mi je, izlazeći iz autobusa, rekla kako se nada da će moje kršćanstvo evoluirati u katoličanstvo. A ja se nadam, i za to molim, da ljudi shvate da je ekumenizam poziv na obraćenje. I da je taj poziv upućen svima, a ne samo nekatolicima. Svi se moramo svakodnevno približavati Kristu. Sve više se kristiti.


Ona se osjetila ponukana održati mi predavanje o ekumenizmu i zaključiti kako je bit ekumenizma da svi budemo katolici, odnosno da se svi vrate u Katoličku Crkvu.

Ja sam joj, smetnuvši s uma da je besmisleno gluhima šaptati i slijepima namigivati, pokušao objasniti da je bit ekumenizma da svi postanemo što više Kristovi, odnosno da se što više približimo Kristu. A što budemo bliži Kristu, bit ćemo bliži i jedni drugima.

Djevojka mi je, izlazeći iz autobusa, rekla kako se nada da će moje kršćanstvo evoluirati u katoličanstvo. A ja se nadam, i za to molim, da ljudi shvate da je ekumenizam poziv na obraćenje. I da je taj poziv upućen svima, a ne samo nekatolicima. Svi se moramo svakodnevno približavati Kristu. Sve više se kristiti.

   

Župnik Franjo Jurak, za kojega će svatko posvjedočiti da je bio ekumenski opredjeljenik, djelatnik i molitelj, jednom mi je rekao kako izraz jedinstvo kršćana ne smatra najprikladnijim. Rekao je da ga previše podsjeća na jednoobraznost i uniformiranost. A kršćanstvo je lijepo u raznolikosti i raznoliko u ljepoti.

Rekao je da bi bilo bolje govoriti o harmoniji kršćana, o kršćanskome skladu ili suzvučju. Različiti smo, ali ne smijemo biti suprotstavljeni. Naš poziv nije u tome da budemo jedni poput drugih, nego da budemo poput Krista i savršeni kao što je savršen Otac naš nebeski. Ja sam se opredijelio biti katolik, ortodoksni katolik koji non stop protestira, zato jer vjerujem da je u Katoličkoj Crkvi najveća mjera istine o Bogu i o čovjeku. Ali ne smatram da drugi, i nekršćani, nemaju određenu mjeru istine ili da je u Katoličkoj Crkvi apsolutna istina. Samo je jedan Istina, a mi smo pozvani biti što sličniji njemu.

   

Treći čovjek iz autobusa je naš razgovor obogatio pričom o viđenju u kojemu je netko otišao u Raj i, upitavši gdje su katolici, čuo da ih u Raju nema. Kad je pitao za pravoslavce odgovoreno mu je da ni njih nema u Raju. Isti odgovor je čuo i za protestante. Kad je upitao tko je onda u Raju odgovoreno mu je da su u Raju samo kršćani.

Mi smo za sada na putu, ali čvrsto vjerujem da je Župnik Franjo Jurak, od kojega sam puno toga naučio i o ekumenizmu, već u Raju. I to zato jer je za vrijeme zemaljskoga života bio kršćanin. Ortodoksni katolik koji je non-stop protestirao.

>[SADRŽAJ]<