I Crkva je ubrzo uočila značenje medija. Sukob između Crkve i njezinih neprijatelja, između Krista i Sotone odvija se i na području tiska. Početkom 20. stoljeća sv. Pio X. veli: Lijepa je stvar "graditi crkve, propovijedati, osnivati misije, škole, ali svi će ti napori biti uzaludni, ako zanemarimo najvažnije oružje našeg vremena, to je tisak."

Kao nadbiskupov ceremonijar prati jedini katolički dnevnik Hrvatsku stražu i piše: "Kad se radi o opstanku katoličkog dnevnika, onda valja žrtvovati sve, jer se radi o stvari Kristovoj... Pitanje katoličkog dnevnika je jedno od fundamentalnih pitanja za današnje doba. Tu će se odlučiti bitka prije svega i tko tu doživi poraz, neka se ne nada ničemu dobromu. Valja dakle sve iskoristiti, što se iskoristiti dade za napredak dnevnika."

Malo nakon biskupskog ređenja navršilo se pet godina otkako je počeo izlaziti jedini katolički dnevnik Hrvatska straža. 2. srpnja 1934. slavio je za sve žive i pokojne prijatelje katoličkog dnevnika svetu misu u nadbiskupskoj kapeli. U propovijedi je naglasio važnost katoličkog tiska. Uspoređuje borbu između katoličkog i slobodnjačkog tiska s borbom Davida i Golijata. Slobodnjački tisak koji ide za uništenjem kršćanstva u hrvatskom narodu, do zuba je naoružan, poput Golijata, dok mu katolički tisak nasuprot stoji kao nejaki David. To, međutim, ne smije plašiti katolike. Cilj i nakana katoličkog tiska jasna je: širiti što veću čast i slavu Božju i učvrstiti kršćanstvo hrvatskog naroda. Budemo li imali tu čistu nakanu, malodušnost mora uzmaknuti i ustupiti mjesto neograničenom pouzdanju u Boga. U tom radu Bog neće svoje ostaviti na cjedilu.

Privatno je kazao uredniku Hrvatske straže ovo: "Ne uviđati danas potrebu katoličkog dnevnika znači biti na oba oka slijep. Već samo 'katolički dnevnik' kaže nam sve. On mora prije svega biti iznad svih stranačkih političkih borba. To prepuštamo drugima. Za katolički dnevnik dovoljno je da ih registrira. Politika katoličkog dnevnika mora biti samo i jedino Krist. "

U riječima bl. Alojzije nalazimo naglašenu veoma važnu ulogu tiska, i ujedno zlatno pravilo i kršćanski duh koji mora pratiti pisanje novinara, a to je ljubav i prema istini i ljubav prema čovjeku.

Na blagdan Svete Obitelji 1936. godine zajedno s nadbiskupom Bauerom izdaje korizmenu poslanicu o dobrom i zlom tisku. Najprije razlaže misli sv. Pija X. o katoličkom dnevniku, što ih je izrazio u svojoj enciklici "Quanta prudentia", 27. svibnja 1907. Veliko je zlo čitati loš tisak, podupirati ga, budući da ruši moralna načela koja Crkva brani. Katolički tisak, posebno dnevnik, ide za potpunom obnovom ljudskoga društva prema Kristovim načelima.

Zatim iznosi misli Pija XI. o katoličkom dnevniku. Mora biti u službi promicanja ćudorednih načela; treba širiti ćudoredni zakon, naučavati ga, braniti, da bi tako odgajao i duhovno oblikovao čitatelje. U katoličkom tisku mora doći do izražaja pobijanje i odbacivanje svega što je u suprotnosti s katoličkim vjerovanjem i ćudoređem.

Katolički dnevnik ide u svaku kuću, dospijeva i tamo kamo svećenik ne dospijeva ili ne može nikako stići; ide k svim ljudima svaki dan, daje pravu pouku u svim pitanjima. Dobar katolički dnevnik je vječna riječ, neprestana propovijed po kojoj se glas Crkve širi iz gradova u sela, od Alpa do mora, od palače do kolibe. Ona je svjetlo što vedri, glas koji zove, zvučnik koji omogućuje da se istina posvuda čuje.

Bl. Alojzije Stepinac je visoko cijenio modernu "velesilu" - tisak. Znao je cijeniti njegov pozitivni utjecaj, ali i pogubni, zlokobni utjecaj zle štampe. Htio je da hrvatski narod dobije dobru katoličku štampu, koja će ga odgajati da postane doista Božji narod. Danas su uz tisak dostupni radio, televizija, internet i druga medijska pomagala. Sve to treba staviti u službu evangelizacije, duhovne obnove hrvatskog naroda. Bl. Alojzije bit će nam i na tom području veliki nadahnitelj i zagovornik u nebu.