VERITAS - br. 5/2006

>[SADRŽAJ]<

OKO NAS

ONI O IGRAMA, A NARODU TREBA KRUHA

Konji, mostovi i zaobilaznice

Raspupalo se proljeće, tope se snjegovi, nabujale vode, porasli vodostaji, iz korita se izlijevaju rijeke, ruše se nasipi, isprepliću se huka i buka, eterski se valovi sudaraju s vodenim, mediji umiljato i dodvorički miješaju san i javu, izokreću zbilju i pretvaraju je u fikciju.


JAKOV DŽOLIĆ

Televizija nas časti zamamnim slikama, ogrnutim u prasak gromoglasnih riječi. Opija narod sporadičnim događanjima i omamljuje ga dokoličarskim scenama te tako utapa brige svakodnevice u opojni kolaž sitosti i pijanstva, raspojasanosti i spletkarenja.

   

Zar puk, koji ionako ni o čemu ne odlučuje, treba opterećivati s ponovnom prodajom bivše Splitske banke, zar ga se mora ranjavati rasprodajom nekretnina, zar mu treba držati lekcije o neukosti, neinformiranosti i nerazumijevanju globalnih gibanja? Zar ga treba odvikavati od starih navada, razarati mu kulturu rastakati mu samobitnost i dostojanstvo? Zar je moguće da trešteći i urnebesni zvukovi što dopiru iz noćnih lokala nikome ne smetaju, ali zato milozvučna i kratka zvonjava crkvenih zvona što zovu na ranu jutarnju misu mnogima, navodno, remete miran san? U što će se pretvoriti i koliko će još trajati, hoće li se ugasiti tisućljetna narodna tradicija, dobri stari jematveni, svadbeni, sjetveni, žetveni, kolinjski, blagdanski i ini običaji?

Ovo nije žal za prošlim vremenima, već opomena da se ne sijeku grane rodoslovnog stabla, da se ne uništava korijenje iz kojeg bismo trebali rasti, da se ne zatire sjećanje u kojem bismo se trebali prepoznati.

   

Dok se oko nas steže sve deblji obruč zaduženja, čelnici dviju najmnogoljudnijih stranaka prepucavaju se preko medija, veličajući vlastite zasluge kojima su državu doveli do preporoda i približili je pragu europskog raja. Zato su i predložili Zakon o tajnosti podataka, da slučajno ne bi procurila istina o velikim djelima, umotanim u izmaglicu poslušnosti i popustljivosti.

I dok nam predsjednik države turistički obilazi egzotične zemlje, Hrvatsku je posjetila jordanska princeza Haya te u zagrebačkom hotelu Sheraton objavljuje razlog svoga dolaska. Hrvatima je priopćila da obožava konje i kamione, a došla je lobirati i pozvati konjičke saveze "regiona" da je podrže u izboru za predsjednicu Međunarodne konjičke federacije. Izjavila je da je sretna što je ponovno u Zagrebu, a čak se susrela i s gradonačelnikom, koji je za nju i za predstavnike europskih uzvanika priredio svečanu večeru. Mi, obični građani, iskazujemo duboko poštovanje prema konjima i princezama, ali nam je potreban kruh svagdanji, redovitija plaća i bezbrižniji život naše djece.

Ni osiromašenim umirovljenicima ne bi naškodila malo brža isplata mirovima, bar da gladni ne dočekaju Uskrs, kako im se već dogodilo ove godine. Riječi utjehe uputio im je kardinal Josip Bozanić u svojoj uskrsnoj poruci, naglašavajući da se Isus svojom neizrecivom ljubavlju ponajprije zauzimao za one malene, slabe i zaboravljene, ali isto tako i za grešnike svih vremena. Zato je pozvao na dobrotu u mislima, riječima i djelima, te nas potaknuo na svjedočku hrabrost.

A hrabrost su pokazali i radnici Zagrebačke tvornice duhana koji još uvijek uporno i neslomljivo traže svoja prava, nepokolebljivo se boreći s duhovima pretvorbe, tražeći poništenje nelegalne otimačine i nemoralne privatizacije. Ali pitanje je do kada će moći izdržati?

   

Na jugu Lijepe naše, okljaštrene s kopna i s mora, smješten između Neuma i Prevlake, proteže se komadić Hrvatske koji na zemljopisnoj karti izgleda kao oštrica noža. Tamo se BiH usijeca u krvotok jedine nam domovine, koja prepolovljena na dva dijela vapi za povezanošću i cjelovitošću. Ne, nije to dio našeg osvajačkog imperija, već posljedica hude sudbine kad su nam drugi, kao i danas, krojili granice. Da bismo spojili dijelove istoga tijela, potrebno je žilom kucavicom premostiti odvojene udove, zaobići prepreke na isturenim barikadama i povezati kopno s poluotokom. Eto, Hrvatska je konačno odlučila graditi most koji će spojiti Komarnu i Pelješac, ali od susjeda već stižu zanovijetanja i zahtjevi o visini slobodnog profila ispod mosta. Spominju se i velike brodusine koje bi trebale uplovljavati u hipotetičnu neumsku luku, a nismo ratificirali ni sporazum o morskim granicama. Još uvijek je nejasno kome pripadaju otoci Mali i Veliki Školj. Ali zato ministri, opušteni, sretni i zadovoljni skupljaju novu snagu natječući se na rafting-regati koja se održala na rijeci Zrmanji. Valjda se pripremaju za dubinsko ronjenje, kako bi uskoro pripomogli pri ukopavanju nosača budućega Pelješkog mosta?

>[SADRŽAJ]<