VERITAS - br. 5/2006

>[SADRŽAJ]<

ZA ŽIVOT

ULOGA CRKVE U IZGRADNJI SRETNOGA BRAKA

Vjern(ičk)a ljubav

Za sretan i uspješan bračni, odnosno obiteljski život, važno je biti u dobrim odnosima s dragim Bogom, brinuti se za vlastitu dušu i tijelo, za ispravne odnose među supružnicima, prema djeci i prema drugim ljudima.


Katolička Crkva bi iznevjerila ovaj narod ako bi u vezi bitnih tema ostala nijema, ako se ne bi potrudila navijestiti puninu istine kroz redovni pastoralni rad, uključujući daljnju, bližu i neposrednu pripravu za brak, te rad sa supružnicima. Tako će se ispravljati posljedice dosadašnjih različitih štetnih utjecaja i pomagati ljudima da ih se klone i ubuduće.

Promislimo npr. što se dogodilo od onih bivših "sretnih i zaljubljenih" parova koji su postali ubojice vlastite djece. Što se može očekivati od čovjeka koji ubija dijete? Koliko će mu ostati poštovanja i emocija prema supružniku, prema već rođenoj djeci, kako će se odnositi prema ostalim ljudima...

Određeni broj supružnika trajno su se ili privremeno obesplodili kontracepcijom i sterilizacijom i tako zakopali talente koje im je Bog dao da budu roditelji djece. Umjesto da budu ljubav, njihovi seksualni odnosi, uz kontracepciju i sterilizaciju, postali su grijesi! A grijeh znači propast duše. Što je u čovjeku ostalo ako mu je duša propala? Posljedice osjećaju i oni s kojima ovakvi parovi žive.

   

Nažalost, neki zaručnici još uvijek u sebi nemaju živu vjeru u Boga. Vjeru zamišljaju kao neki običaj, kao "folklor", ostavljen za dio dana, dio tjedna, dio godine, a možda tek za dio svoga života - za starost, ako je uopće dožive. Boga su ostavili tek za "rezervu", ako se nekada razbole, ako se dogodi kakva fizička ili psihička trauma ili materijalna tragedija. Međutim, mi po katoličkoj vjeri moramo živjeti doslovno svaki trenutak svoga života.

Dok se zaručnici pripravljaju za crkveni brak i dok idu na samo vjenčanje, čovjek bi pomislio da su zaista pobožni i da su se svi opredijelili za Isusa Krista. Međutim, već dok izlaze iz crkve nakon vjenčanja, neki od njih se bave raznim praznovjerjima, dogovorili su već unaprijed poganske običaje, naručili su bestidne svirce koji će na svadbi pjevati i brojne pjesmama koje su po svome sadržaju protukršćanske. Ponegdje se već događa da novi bračni par pred svatovima i pred kamerama izvodi prostote i koje aludiraju na seksualne čine. Odmah postaje jasno kolika je to pustoš u njihovoj duši, kako ne poštuju sebe i svoje ljudsko i kršćansko dostojanstvo. Ranije su se možda ta djevojka i taj mladić molili Bogu da im podari osobu za sretan brak, a sada, na početku svoga braka, od Boga se okreću i misle da će biti dovoljno poganski životariti, poput brojnih susjeda i prijatelja, uzdajući se samo u sebe, u svoje jadno, ranjivo i krhko tijelo, u neku društvenu i poslovnu karijeru ili u materijalna bogatstva.

Opasnost za ove supružnike postaje još očitijom, kada shvatimo da su oni već okruženi brojnim pojedincima, pa i institucijama koje će im malo po malo upropastiti ljubav, zdravlje, plodnost, brak, pa i ono vjere što još uvijek imaju u duši.

   

Nije dakle dovoljno pouzdavati se samo u trenutno fizičko zdravlje, u ljepotu, u zaljubljenost i ekonomsku sigurnost. Potrebno je još i mnogo više da bi se spasila duša, izbjeglo nepotrebne bolesti i probleme, svladalo sva iskušenja koja dolaze u životu, sačuvalo zaručničku, a poslije i bračnu ljubav čistom, neokaljanom, onakvom kakvu želi dragi Bog koji nas je stvorio, a koji je i predvidio ljubav i sveti sakrament ženidbe.

Svaki grijeh narušava našu vezu s Bogom, a uz štetne posljedice na duši, ostavlja još i brojne druge, čak i one materijalne naravi. Možemo otvoreno reći da je uzrok mnogim bolestima grijeh. Tako nepotrebno trpi i brak te u širem smislu obitelj i zajednica. Međutim, život u posvetnoj milosti omogućava nam blisku komunikaciju i suradnju s dragim Bogom, a to nam olakšava sve životne teškoće, čuva nas od brojnih problema, pa i od raznih bolesti.

   

Budimo sretni i Bogu zahvalni što smo katolici. Samo Katolička Crkva je sačuvala puninu istine. Ona nas uči vjeri, objašnjava nam kako treba živjeti, pruža nam Svete Sakramente, uči i potiče nas moliti se Bogu, a trudi se i na brojne druge načine pomagati u rješavanju konkretnih teškoća koje se ljudima dogode.

A ako nas nekada razočaraju i ljudi, trebamo znati da nas dragi Bog ipak neće nikada razočarati. Kod Njega ćemo pronalaziti snagu i putove za rješavanje problema koje nismo u stanju riješiti vlastitim sposobnostima. Sjetimo se da je Isus učinio svoje prvo javno čudo upravo onda kada je htio pomoći mladom bračnom paru u Kani Galilejskoj, paru koji se našao u nevolji. Tako je spreman pomagati i danas svim zaručnicima i supružnicima koji mu se obraćaju.

dr. med. Antun Lisec

>[SADRŽAJ]<