VERITAS - br. 6/2006

>[SADRŽAJ]<

KAMEN
PO KAMEN

UČIMO JEDNI OD DRUGIH ŽIVJETI EVANĐELJE!

Križ

Prije početka sata netko od učenika, bilo spontano, bilo prema unaprijed dogovorenom rasporedu, na određenom dijelu ploče nacrta križ. Kako ga treba nacrtati? Onako kako želi. Učenici su pristali i onda se počelo događati čudo. Hvalospjev.


NIKOLA KUZMIČIĆ
[ nikola.kuzmicic@zg.t-com.hr ]

Prošle godine, tijekom ljeta, jedan dobri čovjek mi je usput spomenuo kako je Krešimir sa svojim učenicima dogovorio da će uvijek na početku sata netko od njih nacrtati križ na ploči. Čim sam to čuo, shvatio sam kako je to dobra ideja. I primjenjiva.

Moji učenici i ja se redovito na početku svakoga sata pomolimo. Uvijek netko od učenika predmoli. Onaj tko je danas predmolio izabire učenika koji će sljedeći put osmisliti i pripremiti molitvu. U prvom i drugom razredu zajednički biramo temu, a u trećem razredu moji gimnazijalci sami biraju o čemu će moliti. Molitve znaju biti duboke i poticajne. One koje me se najviše dojme skupljam i čuvam. Sanjam o tome da jednoga dana budu objavljene u posebnoj knjizi. Da i drugi, bar nakratko, osjete blagoslov koji ja doživljavam svakodnevno.

S maturantima, na prvi pogled neobično, prekidam praksu osobnoga predmoljenja i cijelu godinu zajednički molimo istu molitvu. Premda postoje uvjerljivi razlozi radi kojih to činim, uvijek mi je smetala činjenica da na neki način onemogućujem učenike četvrtih razreda u iskazivanju vlastite kreativnosti te vlastitih promišljanja i stavova. Zato sam Krešimirovo crtanje križa odmah odlučio primjenjivati sa svojim učenicima.

   

A stvar je veoma jednostavna. Prije početka sata netko od učenika, bilo spontano, bilo prema unaprijed dogovorenom rasporedu, na određenom dijelu ploče nacrta križ. Kako ga treba nacrtati? Onako kako želi. Učenici su pristali i onda se počelo događati čudo. Hvalospjev.

Jednostavno je nacrtati križ. Jedna okomita i jedna vodoravna crta. Neopisiva jednostavnost koja neke izluđuje, a neke sablažnjava. Ali nas, koji smo se opredijelili, nadahnjuje. Upravo tu nadahnutost simbolikom križa moji gimnazijalci su izvanredno posvjedočili.

Tijekom ove godine nacrtano je stotinjak križeva. I svaki od njih je imao biljeg osobnosti onoga tko je crtao. Pa čak i onda kada bi se crtež sveo na dvije temeljne crte, bio je svjedočanstvo o osobi koja je crtala, o vjeri, o Kristu…

Nacrtani križ je bio povod za razmišljanje. Redovito bih upitao osobu koja je crtala što je htjela takvim križem posvjedočiti ili poručiti. Bože mili, koliko možemo čuti od mladih, samo ako ih želimo i znamo slušati. Potom bismo se sa svojim dojmovima uključili mi drugi.

   

Kada razmišljam o protekloj školskoj godini padaju mi na pamet riječi zapisane u Poslanici Galaćanima - Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa. Ponosan sam na svoje učenike koji su se izrazili crtajući križ. Ponosan sam na njihovu kreativnost, iskrenost i, više od svega, na činjenicu da su misleća bića. I beskrajno sam zahvalan. Bogu i svojim učenicima.


Kada razmišljam o protekloj školskoj godini padaju mi na pamet riječi zapisane u Poslanici Galaćanima - Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa. Ponosan sam na svoje učenike koji su se izrazili crtajući križ. I beskrajno sam zahvalan. Bogu i svojim učenicima.


Zahvalan sam i Krešimiru koji me je svojim radom potaknuo da i ja radim. Zahvalan sam i dobrom čovjeku koji mi je ispričao što Krešimir radi.

A opet, s druge strane, osjećam određenu gorčinu. Žao mi je što smo mi vjeroučitelji tako loše umreženi. Što se teško odvažimo na iznošenje vlastitih iskustava i ideja. Kao da nas zavodi i nadvladava napast neprimjerene skromnosti pa umišljamo da je jalova samozatajnost evanđeoskija od plodonosne suradnje.

Ima tako puno dobrih i poštenih ideja. Ima tako puno marljivih i kreativnih ljudi. Zašto ja ne znam za njih i ono što čine? Da ih nasljedujem. Da postanem kvalitetniji sudionik aktualizacije Kraljevstva Božjega. Ili da ih bar molitvom pratim u onome što čine.

Upravo iz želje za komuniciranjem iskustava ja svakoga lipnja pišem o radu u školi. Bio bih presretan kada bi se netko odlučio za crtanje križeva na način na koji sam ja naučio od Krešimira. Isto kao što bih bio presretan kada bi ljudi doznali kako Ivanka sa svojim srednjoškolcima obrađuje društveni nauk Crkve, kako su Joža i Kristina pripremali prvopričesnike i organizirali slavlje uvođenja u zajednicu pričesnika ili kako Stanko svoje klince uči molitvu Anđele čuvaru.

>[SADRŽAJ]<