VERITAS - br. 6/2006

>[SADRŽAJ]<

NAŠ OSVRT

NIKAD NEĆE PASTI U ZABORAV USPOMENA NJEGOVA

Svečev lipanj


IVAN BRADARIĆ

Dragi prijatelji, tko od nas nije osjetio miris lipe i duboko udahnuo ljepotu ovog prirodnog parfema. On je prijazan, osvježavajući, rekao bih hranjiv. Slatkog je okusa. Djeluje umirujuće. Preporučuje se svima da njime odagnaju nervozu i grčeve užurbane i frustrirajuće svakodnevnice.

Kolika prostranstva budu ispunjena mirisom zlatnožutih cvjetova i kolike duše ispuni njihov opojni miris i sjaj. A, kolike, u hladnim zimskim noćima, okrijepi i ozdravi topli napitak spravljen od njezina cvijeta. A tek njezina krošnja kada se razastre! Kolikima je ponudila zaklon od žarkog ljetnog sunca i odmor u dubokoj hladovini. Kolike je poučila i utjehu im ponudila, jer se njezin dobri duh pojavljuje u mnogim bajkama i poučnim pričama.

Lipa. Baš je lîpa. Toliko nam je drago i važno ovo drvo da smo i cijeli jedan mjesec u kalendaru nazvali po njemu.

   

I mene, moram priznati, kroz život prati lipa. Najprije ona iz moga djetinjstva i mladosti, koja je rasla u dvorištu naših susjeda, i koja je nesebično svoju široku krošnju nudila i nama za hlad. O Bože, pomislim, kolike je ona generacije upamtila; kolikim se rođenjima radovala, a kolike u vječnost ispratila!

A poslije nje još jedna lipa, ona koja je desecima godina rasla i razvijala se uz samostan franjevaca konventualaca u Zagrebu na Svetom Duhu. Ponosno se smjestila na vrh brežuljka uz crkvicu Svetoga Duha.

Nema više ni jedne ni druge. Prvu su sasjekli dušmani, kao uostalom i mnoga druga dugovječna stabla naše ravne Bosanske Posavine. Drugu, povrijedili neki čudni ljudi, želeći joj tobože pomoći i usmjeriti joj rast. Nisu znali da lipa nije kao druga stabla.

Iako lipe nema, ja još i sada osjetim njezin miris. I uvijek kada dođe lipanj, dođu i sjećanja na jednu lipu. I ne samo u lipnju, nego i mnogo više i duže. Unatoč prostoru i vremenu, sjećanje se širi daleko i prodire duboko. Nikad neće pasti u zaborav njezin miris i sjaj.

   

A sveti Antun? Miriše mi poznato ovaj svetac. O, kako je blag i ugodan. Poput mirisa lipe. Kako postojan. Nikad neće pasti u zaborav uspomena njegova. Njegova je riječ mnoge poučila, mnogima vratila izgubljeni mir. Njegov zagovor je mnogima pružio zaštitu i utjehu. On je mnogima izmolio zdravlje kod Boga.

Poznat je i osobito štovan među vjernicima kao onaj koji pomaže da se pronađu izgubljene stvari. Možda sam i ja, upravo njegovim zagovorom, pronašao ove izblijedjele uspomene i sjećanja na jednu lipu.

Poštovani čitatelji, neka se ovaj miris Božje milosti, zagovorom Sveca svega svijeta, proširi na sve vas.

>[SADRŽAJ]<