VERITAS - br. 10/2006

>[SADRŽAJ]<

BOŽJA RIJEČ ČOVJEKU

RAZMIŠLJANJA O KRŠĆANSKOJ VJERI (11)

Nova zapovijed

"Bližnji" je svaki čovjek kojega susrećemo u svome dnevnom životu. I svaki dan moramo ga nanovo pronaći, otkriti. Bližnji je svaki onaj koji ima potrebe moje pomoći i moram ga ljubiti kao samoga sebe, obradovati ga onim što imam, što posjedujem, što jesam; žrtvovati i svoj život, sebe sama, za njega kao što je i Krist dao sebe za nas.


CELESTIN TOMIĆ

Što znači ljubiti Boga svim srcem?
Što znači ljubiti Boga svom dušom?
Što znači ljubiti Boga svim umom?

Rođeni smo iz ljubavi i za ljubav. Ljubav - agape mora biti i naše novo postojanje, naš život, naše biće. "Tko god vjeruje: Isus je Krist, od Boga je rođen." (1 Iv 4, 1) Ova ljubav uključuje ljubav roditelja i ljubav rođenoga, djecu Božju, novo pokoljenje rođeno od Boga.

Neki zakonoznanac, farizej, da ga iskuša, upita Isusa: "Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?" A on mu reče: "Ljubi Gospodina Boga svojega, svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga je ovoj jednaka: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci." (Mt 22, 34-40)

Zakonoznanac pozna dobro 613 zapovijedi i zabrana koji su mu njegovi učitelji predali: 248 zapovijedi i 365 zabrana. Isus mu kaže da su sve sadržane u jednoj: Ljubi Boga i bližnjega, ili, kako će Ivan reći: Ljubi Roditelja i rođenog.

Ljubiti Boga "svim srcem"! Srce nije u Svetom pismu središte osjećaja, već misli i volje, izvor stremljenja i odluke, središte čovjekove osobnosti, ono najdublje mjesto u čovjeku, u kojem dolazi do susreta s Bogom. Pavao će reći: "Po vjeri Krist prebiva u srcima vašim, te u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni mognete shvatiti sa svima svetima, što je Dužina i Širina i Visina i Dubina, te spoznati najspoznatiju ljubav Kristovu, da se ispunite do sve punine Božje." (Ef 3, 17-19) Isus se po vjeri nastanjuje u našem srcu i u ljubavi spoznajemo otajstvo njegova Bića i poslanja, Božjeg Bića. Isus traži "svim" srcem, znači: sve mora biti stavljeno u službu ljubavi: razum, volja, osjećaji, cijelo biće, ono najdublje u našem životu.

Ljubiti Boga moramo "svom dušom". Duša nije dio našeg bića, nešto suprotno tijelu. Duša-nefeš je životna snaga. To je ono po čemu čovjek živi, po čemu je čovjek - osoba. To je život koji sav moramo staviti u službu ljubavi (Mt 10, 39).

Ljubiti Boga moramo "svim umom". Um znači moć mišljenja. To je naša sposobnost koja osvjetljuje život i Boga. U vrijeme apostola Pavla taj um je postao u mnogima "zamračen". Čovjek se odviše oslonio na njega i udaljio od živoga Boga. Došlo je do grubog pada religioznosti i ćudorednosti. "Sami su sebe otupili i podali se razvratnostima, da bi u pohlepi počinjali svaku nečistoću." (Ef 4, 17-19) No, to vrijedi i za naše vrijeme. Čovjek mora svojim umom ljubiti Boga i u ljubavi osmisliti svoj život i svoje djelo.

Kod Marka (Mk 12, 30) i kod Luke (Lk 10, 27) imamo i "svim silama". Želi se naglasiti da i srce i duša i um treba posvema zaposliti i staviti ih do maksimuma u službu ljubavi prema Bogu.

I druga je zapovijed jednaka prvoj: "Ljubi bližnjega kao sebe samoga!" "Bližnji" je svaki čovjek kojega susrećemo u svome dnevnom životu. I svaki dan moramo ga nanovo pronaći, otkriti. Bližnji je svaki onaj koji ima potrebe moje pomoći i moram ga ljubiti kao samoga sebe, obradovati ga onim što imam, što posjedujem, što jesam; žrtvovati i svoj život, sebe sama, za njega kao što je i Krist dao sebe za nas.

U ljubavi u Kristu postajemo jedno, kao što je on s Ocem jedno (Iv 17, 11).

"Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge." (Iv 15, 12) To je nova zapovijed: "Ljubite jedni druge, kao što sam ja vas ljubio!" (Iv 13, 34) To je sažetak, srž Evanđelja. Sve je tu.

Ali u čemu je to nova zapovijed? Ljubav Boga je već naglašena u Starom zavjetu. Bog nam se objavljuje kao onaj koji nas ljubi kao što i otac i majka ljube svoje dijete, a zaručnik svoju zaručnicu. I učitelj Zakona pozna zapovijed ljubavi Boga kao odgovor na Božju ljubav. To je dnevna molitva svakoga pobožnog Židova: "Čuj, Izraele, Jahve je Bog naš, Jahve je jedan! Zato ljubi Jahvu, Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom!" (Pnz 6, 5)

I Stari zavjet pozna ljubav prema bližnjemu: "Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe. Ja sam Jahve!" (Lv 19, 18) Stoga nije ispravno suprotstavljati Stari zavjet kao Zakon straha prema Novom zavjetu kao Zakonu ljubavi. Međutim, Isus kaže da je zapovijed ljubavi koju daje nešto novo, nova zapovijed. U čemu?

Pavao se predstavlja kao savršeni farizej (Fil 3, 5), mogao je moliti kao farizej u Isusovoj prispodobi (Lk 18, 12). Međutim, sve to, posebno Zakon, pričinjaju mu se kao okovi, lanac, zatvor koji oživljuje grijeh (Rim 7, 9), umnaža grijeh (5, 20), rađa Božji gnjev (4, 15). Zakon je u sebi dobar, svet, duhovan (7, 12-16), ali nemoćan. Otkriva zlo, grijeh, ali nema snage da ga ukloni, zbriše. Zakon je pedagog, šiba odgojiteljeva. Pavao govori iz svojeg iskustva. Odatle njegov tjeskobni vapaj: "Jadan li sam ja čovjek! Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosna?" I nalazi odgovor: "Hvala Bogu po Isusu Kristu, Gospodinu našemu!" (Rim 7, 24s)
Trenutak oslobođenja Pavao doživljava upravo u času kada je njegova vjernost Zakonu dosizala svoj vrhunac, na putu u Damask (Dj 9, 8). Od tada sve mu postaje jasno, blistavo, stvaralačko. Shvatio je ono novo. obnoviteljsko u objavi Isusa, a to je ljubav. To je novi Zakon. Ali taj nije ispisan na kamenim pločama kao pravilo koje treba opsluživati već je položen u dušu, upisan u srce (Jr 31, 33). To je dar Duha (Rim 5, 5).

To je novi Zakon, "kraljevski zakon" (Jak 2, 8). Zakon i zapovijedi (dekalog) sve je to u ljubavi apsorbirano. Sve dolazi iznutra, sve prožima Duh Božji. Ljubav je i askeza, mrtvenje koje nam omogućuje da možemo ostvariti ljubav.

Zapovijed ljubavi je nova zapovijed. Isus je povezao obje zapovijedi u jedno: ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu. Ljubav prema bližnjemu proteže se na sve "malene", na sve koji su potrebni moje ljubavi (Lk 10, 29-37). No nadasve je novo što moramo ne samo druge ljubiti kao same sebe, već ljubavlju Kristovom, ljubavlju Oca, ljubavlju Krista samoga, kao što je Krist nas ljubio.

Mnogo se danas govori o horizontalnoj ljubavi, o ljubavi prema bližnjemu. Novi zavjet naglašuje tu ljubav kao mjerilo spasenja (Mt 25, 34-43). "Nikomu ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite. Jer tko drugoga ljubi, ispunio je Zakon!" (Rim 13, 8) Lažac je tko rekne: "Ljubim Boga", a mrzi brata svoga. (1 Iv 4, 20) Takav i Boga čini lašcem (1 Iv 5, 10). Sve je dakle u ljubavi prema bližnjemu. Tu je bit Evanđelja. Zato neki govore o anonimnim kršćanima, o onima koji su ispunjeni altruizmom, a ipak nisu kršteni, možda i nisu ni čuli nikada za Krista; govore i o anonimnim poganima, to jest o vjernicima koji su kršteni, ali nemaju ljubavi prema bližnjemu.

Međutim, ne smijemo iskrivljavati Evanđelje. Nema ljubavi bližnjega bez ljubavi prema Bogu. Čak i u našoj ljubavi prema bližnjemu, ljubimo Isusa, Boga koji je utjelovljenjem postao naš brat, suputnik, "najmanji od braće" (Mt 25, 34-37). Evanđelje ne govori o laičkoj ljubavi, o filantropiji, o altruizmu, o humanitarnoj ljubavi, koja redovno i ne zaslužuje ime ljubavi, o ljubavi bez Boga, već o ljubavi koja i u bližnjemu zahvaća Boga, Krista.

"Ljubi, i čini što hoćeš!" Tom rečenicom sažima Augustin evanđeosku poruku o ljubavi. Uzalud je nabrajati zapovijedi društvenog, obiteljskog, bračnog života. Ne rješavamo time nikad ono bitno. Uza sve opsluživanje zakona i propisa, ljubav je često pogažena. Zato ljubav i čini što hoće, a ne obratno: "Čini što hoćeš, samo ljubi!", kako neki izvrću misao Augustina.

Ljubav naime ima silu, snagu, moć da nam otkrije što moramo činiti, i daje nam snage i radosti da to i ostvarimo.

>[SADRŽAJ]<