VERITAS - br. 10/2006

>[SADRŽAJ]<

SUGOVORNICI

BRAT GEORG, IZ ZAJEDNICE TAIZÉ

Hodočašće povjerenja -
Europa ima srce u Hrvatskoj

Brat Roger Schutz nije htio osnovati nikakav pokret, nikakvu novu teologiju, nikakvu novu duhovnost, a ipak je nastala jedna sasvim nova dinamika koja je pokrenula tisuće mladih ljudi i isprovocirala u njima želju da krenu najprije tražiti mir unutar sebe da bi isti taj ponudili svijetu. Širi se tako unutar Zajednice Taizé ideja i želja, koja je jako bliska mladima, želja za jedinstvom, a kada govorimo o razdijeljenim crkvama onda svakako govorimo o ekumenizmu.


Razgovarao: IVAN BRADARIĆ

Brat Georg je član zajednice Taizé već sedam godina. Trenutno se nalazi u Zagrebu i priprema međunarodni susret Taizéa koji će se održati u našem glavnom gradu od 28. prosinca 2006. do 1. siječnja 2007. U povodu toga razgovarali smo s njime o Zajednici Taizé, o njegovom pozivu da živi u toj zajednici, o tome što Taizé znači danas te kako traju pripreme za susret u Zagrebu.

Brate George, molim vas predstavite se našim čitateljima i recite kako ste došli u kontakt s Taizéom?

- U mojoj župi Münster u Njemačkoj, još dok sam imao tri godine. pjevušio sam napjeve iz Taizéa. Nisam, naravno, tada ništa znao o tome što je to Taizé. Puno vremena nakon toga, za vrijeme jednoga mog boravka u Parizu, susreo sam jednog mladića iz Koreje, koji mi je počeo pripovijedati kako je upravo prošli tjedan bio nazočan susretu Taizéa. Tako smo započeli razgovor na tu temu. Govorio mi je o mladima, pjesmama, molitvi. Rekao je da ne može objasniti zapravo što je to. Tada sam ja odlučio sa dva, tri prijatelja otići u Taizé tijekom ljeta, gdje sam uživo vidio i sudjelovao u raspravama: što to znači biti kršćanin, preuzeti odgovornost biti kršćanin. Posljednjeg dana sam susreo ljude iz Njemačke koji nisu stanovali daleko od mene. Tako, kad smo se vratili u Njemačku, nastavili smo s molitvama i pjesmama koje smo naučili u Taizéu.

Nakon što sam završio školu započeo sam studij, ali sam trebao malo vremena za razmišljanje o sebi, o svom životu. Odlučio sam se vratiti u Taizé, ovaj put na mjesec dana. Došao sam s pitanjem kako nastaviti studij, a otišao s jednim drugim pitanjem: kako dublje i bolje moliti. Život je dug i lijep, pa je potrebno promisliti o našim odgovorima. Duh Sveti nam daje slobodu da odgovorimo na Božji poziv, a da zapravo ne znamo cijeli put koji nas čeka. Bog također uzima dio odgovornosti za nas, jer je najprije bilo njegovo DA našem životu, a sada se očekuje od mene da dadnem svoj odgovor i doprinos.

Naša braća iz uredništva ovoga lista su bila među prvima, ako ne i prvi iz Hrvatske, koji su sa jednom grupom mladih posjetili vašu zajednicu u Taizéu. Ova ideja brata Rogera je vrlo bliska mladima, kako onih vremena, tako i danas; kako među katolicima, tako i među protestantima. Kako je sve to počelo i zašto?

- Brat Roger je rodom iz jedne švicarske protestantske obitelji. Znao nam je govoriti kako su njegove mama i baka često postavljale pitanja: kako je moguće da su kršćani ne samo odijeljeni, nego čak i ratuju jedni protiv drugih. A isti ti kršćani, i jedni i drugi, propovijedaju Boga koji je ljubav. Zato, razmišljao je Roger, da bismo bili vjerodostojni, moramo biti zajedno.

Tako je, tijekom drugoga svjetskog rata došao u Taizé, kupio jednostavnu trošnu kućicu i tu započeo pomagati izbjeglicama i vojnicima koji su se vraćali sa fronte. Uskoro su mu se pridružili i neki drugi mladići, uglavnom njegovi poznanici i kolege s fakulteta. Zajedno su donijeli odluku i dali zavjet; izrekli svoje DA toj i takvoj zajednici.

Malo mjestašce Taizé na jugu Burgundije u Francuskoj, godinama je cilj organiziranih hodočašća povjerenja. Dolaze mladi iz cijele Europe, može se reći iz cijeloga svijeta. Kako to danas izgleda? Kakav je intenzitet dolazaka?

- Za nas je to jedno veliko iznenađenje. Ne možemo razumjeti kako to da neprestano dolazi toliko mnoštvo i u tolikoj raznolikosti. Nekih tjedana tijekom ljeta zna biti mladih iz 70, 80 zemalja iz Europe i drugih kontinenata. Posljednjih godina dolaze mladi iz Afrike, obiju Amerika i Australije. Svake godine dolazi sve više i više mladih. Svi mogu doći i uvijek se nađe mjesta. Tijekom ovog ljeta je znalo biti i po 5000 mladih u jednom tjednu. Svi oni žele doživjeti to iskustvo opće Crkve. Svjesni su da svi možemo imati pitanja, i to različita. Ne mora sve odmah biti jasno. Tu možemo izmijeniti iskustva, pitanja koja nas muče. Tako se otkrije kako unatoč velikim udaljenostima, naša pitanja ostaju ista. Znači da možemo tražiti i zajedničke odgovore.

Mladi se danas zanimaju za sve, ali imaju osjećaj i za duhovno i traže nešto više. S kakvim osjećajima dolaze mladi u Taizé?

- Postoji u svakom od njih želja za nečim novim. Brat Roger nam je uvijek govorio da je Krist u svakom čovjeku. To je nauk II. Vatikanskog sabora, a i sam papa Ivan Pavao II. je često podsjećao na to. Sigurno da je jedno od važnih pitanja i što znači vjerovati?

Na koji način Taizé može u tome pomoći?

- Taizé, odnosno mi braća u Taizéu, pozivamo mlade na molitvu, ili bolje, na slušanje drugih i Boga.

Očito je iz intervjua koji je s bratom Rogerom Veritas objavio 1973. da mladi veoma pozitivno doživljavaju Taizé zbog toga što nudi zajedništvo više nacija, molitvu, podjelu dobara, zajedničko izgrađivanje, pjesmu... Ovo su vrijednosti koje su oni tada apostrofirali. A sada?

- Može se reći na jedan način da su ti doživljaji isti, a ipak, s druge strane, bitno se promijenilo. Kada govorimo i uspoređujemo svijet i mlade, onda i danas moramo primijetiti da su u ona vremena ljudi bili puno više udaljeni.

Kako izgleda jedan dan ili tjedan u Taizéu?

- Susreti (program) obično započinju uvijek u nedjelju popodne. Dan je obilježen s tri molitvena susreta: ujutro, u podne i uvečer. Svaki dan postoji čitanje Svetog pisma i pouka. Uz molitvu i pouku nužna je i tišina za slušanje kao i razne molitve na jezicima nacija koje su nazočne. Nakon te pouke mladi se nalaze u grupama i nastoje odgovoriti na određena pitanja. Također, svi su uključeni u organizaciju i uređenje, kuhanje, čišćenje...

Može se reći da tjedan u Taizéu prati Veliki tjedan i usmjeren je prema nedjelji, spomenu uskrsnuća Gospodinova. U petak navečer molimo pred križem. Svi su pozvani da svoje slabosti stave na križ. U subotu navečer slavimo Kristovo uskrsnuće. A u nedjelju slavimo euharistiju.

Govorimo o "Hodočašću povjerenja". Kako je došlo do te ideje da se susret dogodi u Hrvatskoj, u Zagrebu?

- Pred 30 godina brat je Roger promatrao mlade koji dolaze i pitao se kako tim mladima dati da to iskustvo nastave kad se vrate svojim kućama. Kako otići mladima tamo gdje žive. On sam je počeo odlaziti u zemlje gdje žive mladi koji su dolazili u Taizé i s njima je molio. U tu svrhu su se počeli organizirati ovi susreti u trajanju po nekoliko dana: Pariz, Budimpešta, Varšava, Milano, a sada je na redu Zagreb. Već prije nekoliko godina su neki mladi Hrvati pitali kada će biti moguće organizirati jedan susret u Hrvatskoj. A mi smo razmišljali kako je Zagreb malen grad da bi mogao primiti sve koji žele doći. Brat Roger je primio pismo i poziv kardinala Bozanića da susret bude organiziran u Zagrebu. Tako je brat Roger odlučio da će susret ipak biti organiziran u Zagrebu. Došli smo ovdje i vidjeli mogućnosti. Treba reći da će osim Zagreba biti uključeni i drugi gradovi: Sisak, Karlovac, Zabok, Križevci, Samobor. Razumjeli smo da su mladi sretni da mogu ugostiti kolege iz cijele Europe.

Kako trenutno teku pripreme i kako će izgledati program?

- Mi smo tu u Zagrebu prisutni već od rujna, nas šestorica braće i deset volontera iz raznih zemalja. Zajedno pripremamo ovaj susret i želimo se suživjeti s mjesnom crkvom zagrebačkom. Već sada pozivam sve koji to žele da nam se pridruže na molitvi, svakoga dana od ponedjeljka do petka, od 17,00 sati, u crkvi svete Marije na Dolcu. Mogu reći da pripreme polako idu svojim tijekom, a što se programa tiče, on će biti vrlo jednostavan. Veći dio se događa u župama cijelog grada i okolice. Tijekom pet dana svi mladi dobivaju smještaj u nekoj župi, gdje se događa molitva i rad po grupama. U cijelom tom programu sudjeluju i osobe iz župe koje svjedoče. Mladi tako primaju iskustvo jedne župne zajednice. Sve ih to treba ohrabriti u njihovom životu. Navečer svi idu na Velesajam, gdje će neki od paviljona biti preuređeni u molitveni prostor - ovisno o tome koliko će mladih doći. Očekuje se između 30 i 40 tisuća, osim onih iz Hrvatske. Dakle, dvije su molitve svaki dan na Velesajmu, gdje je i podjela hrane.

Zašto se ovi susreti događaju uvijek na koncu stare godine?

- Ponajprije, mnogi mladi u Europi su u to vrijeme slobodni. Zatim, to je vrijeme iza Božića, pa su ljudi posebno osjećajni. Božić uvijek ima puno zajedničkog s gostoprimstvom, zajedništvom...

Kada već spominjete božićne blagdane, budući da je susret predviđen i na Staru godinu, da li se predviđa nešto posebno za ovaj dan?

- Vrlo skromno i jednostavno. Nakon molitve na Velesajmu, u 23,00 sata se organizira i molitva u župama. To je molitva za mir u svijetu. Nakon toga će se, također u župama, pripremiti mala svečanost, gdje se mogu predstavljati zemlje sudionice susreta.

U programima se zacijelo očekuje sudjelovanje i naših biskupa, svećenika, redovnika i redovnica. Ima li tu nekih pojedinosti?

- Svakako, svi su pozvani na sudjelovanje. Budući da se velik dio programa događa po župama, sigurno je da će i župnici biti uključeni u program. Gospodin kardinal Josip Bozanić će doći na molitvu na Velesajmu, a u Katedrali će predslaviti svetu misu u nedjelju 31. prosinca. Ta misa će biti prenošena putem televizije, najvjerojatnije i u drugim zemljama.

Brate George, što biste mogli poručiti našim čitateljima?

- Iskustvo koje već imamo s ljudima u Hrvatskoj je veoma pozitivno. Primjećujemo kako su Hrvati uključeni i izuzetno angažirani u životu župnih zajednica, što je jedno veliko svjedočanstvo koje možete ponuditi mladima Europe. Ovaj susret može biti znak ujedinjenja Europe, ali Europe koja ima srce u Hrvatskoj.

>[SADRŽAJ]<