Ubijeni misionar

Posjet je potvrđen nekoliko dana nakon što je papa otkrio kako ga je o. Andrea Santoro pozvao u pohod njegovoj maloj župi u Trabzonu. Papa je od tog misionara primio kratko pismo prije no što je ovaj ubijen, dok se molio u tamošnjoj katoličkoj crkvi Svete Marije.

Smrt oca Santora bila je posljedicom nasilja do kojega je u čitavome muslimanskom svijetu došlo nakon objavljivanja karikatura proroka Muhameda, koji je na njima prikazan kao bombaš-samoubojica. Ispaljujući dva hica iz velike blizine u oca Santora, njegov je šesnaestogodišnji ubojica povikao: "Allah-u-Akhbar" (Bog je velik). Nakon uhićenja, dječak je priznao kako je to učinio jer su ga razbjesnile karikature proroka Muhameda.

Nazvavši o. Santora "cijenjenim i revnim svećenikom", kao i "hrabrim svjedokom Evanđelja ljubavi", Benedikt XVI. izrekao je molitvu da krv ovoga misionara bude "sjemenom nade u izgradnji istinskoga bratstva među narodima". Upravitelj Istanbula, kao i mjesni muftija - u muslimana najviši vjerski dužnosnik - u zrakoplovnoj su luci odali počast ocu Santoru, čije je tijelo prebačeno iz Istanbula u Rim, gdje je - 10. veljače ove godine - i pokopan.

Budući da je o. Santoro bio prvi rimski svećenik koji je u 21. stoljeću podnio mučeništvo, njegova je smrt u Italiji imala golem odjek.

Ubojstvo o. Santora izazvalo je snažnu osudu vlasti u Ankari te u Turskoj izazvalo veliko negodovanje javnosti, budući da se stanovnici ove zemlje smatraju mostom između istoka i zapada te su ponosni na svoju reputaciju međureligijske tolerancije.

Iako je turska pretežito muslimanska zemlja, ima posve svjetovni sustav te želi pristupiti Europskoj Uniji. Premijer Recep Tayyip Erdogan na ubojstvo je reagirao potičući muslimane u Turskoj, ali i diljem svijeta, na suzdržanost glede spornih karikatura, koje je opisao kao "zamku" koja islam želi prikazati kao nasilničku religiju.

Erdogan je ustrajao kako će Turska ostati zemljom vjerske tolerancije i nastaviti se truditi oko članstva u EU, kojega je opisao kao "protuotrov" sukobljavanju istoka i zapada.

Kršćani se u Turskoj često žale na diskriminaciju. Većina stanovništva ove zemlje, koja broji 67 milijuna, pripada muslimanima-sunitima. Katolička manjina Turske - 32.000 vjernika - traži pravno priznavanje još od 1970.

Posjet Benedikta XVI. predviđen za studeni - treći papinski posjet ovoj zemlji, nakon Pavla VI. (1967.) i Ivana Pavla II. (1979.) - ohrabrit će tamošnju katoličku zajednicu. Njegov je drugi cilj također osnažiti katoličke veze i s pravoslavnim ekumenskim patrijarhom, Bartolomejem I., koji ima izravnu jurisdikciju nad tri i pol milijuna pravoslavnih kršćana u Turskoj, na Kreti, na Egejskom otočju i na planini Atosu, ali ga se ujedno smatra i duhovnim vođom čitave pravoslavne zajednice, koja diljem svijeta broji 300 milijuna vjernika. Turska je dosad vješto izbjegavala bilo kakav potez kojim bi, makar uključivo, priznala Bartolomejev ekumenski naslov. Ankara patrijarha smatra samo duhovnim vođom malobrojnih pravoslavnih Grka koji žive u Turskoj.

Islamska vlast Turske obećala je čuvati vjersku slobodu, kao preduvjet pristupanja EU 2015. godine. No, kršćanske su skupine izrazile sumnju glede ozakonjenja ljudskih prava i amandmana kaznenoga zakonika. Svega mjesec dana nakon započinjanja pristupnih pregovora, u listopadu prošle godine, Turska je doživjela kritiku poradi uskraćivanja vjerske slobode katolicima i drugim kršćanskim manjinama.

Službeni stav Vatikana glede pristupanja Turske EU sastoji se u tome da se ne protivi, pod uvjetom da se vjerskim manjinama u toj zemlji zajamči sloboda te da se formalno priznaju kršćanski korijeni Europe.

No, dok je još bio kardinal, Joseph Ratzinger je izrazio svoje protivljenje mogućemu pristupanju Turske EU, opisujući ga kao "veliku pogrešku". Francuskom je časopisu Le Figaro pred kakve dvije godine izjavio kako bi članstvo Turske "proturiječilo kršćanskome karakteru Europe". To bi, prema njegovu mnijenju, značilo unaprijediti gospodarstvo nauštrb kulturnog bogatstva.

Vatikan se, pak, ogradio od tih riječi današnjega pape, izjavivši kako je to njegovo osobno mišljenje. No, ti komentari nikako nisu naišli na odobravanje turskih katolika.

Podupiratelji Turske tvrde kako se ova zemlja, nakon raspada otomanskoga carstva, krajem Prvoga svjetskoga rata, kreće u smjeru zapada. Kritičari tadašnjega kardinala Ratzingera ustvrdili su kako je potpuno pogrješno protumačio povijest, ocjenjujući kako je islam, kakvoga zastupa Turska, izvan tijeka europske i kršćanske povijesti. Muslimanski su mislioci Europi pomogli iščupati se iz mračnoga srednjega vijeka, dok u zemljopisnom vidu suvremena Turska obuhvaća velik dio negdašnje kolijevke ranoga kršćanstva, uključujući Istanbul, kao i Tarz - rodno mjesto svetoga Pavla. Zagovornici pristupanja Turske EU tvrde kako njezin značaj nije toliko u tome da bi predstavljala most prema islamskome svijetu, već u tome kako bi trebala biti njegovim uzorom. Posjet Benedikta XVI., predviđen za studeni, pokazat će je li se njegovo mišljenje o toj zemlji promijenilo otkad je postavljen na Petrovu Stolicu.