Rođen 6. listopada 1917. godine u Visu;

Doživotne zavjete položio 13. listopada 1938. u Zagrebu;

Svećeničko ređenje primio 19. prosinca 1942. u Rimu;

Umro 23. rujna 2006. u Zagrebu;

Pokopan 26. rujna 2006. u kapelici Svetog Duha u Zagrebu.

Nakon skoro devedeset godina života, o. Celestin Tomić zamijenio je krajem rujna ove godine svoj umorni i istrošeni život trajnim i neuništivim životom u koji je čvrsto vjerovao i čemu se ustrajno nadao. Nama koji ostajemo ponudio je pobudnu poruku sv. Pavla, koja je ispisana i na prigodnoj spomen-sličici u povodu njegove smrti: "Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti koji će mi u onaj Dan dati Gospodin." (2 Tim 4, 7-8) Nama sada ostaje samo lijep spomen na čovjeka, svećenika i redovnika o kojemu ovdje samo zapisujemo glavne podatke bogatoga i sadržajnog života.

Potječe iz brojne obitelji viških težaka, koja je narodu i vjeri dala trinaestoro djece. Dinko Bruno rođen je 6. listopada 1917. kao posljednje i najmlađe dijete. Nakon školovanja u rodnom Visu, milost ga je Božja, kako je sam isticao, pozvala u Red franjevaca konventualaca, čije je fratre upoznao kao mladi dječak koji je redovito dolazio ministrirati u samostanskoj crkvi sv. Jere na viškom poluotoku Prirovo.

Kao dvanaestogodišnji školarac Dinko Bruno odlazi 1929. u sjemenište franjevaca konventualaca, koje se tada nalazilo u slovenskom samostanu Ptuj, gdje su se školovali pitomci tada još jedinstvene Provincije sv. Jeronima u Jugoslaviji. U Ptuju je proveo pet godina gimnazijskih razreda, da bi 1934. novicijat proveo u zagrebačkom samostanu Svetog Duha. Tom prigodom, prema tadašnjoj uobičajenoj praksi, Dinko Bruno uzeo je kao franjevac konventualac redovničko ime Celestin (Rajko), koje će nositi sve do smrti.

Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu upisao je 1937. godina i nakon dvije godine diplomirao je iz filozofske grupe. U međuvremenu je 13. listopada 1938. položio doživotne zavjete i time se definitivno opredijelio za Red franjevaca konventualaca. Nakon četvrtog semestra bogoslovije u Zagrebu, u studenom 1941. zbog opasnosti od rata i gladi, zajedno s ostalim kolegama iz iste Provincije sv. Jeronima, poslan je na daljnji studij u Rim. Tu je nakon nekoliko godina, na Papinskom teološkom fakultetu sv. Bonaventure završio bogoslovne nauke, i u međuvremenu u Vječnom Gradu 19. prosinca 1942. zaređen za svećenika.

Nakon redovitih teoloških studija u Rimu za hrvatske bogoslove bilo je odlučeno da se vrate u domovinu, ali je kapitulacijom Italije 1943. taj povratak bio onemogućen. Nastavivši teološku specijalizaciju, na istom rimskom učilištu, o. Celestin doktorirao je iz teologije 19. listopada 1945., kada je i promaknut u doktora teologije. Odlukom tadašnjega vrhovnog poglavara Reda, Amerikanca p. Bede Hessa, velikog prijatelja nekih profesora biblijskog učilišta "Biblicum", o. Celestin je upisao biblijski studij, makar je sam bio skloniji specijalizirati istočno bogoslovlje. U to vrijeme u Rimu je bilo više hrvatskih redovnika koji su specijalizirali biblijske znanosti (isusovac Schmidt, franjevci Augustinović i Melada), s kojima će o. Celestin kasnije biti trajno povezan. Licencijat na "Biblicumu" položio je 5. srpnja 1946., da bi se uskoro vratio u domovinu.

U Split se vraća 1947., gdje do 1953. predaje Sveto pismo i biblijske jezike na Visokoj bogoslovnoj školi. Kao definitor Zagrebačke kustodije premješten je u Zagreb, gdje na Katoličkom bogoslovnom fakultetu 1953. počinje predavati biblijske jezike i neke predmete iz Svetog pisma. Vršio je više puta službu prodekana i dekana istoga fakulteta, a 1988. je umirovljen. Osim toga, o. Celestin je predavao razne biblijske predmete i na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu, od 1970. do 1994. Novakinjama ss. karmelićanki na Vrhovcu i ss. milosrdnica u Frankopanskoj u Zagrebu kroz mnogo je godina svakog tjedna predavao razne biblijske tekstove.

Kada je krenuo veliki projekt izdavanja novog prijevoda Biblije na hrvatski jezik, o. Celestin je surađivao kao biblijski lektor u većini knjiga Starog zavjeta i pripremio uvodne napomene uz mudrosne knjige Starog zavjeta. Zagrebačka izdavačka kuća "Stvarnost" realizirala je ovaj veliki projekt, i prvo se izdanje pojavilo na hrvatskom tržištu 1968., da bi potom uslijedilo mnogo novih izdanja, koja je uskoro kao izdavač preuzela "Kršćanska sadašnjost" iz Zagreba. O. Celestin je surađivao kao biblijski redaktor i prilikom izdavanja Novog zavjeta u redakciji Dude i Fućaka (1973.) te kao biblijski revizor svih hrvatskih lekcionara koje crkveni službenici rabe u bogoslužne svrhe.

Nadbiskup Kuharić imenovao je svojevremeno o. Celestina kao teologa i stručnjaka za kauzu beatifikacije sluge Božjega Alojzija Stepinca i u okviru tog rada Tomić je predao svoja mišljenja za gotovo sve knjige i arhivsku građu u ovom postupku. U tu svrhu je kao stručnjak proveo dvije godine u pripremi "Informacija" za istu kauzu.

Kao član Hrvatske provincije franjevaca konventualaca o. Celestin je obavljao mnoge odgovorne službe: bio je više puta definitor Provincije, a u jednom trogodištu bio je i vikar Provincije. Petnaestak godina u Zagrebu je bio odgojitelj bogoslova svoje Provincije, koji ga pamte po neobičnoj blagosti i naglašenoj skromnosti. Od prvih godina izlaženja časopisa "Glasnik sv. Antuna", kasnijega (i današnjega) "Veritasa", član je uredničkog vijeća ovog mjesečnika, u kojemu je počeo stalno surađivati potkraj 1964., da bi se njegova suradnja nastavila sve do dana današnjega. Ovdje je o. Celestin dobio poticaj da počne objavljivati svoja djela biblijskog karaktera. U tome je bio neobično plodan, te je svjetlo dana ugledalo oko pedesetak tiskanih djela, uglavnom u izdanju njegove matične Provincije franjevaca konventualaca, ali i nekih drugih izdavača ("Kršćanska sadašnjost", "Glas Koncila"…). Napisao je i objavio vrlo mnogo članaka biblijskog karaktera u brojnim znanstvenim, ali i popularnim časopisima i glasnicima.

U povodu 80. obljetnice rođenja o. Celestina Tomića, u listopadu 1997., održana je na zagrebačkom Svetom Duhu prigodna komemoracija, koja je privukla neuobičajeno velik broj visokih crkvenih i znanstvenih uglednika, i kada je predstavljen veliki zbornik objavljen u počast slavljeniku pod naslovom "Spe gaudentes" - "U nadi radosni". Sam o. Celestin je predložio ovaj naslov u djelu s tematikom nade i radosti, kako i počinje jedan od najvažnijih koncilskih dokumenata. Kršćanska nada i radost moraju preplaviti prijelomnice povijesti, kao što je i naš prijelaz iz drugoga i treće kršćansko tisućljeće, unatoč brojnim tmastim oblacima koji zamagljuju obzorja crkvenih, društvenih, obiteljskih i pojedinačnih vidika. Nije uostalom bilo ništa vedrije ni u Pavlovo vrijeme, pa je taj neumorni Apostol naroda smatrao potrebnim pozvati svoje vjernike da se unatoč svemu raduju u nadi: "Spe gaudentes!" (Rim 12, 12)

Smrt o. Celestina nije prigoda za tugovanje, jer smo zaista izgubili velikog čovjeka i iskrenog prijatelja, nego poticaj da svi obnovimo svoj osjećaj radosti i nade, pa u tom smislu s o. Celestinom ponavljamo sebi i drugima: "Radujte se u nadi - In spe gaudentes!"

Nakon što je u listopadu 1945. u Rimu doktorirao iz teologije obranivši tezu Il mistero di Cristo secondo S. Ignazio Martire, prema propisima o objavljivanju bar dijela doktorske radnje, u Rimu je 1954. tiskan separat ove teze, a pod naslovom L'intima natura della vita cristiana secondo S. Ignazio Martire. Nakon toga će proći petnaestak godina da nikne i procvjeta bujna knjiška djelatnost o. Celestina, obilježena gotovo isključivo biblijskom tematikom. Za potrebe studenata kao skripta ciklostilom su umnožena djela:

1. Pristup Bibliji. Opća introdukcija u Sv. pismo (1969.)

2. Poruka spasenja Staroga zavjeta (1970.)

3. Biblijska teologija obitelji (1972.)

4. Biblijska poruka povijesti spasenja (1972.)

5. Knjige mudrosti (1973.)

Dio ove građe bit će uključen u knjige koje uskoro počinju izlaziti u sve užem vremenskom rasponu:

1. Evanđelja djetinjstva Isusova (1971.)

2. Psalmi. Kratki uvod i komentar (1973.)

3. Uzvišena tajna. Ljubav i obitelj u biblijskoj i liturgijskoj poruci (1974.)

4. Marijina poruka (1975.)

5. Gospina krunica (1976.)

6. Prapovijest spasenja (1977.)

7. Praoci Izraela (1978.)

8. Ivan Krstitelj (1978.)

9. Izlazak (1979.)

10. U Zemlju obećanja (1980.)

11. Petar - Stijena (1980.)

12. Tajna vjere (1981.)

13. Savao Pavao (1982.)

14. Davidovo doba (1982.)

15. Poruka spasenja Sv. pisma Starog zavjeta (1983.)

16. Marija Majka (1984.)

17. Ilijino vrijeme (1985.)

18. Pristup Bibliji (1986.)

19. Psalmi (drugo, prošireno izdanje, 1986.)

20. Veliki proroci (1987.)

21. Marija, Majka vjere (1988.)

22. Začeci židovstva (1988.)

23. Vrijeme iščekivanja (1989.)

24. Isus iz Nazareta: Bog s nama (1990.)

25. Isus iz Nazareta: Prorok i Krist (1991.)

26. Isus iz Nazareta: Gospodin slave (1992.)

27. Počeci Crkve: Petar prvak apostola (1994.)

28. Počeci Crkve: Pavao apostol naroda (1995.)

29. Počeci Crkve: Ivan evanđelist ljubavi (1995.)

30. Otkrivenje sv. Ivana apostola (1997.)

31. Alojzije kardinal Stepinac, nadbiskup zagrebački: Propovijedi, govori, poruke (1941-1946) (1996.)

32. Duhovni lik Bl. Alojzija Stepinca, mučenika (2001.)

33. Bl. Alojzije Stepinac, marijanski biskup (2003.)

34. Veliča - Magnificat (2004.)

35. Stol Riječi (I.): Biblijske poruke svagdanjih čitanja, vrijeme došašća i božićno vrijeme, korizmeno i vazmeno vrijeme (2004.)

36. Stol Riječi (II.): Biblijske poruke svagdanjih čitanja, vrijeme kroz godinu od 1. do 17. tjedna (2004.)

37. Stol Riječi (III.): Biblijske poruke svagdanjih čitanja, vrijeme kroz godinu od 18. do 34. tjedna (2004.)

38. Stol Riječi (IV.): Biblijske poruke nedjeljnih čitanja, god. A (2004.)

39. Stol Riječi (V.): Biblijske poruke nedjeljnih čitanja, god. B (2005.)

40. Stol Riječi (VI.): Biblijske poruke nedjeljnih čitanja, god. C (2006.)

41. Moć pisane riječi: Blaženi Alojzije Stepinac i katolički mediji (2006.)

O. Celestin Tomić počeo se javljati u katoličkim glasilima kao mladi bogoslov. Tako je već 1939. godine počeo redovito surađivati u mjesečniku "Svetište sv. Antuna", koji su u Zagrebu tridesetih godina prošlog stoljeća počeli izdavati franjevci konventualci. U tom glasilu o. Celestin potpisuje 37 priloga, sve do 1943., kada se nalazi u Rimu, i suradnja je zbog ratnih prilika jako otežana. Potom, rekli bismo, totalni muk, kao što je i Crkva u Hrvata, pod pritiskom zabrana i zapljena, prisiljena šutjeti i katolički tisak u potpunosti zamire. Tek šezdesetih godina, najavom Drugoga vatikanskog sabora, koji se vremenski podudara s određenim popuštanjem državnih institucija s obzirom na Katoličku crkvu, vjerski tisak ponovno, u početku vrlo stidljivo i tiho, počinje svoje buđenje. Zahvaljujući mnogo baš nešto mlađem subratu o. Celestina, o. Ivonu Ćuku, koji o Uskrsu 1962. pokreće "Glasnik sv. Antuna Padovanskoga", katolički tisak počinje svoj ponovni rast, i u tome o. Celestin pronalazi mjesto svojeg apostolata širenja i tumačenja Božje riječi. Tijekom 1964. u "Glasniku sv. Antuna" počinje objavljivati seriju biblijskih članaka na temu "Blaženstava", da bi potom proslijedio niz na temu Gospodnje molitve "Očenaša". I kao da se godinama zatomljeni polet i u Celestinovu srcu rasplamsao, tako da njegova suradnja u ovom mjesečniku, koji već dugo nosi ime "Veritas-Glasnik sv. Antuna Padovanskoga", traje do dana današnjega. Pažljivi statističar izbrojio je do dana današnjega, u četrdesetak godina suradnje ovoga biblijskog pisca u ovom mjesečniku čak 750 priloga, gotovo isključivo biblijskog sadržaja.

No, o. Celestin je vrlo rado surađivao i u drugim popularnim listovima, a posebno u znanstvenim časopisima Katoličke crkve u Hrvata. U istom vremenskom razdoblju, prema našoj nepotpunoj evidenciji objavio je stručne biblijske radove u "Bogoslovskoj smotri" (17 priloga), "Obnovljenom životu" (31), "Crkvi u svijetu" (13) i "Posvećenom životu" (5). Dosta je priloga napisao za razne zbornike u počast znamenitijim hrvatskim ljudima ili događajima. Bibliografija svih tih radova o. Celestina, koja je u fazi posljednje razradbe, potvrdit će i vjerojatno pronaći još mnogo drugih radova posijanih po raznim časopisima i listovima.

Drago mi je da svojim pisanjem nastojite približiti našem svijetu (i svećenicima) na zgodan način ono što nam biblijska Objava govori de Historia salutis (Povijest spasenja, op. ur.). Knjiga se lako i s interesom čita, jer je tekst protkan podacima iz arheologije, vanbiblijske literature i profane povijesti. Nadam se da će mnogi posegnuti za njom. Dao Vam Bog potrebnu snagu da svoj plan privedete kraju ostalim knjigama… Vaše knjige, u kojima prikazujete povijest spasenja, ispunjavaju jednu veliku prazninu u našoj religioznoj literaturi. To nije obično prepričavanje sadržaja svetih knjiga. To je živo prikazivanje, koje odaje veliko poznavanje svetih knjiga. To je živo prikazivanje, koje odaje veliko poznavanje ne samo svetih knjiga, nego također nebiblijskih izvora, stare povijesti i arheologije…

KARDINAL FRANJO ŠEPER

O. Celestin Tomić obogatio je našu Crkvu nizom djela koja su plod njegova poniznog poniranja u Riječ Božju. On je sav u Svetom pismu i ono je proželo njegove misli i njegovo vrijeme da vjerom Crkve čita i vjerom Crkve tumači i vjerom Crkve otkriva neiscrpivo bogatstvo Božje objave. Čitanje njegovih knjiga je privlačno, zanimljivo i obogaćuje dušu jednostavno iznesenim sadržajima. Duši pruža sigurnost vjere.

KARDINAL FRANJO KUHARIĆ

Tomićeve knjige se ne odlikujejo samo po širokem znanju in temeljitem spoznanju vsakovrstne biblične problematike, temveč se posebno odlikujejo po jasnosti. Tomić ostaja jasen tudi takrat kadar je predmet raziskovanja tak, da zahteva posebni umski napor. To nareja njegove knjige razumljive, poučne in vabljive… Tomićeve knjige nas bogato seznanjajo (formirajo). Ker seznanjanja tudi pojasnjuje, nas njegove knjige tudi oblikujejo (formirajo). Zaradi tega dvojnega učinka upravičeno trdimo, da je Tomić ekseget odrešenjske zgodovine.

DR. FRANCE ROŽMAN

Na kraju, reći ću i to! Treba čovjek živjeti ovoliko godina, koliko je meni, da napokon nedavno u 'Katekizmu Katoličke Crkve' (str. 42) pročitam riječi sv. Grgura, odmah na početku: "Scriptura screscit cum legente - Pismo raste sa svojim čitateljem!" Zato Sveto pismo nije mrtvo slovo. Kako je samo čudesno raslo s Dinkom, Celestinom Tomićem! Kakav se to rast riječi Božje događao u njemu pa nam je, uza svu svoju znanstvenu upućenost u Sveto pismo, sve to predao na jedan čitak, prilagođen, pobudan način!

DR. BONAVENTURA DUDA

O. Celestin je nerado govorio o sebi i svojem djelu. Ipak, pri predstavljanju zbornika "Spe gaudentes - U nadi radosni", u povodu 80. obljetnice njegova plodnog života, na molbu nazočnih, iznio je nekoliko zanimljivih misli i prosudbi o sebi i svojem radu. Prenosimo samo nekoliko najistaknutijih odlomaka ovoga životnog svjedočenja:

- kao knjigu Crkve: Biblija je blago, miraz, knjiga Crkve. Božja riječ čini Crkvu i Crkva čini Božju riječ. Kao i Bogorodica, i Crkva je 'prebivalište Riječi'. Naći Krista u Bibliji, Krista Objave, možemo samo u Crkvi. Budući da je Duh Sveti u Crkvi, jedino ona spasenjski tumači Bibliju. Stoga sam nastojao vrednovati predaju Crkve u tumačenju Svetoga pisma, tj. oce, učiteljstvo Crkve i crkvene sabore, posebno Drugi vatikanski, i enciklike velikih biblijskih papa: Leona XIII., Pija X., Pija XI., Ivana XXIII., Pavla VI. i sadašnjega Svetog Oca, Ivana Pavla II.

Nisam propuštao ni jedno pitanje, pa ni ona 'vruća' na biblijskom području. Ali se nisam upuštao u znanstvena raspravljanja, niti nastupao apologetski (iako Novi zavjet ima apologetsku značajku), pogotovo ne konfrontacijski. Biblijsku poruku iznosio sam više homiletski, oslanjajući se na mišljenja uvaženih bibličara i teologa, posebno na nauk crkvenog Učiteljstva i na smjernice papa i crkvenih kongregacija.

Iz intervjua s fra Celestinom, koji je objavljen u Veritasu (2/2002), a koji je s njim vodio fra Josip Blažević, na pitanje odakle zaljubljenost u Bibliju, fra Celestin odgovara: