Ako bismo jednom riječju željeli izraziti ozračje posljednjih dana života creskog fratra Placida Cortesea, čini nam se da najbolje odgovara izraz "misterij". Najprije, misterij njegova nestanka. Tajnovita otmica pred Bazilikom sv. Antuna u Padovi. Potom, misterij uhićenja i zadržavanja u pritvoru, sve do boravka i usmrćenja u tršćanskim podrumima na Trgu Oberdan. Konačno, misterij šutnje nakon njegove smrti. Muk koji je gotovo u zaborav bacio mučenički primjer svjedoka kršćanske ljubavi.

Ipak, da ne bi to misteriozno ozračje i dalje prekrivalo život i smrt creskoga Kolbea, pobrinuli su se, malko možda i kasno, ali ne i prekasno, neki njegovi osobni prijatelji, posebno pokojni gorički nadbiskup mons. Vitale Bommarco, koji je i sam bio iz Cresa, a poput fra Placida, pripadao je istom Redu franjevaca konventualaca i Provinciji sv. Antuna u Padovi. On je, uz pomoć i suradnju još nekih entuzijasta, potaknuo užurbano prikupljanje podataka od još uvijek živih svjedoka fra Placidove muke i smrti, a od matične Provincije sv. Antuna uspio isposlovati da podnese formalni zahtjev za pokretanje postupka kanonizacije ovoga fratra.

Zahvaljujući toj inicijativi, tršćanski biskup mons. Eugenio Ravignani, podrijetlom iz Pule u Istri, 29. siječnja 2002. pokreće postupak za beatifikaciju i kanonizaciju sluge Božjega fra Placida Cortesea. U službenom proglasu, objavljenom na talijanskom, hrvatskom i slovenskom jeziku, istaknutom u brojnim crkvama mjesta gdje je Placido živio, djelovao i preminuo, kao i u biskupijskim tjednicima biskupija gdje je opet ovaj kandidat za oltar djelovao, biskup Ravignani otvoreno podržava tvrdnju da se radi o pravom mučeniku: "O. Placido, mučenik ljubavi, ubijen je zbog svega onog dobra koje je učinio u prilog progonjenima, uključivši i to što ni pod mukama nije izdao svoje suradnike."

Proglas tršćanskog biskupa Ravignanija nabraja elemente koji po biskupovu mišljenju sačinjavaju "formalno mučeništvo" sluge Božjega, koje potvrđuju:

- Placidovo proganjanje zbog djelatnosti pomaganja onima koji su zatvoreni i progonjeni;

- Njegova raspoloživost za mučeništvo, očitovana u više prilika, čak i zapisana, nadasve posvemašnjim predanjem u obrani tuđih života, unatoč visokom riziku za vlastiti život. U duhu Kristove poruke: "Nema veće ljubavi od one koja se polaže za život braće."

Tršćanski biskup dalje spominje kako je na temelju mnogih izjava subraće i laika koji su poznavali život i djelo creskoga fratra, "moguće tvrditi da je o. Placido uvijek pružio svjedočanstvo uzornog života i velike darežljivosti u svetoj službi i raznim povjerenim zadacima".

Biskupijski proces, otvoren 29. siječnja 2002. godine, vrlo brzo je uspješno zaključen i proslijeđen u Rim, nadležnoj kongregaciji na konačni pravorijek. Mnogi se slažu da ovaj creski Kolbe ima sve preduvjete da bude proglašen mučenikom ljubavi prema bližnjemu, jer je branio pravdu, opirao se bezočnom režimu koji je progonio slabe, nemoćne i nevine, bez mogućnosti da se sami brane. Bog je bio s njime u vrijeme njegove kalvarije. Poput nešto starijega poljskog subrata o. Maksimilijana, koji je dragovoljno žrtvovao svoj život da spasi oca jedne obitelji.

Koliko nam je moguće doznati, proces u Rimu prolazi slične faze kao i u slučaju poljskoga Kolbea. Teškoće predstavljaju prigovori da se ipak ne radi o jasnoj žrtvi kršćanske ljubavi, već i o nekim drugim običnim ljudskim poticajima, motiviranima možda nekim političkim opredjeljenjem. No, čini se da će ovi prigovori, i u slučaju creskoga Kolbea, brzo biti odbačeni, jer nije nimalo teško dokazati kako se Cortese politički nije izlagao, čak bi se, na temelju njegovih članaka, moglo zaključiti da nije simpatizirao lijevo usmjerenu politiku, kao u slučaju Španjolskoga građanskog rata, a ipak iz svoje nesebične djelatnosti nije isključio pomaganje i spašavanje zatvorenih komunista. A to nije nimalo politički motivirani izbor, nego dokaz kršćanske ljubavi koja ne pozna granica prema braći u nevolji.

U međuvremenu se traže još preživjeli svjedoci Placidove smrti i mučeništva. Kao krunski svjedok trebao je poslužiti jedan od dvojice njegovih izdajnika, Mariborčanin Fritz Werdnik, za kojega se doznalo da živi u Salzburgu. Gorički nadbiskup Bommarco obratio se mons. Maximilianu Aichenu, biskupu u Linzu, za posredovanje u pokušaju uspostavljanja kontakta s Werdnikom. 26. ožujka 2002. mons. Bommarco iz Linza dobiva odgovor da je gospodin Friedrich Werdnik preminuo 4. ožujka 2002., dakle nepunih mjesec dana prije ovog odgovora. Tako je morao otkazati najavljeni posjet, nakon što je prethodno ipak uspio sa župnikom Franzom Lauterbacherom, bez najave, pohoditi nakratko i porazgovoriti se s Werdnikom. Nije bio baš razgovorljiv, ali se pomalo bio počeo otvarati. Drugi, dogovoreni posjet, zbog nenadane smrti trebalo je dakle otkazati. Werdnik je umro u dubokoj starosti od skoro devedeset godina. Župnik je pokušao od pokojnikove kćeri Dorothee Havranek dobiti neke informacije, ali je gospođa uzvratila kako nije znala da joj je otac sudjelovao u nacističkoj špijunaži. Tako od ovog svjedoka nije bilo moguće dobiti nikakve izjave.

Od ostalih svjedočanstava koja potvrđuju fra Placidovu svetost možda je zanimljivo spomenuti pismo koje je sv. Pio iz Pietrelcine nekoliko godina nakon Corteseove smrti uputio p. Fulgenciju Campello, koji se kod ovoga, tada već poznatoga kapucinskog fratra, interesirao da li može nešto doznati o nestalom fra Placidu. "Još se točno prisjećam što mi je pisao u onom pismu", povjerio je nedavno o. Fulgencije. Na njegovu tvrdnju da su fratri iz Padove uzaludno pokušali doznati gdje se nakon uhićenja nalazi Placido i da su zbog toga u tjeskobi, o. Pio iz Pietrelcine, kojega je krasila karizma viđenja i nepoznatih stvari, preko s. Giustine Fasan, koja mu je bila kao tajnica pri ruci, odgovara: "Recite fratrima u Padovi da ne istražuju ništa u vezi s patrom Corteseom, jer je zbog svoje velike ljubavi on u raju."

Proces za beatifikaciju prate i neke prigodne manifestacije koje idu za tim da što više upoznaju širu javnost s likom i djelom ovoga kandidata za oltar. Tako je u povodu 60. obljetnice uhićenja i smrti fra Placida, 8. listopada 2004. pri padovanskoj bazilici sv. Antuna priređen memorijal u počast Placidu Corteseu, kada je u velikom Klaustru magnolija, gdje je počelo njegovo uhićenje, postavljena bista koja prikazuje poprsje creskog fratra, a djelo je slovenskog kipara Viktora Gojkoviča. Potom je u velikoj dvorani Teološkog studija za laike održano više predavanja, uz svjedočenje nekih Placidovih poznanika, da bi memorijal bio završen uzbudljivim odlomcima drame "Holokaust šutnje: Placido Cortese, nacistička žrtva", djela koje potpusuje Luigi Francesco Ruffato.

Nekoliko mjeseci kasnije, 31. siječnja 2005., u padovanskom auditoriju "Modigliani", u režiji Filippa Crispa održana je premijera spomenute drame "Holokaust šutnje", koju je u dva čina za glumce, zbor i orkestar napisao spomenuti Ruffato. Drama je reprizirana više puta tijekom veljače.

U povodu stote obljetnice rođenja, koja pada početkom iduće godine, padovanski "Messaggero di S. Antonio" namjerava svim čitateljima ove revije, koja se tiska na više jezika u skoro milijun primjeraka, darovati DVD s dokumentarcem koji upravo dovršava televizijski centar "Nova-T" iz Torina. Neki dijelovi ovog dokumentarca početkom rujna snimani su i u Cresu, a prisustvovao je kao konzultor i autor ovih napisa, te nam je obećana hrvatska verzija ovog filma koji bi trebao još više upoznati javnost s ovim hrabrim herojem i mučenikom iz našega Cresa.

Hrvatska provincija franjevaca konventualaca pak sa svoje strane želi sudjelovati u ovoj proslavi, pa će stotu godišnjicu rođenja, 7. ožujka 2007., u Cresu obilježiti prigodnom komemoracijom s predstavljanjem novoga, proširenog izdanja životopisa Creskoga Kolbea, a sredinom godine, ako sve bude išlo po željama i planovima, pred creskom crkvom sv. Franje trebao bi biti postavljen veliki brončani kip koji prikazuje fra Placida kako iz ovog samostana odlazi u svijet.

U pripremi je novi prošireni životopis sluge Božjega Placida Cortesea.

Prvi životopis "HEROJ I MUČENIK Placido Cortese - creski franjevavac konventualac", koji je uredio autor ovih članaka možete naručiti na adresi naše redakcije: Veritas, Sveti Duh 33, 10000 Zagreb, tel. (01) 37-77-125.