VERITAS - br. 12/2006

>[SADRŽAJ]<

FILM

PROFINJENA SATIRA I VULGARNA KOMEDIJA

Borat

Američka pseudo-dokumentarna komedija "Borat: Cultural Learnings of America for Make benefit Glorious Nation of Kazakhstan" (83 min.); scenaristi: Sacha Baron Cohen, Anthony Hines, Peter Baynham i Don Mazer; redatelj: Larry Charles; glume: Sacha Baron Cohen, Ken Davitian, Pamela Anderson, te Pat Haggerty i mnogi drugi naturščici nesvjesni svoje uloge; proizvodnja: Everyman Pictures, Dune Entertainment LL i Major Studio Partners, 2006.


JOSIP SANKO RABAR

Na glavnom hrvatskom internetskom portalu (T - Portalu) to je bio do sada najreklamiraniji film, a i javna televizija ga je neobično mnogo izreklamirala, pa nije čudno da se u CineStaru prikazuje u mnoštvu termina uz veliku gužvu. Do sada nisam gledao film s više vulgarnosti, jer britanski komičar Cohen, koji se naivnim Amerikancima predstavlja kao neuki kazahstanski novinar Borat, prostači kao do sada nitko na filmu. Najzanimljivije je da je ta silna vulgarnost sasvim suvišna jer je film odlična satira američkog društva. No, Cohenu ipak nije suvišna, jer on (zahvaćen komercijalnom strašću) želi privući sve, i najprimitivnije i najneobrazovanije gledatelje, kakve ujedno ismijava.

Sacha Baron Cohen, britanski je komičar i zvijezda HBO televizije, poznat po svojem "Da Ali G Show-u" i svom alter egu Ali G-u. Ne treba smetnuti s uma da je diplomirao na Cambridgeu i da ispod vulgarne ljušture krije lucidnu i profinjenu ironiju. Osvojio je već dvije BAFTA nagrade, kao i mnoge druge. "Borat" je tobožnji dokumentarac u kome se Cohen lažno predstavlja kao zaostali i prostački kazahstanski novinar, što izaziva različite reakcije kod Amerikanaca. Svojevrsni "mockumentary" i film ceste, budući da (Cohen) Borat i njegova snimateljska ekipa putuju autima preko cijelih SAD od New Yorka do Kalifornije, kamo divlji Borat putuje da glumicu Pamelu Anderson kidnapira, prisvoji sebi kao žensku i strpa u vreću.

Bez sumnje, na svijetu još postoje vrlo zaostali krajevi. U nekim zemljama Afrike, Azije i Latinske Amerike vjerujem da neki seljaci nemaju pojma o modernoj civilizaciji. Da su upravo "boratovski" zaostali. (Ipak ne i vulgarni kao on!) Ali danas, svi gradovi svijeta kopije su američkih gradova. Američki način života i mišljenja, koji se širi svim medijima, karakteristika je života u svim gradovima svijeta. Zapravo, novinari u Trećem svijetu, koji žive u gradovima, ne razlikuju se od američkih novinara. Da bi opravdao Boratov bezgranični primitivizam, totalnu vulgarnost, nevjerojatnu zaostalost, idiotska shvaćanja i apsurdne predrasude, Cohen tobože šestoga najslavnijega Kazahstanskog novinara smješta u silno zaostalo selo, gdje Borat živi s kravama u sobi. Što je sasvim nelogično. Amerikanci koji još nemaju pojma koliko im je čitav urbanizirani svijet već nalik, i previše nalik, gutaju tu besmislicu. Tako Borat Sagdiyev putuje u Ameriku, s kamermanom, da bi snimio razgovore s Amerikancima, a da pri tome nosi kokoš u koferu i fantastične idiotarije u glavi.

Znatnim dijelom ta je besmislica umjetnički opravdana. Jer je Borat, takav kakav jest, sjajan katalizator i sredstvo skidanja laka s američkog uglađenog društva, u čemu je prava vrijednost filma. Riječ je o prosvijećenom cinizmu i ironiji. Ismijavanje kazahstanskog režima i predsjednika ima itekako smisla, jer se radi o diktaturi koja se samo kamuflira demokracijom. No, kazahtanskom narodu ne bi se dopalo kako je prikazan: prostaštvo, idiotizam, ekstremno podcjenjivanje i tlačenje žena, ekstremni antisemitizam: glavni je festival ulično naganjanje Židova maskiranog kao vraga! Za utjehu Kazahstancima, glavna je Cohenova žaoka okrenuta, ipak, Amerikancima, koji su suptilnije i profinjenije obrađeni. Svi koji su razgovarali s tobožnjim kazahstanskim novinarom, prije snimanja morali su potpisati ugovor od tri sitno tiskane stranice, koje nisu pročitali, pa su tako Cohenu prepustili sva prava da ih kako hoće stavi u film.

Pred Patom Haggertyjem, učiteljem javnih nastupa, priča viceve o Židovima, Romima, Crncima, homoseksualcima, retardiranima i slično, što se i u Americi smatra javno nekorektnim. Pri razgovoru u studiju s feministicama, kazao je da žene imaju manji mozak od muških i da je to znanstveno dokazano, što je ove šokiralo. Na specifično američkom bigotnom showu drhtanja i padanja u nesvijest i Borat uzima komični udio. Ono po čemu je ovaj film zanimljiv jest ispitivanje dokle se može, smije ismijavati? Gdje su granice i da li ih uopće ima? Pri tome je pokazivao veliku hrabrost kada je na otvaranju natjecanja iz rodea okupljenom mnoštvu vikao: "Amerikanci, podržavam vaš rat terora, neka se Bush napije iračke krvi, njihovih žena i djece!", od okupljene patriotske mase prima ispočetka ratoborne ovacije dok ovi ne shvate da ih ismijava. U njegovom razgovoru s običnim Amerikancima dolazi na vidjelo njihov prikriveni rasizam, licemjernost i latentne predrasude.

Boratove izjave: antisemitske, rasističke, seksističke, amoralne i prostačke ljudima naviklima na ukus i političku korektnost mogu ići jako na živce, no sve je to salto mortale ironije koja ismijava takvo ponašanje. Šteta je jedino zbog pretjerane vulgarnosti, kao da prostaštvo nije ionako previše prošireno u masi, već nekakva rijetka biljka koju valja u javnosti promicati. Ali to, ipak, nije tako.

>[SADRŽAJ]<