|
VERITAS - br. 12/2006 |
>[SADRŽAJ]< |
|
PIŠITE NAM I PITAJTE NAS! Komentirajte i predložite!
Neki je dan u našoj župi, na redovitom vjeronauku za mlade, gostovao jedan od braće iz Zajednice Taizé, kako bi animirao nas mlade za prijam gostiju prigodom organiziranja njihova međunarodnog susreta, koji će se održati u Zagrebu koncem ove i početkom iduće godine. Tom prigodom nam je predstavio život i djelovanje njihove zajednice. Nakon početnog oduševljenja moram priznati da sam sa susreta, kao i još neki moji prijatelji, otišao zbunjen. Naime, spomenuti brat je rekao kako u njihovoj zajednici žive članovi različitih kršćanskih denominacija, a da imaju i tri katolička svećenika, i to nije sporno. Rekao je, nadalje, da najprije ujutro katolici slave misu (samo za katolike), nakon toga slijedi zajednička molitva sviju, bez obzira na različitu crkvenu pripadnost, a poslije molitve – što je i razlog moje velike zbunjenosti – dijeli se pričest izvan mise svima koji god to žele, dakle i protestantima. Dodao je da se u njihovoj zajednici, naravno ako žele, i protestanti mogu ispovijedati kod katoličkog svećenika, a pričest, ako sam ga ispravno razumio (a bojim se da jesam!), mogu primati svi – jer za to imaju posebno papino dopuštenje, i da takve iznimke predviđa i sam Zakonik kanonskog prava Katoličke crkve. Dok ovo pišem, na pamet mi pada i jedna slika u "Glasu Koncila" na kojoj se vidi da papa Benedikt XVI. pričešćuje brata Rogera koji sjedi u invalidskim kolicima, iako je poznato da je on do smrti ostao protestant (kalvin). Ta slika bila je početak moje dezorijentiranosti. Je li moguće, pitam vas najprije, da Katolička crkva dopušta pričest protestantima, iako je poznato da Martin Luther kao i Kalvin niječu stvarnu Kristovu prisutnost u euharistiji a, kao drugo, kako je moguće da im se dopusti pristup pričesti bez prethodne sakramentalne ispovijedi? Ili je riječ o dvostrukim mjerilima: katolici u stanju teškog grijeha prije pričesti moraju se sakramentalno ispovjediti, a protestanti mogu pristupati pričesti i bez ispovijedi? Ostavljam vam slobodu da, po potrebi, moje pismo i skratite, ali se nadam cjelovitom i jasnom odgovoru – i s nestrpljenjem ga iščekujem. Hvala unaprijed. I. M., Zagreb Bog može samo ljubiti 1. Čini mi se da treba najprije pojasniti put brata Rogera, možda s ovim citatom iz knjige "Bog može samo ljubiti": "Mogu li ovdje ponoviti da je moja baka s majčine strane intuitivno otkrila neku vrstu ključa ekumenskog poziva i da mi je ona otvorila put njegova ostvarenja? Svjedočanstvo njezina života ostavilo je trag već u mojim mladim danima, i ja sam našao svoj osobni kršćanski identitet mireći u sebi vjeru svojeg podrijetla s otajstvom katoličke vjere, ne prekidajući zajedništvo ni s kim." Brat Roger je to na molitvi u Sv. Petru u Rimu, u povodu europskog susreta 1980. godine, rekao pred papom Ivanom Pavlom II., koji je nekoliko dana nakon toga pozvao svu prisutnu braću na svetu misu u privatnoj kapeli. 2. U tom smislu su sva braća zajednice pomirena s Katoličkom Crkvom, slijedeći ovaj put koji je brat Roger otvorio. Braća iz Taizéa, koja su se obvezala doživotnim zavjetima na potpuno zajedništvo materijalnih i duhovnih dobara, zajedno i primaju pričest. I braća koja nisu katoličkog podrijetla imaju istu vjeru u sakramente i u stvarnu Kristovu prisutnost u euharistiji. 3. U Taizéu se po staroj tradiciji na euharistijskom slavlju blagoslivlja kruh, kako bi svi prisutni koji iz različitih razloga nisu u mogućnosti primiti pričest, mogli dobiti jasan znak da Krist i njih dočekuje kako je dočekao pet tisući ljudi u pustinji nahranivši ih blagoslovljenim i umnoženim kruhom. 4. Svaki dan se u Taizéu slavi katolička misa. Grupe anglikanaca, evangelika ili pravoslavaca koji dolaze sa svojim svećenicima mogu slaviti euharistiju po svojem obredu. 5. Braća u Taizéu nemaju rješenje za gorući problem podijeljenog kršćanstva. Ali oni, u stalnom kontaktu s mjesnim biskupom, drugim biskupima i crkvenim poglavarima, traže putove kako bi napredovali na putu jedinstva kršćana. Sigurno oni na tom putu i griješe, ali spremni su slušati kritike ili prijedloge, kako je to njima Sveti Otac u povodu svojeg pohoda 1986. u Taizéu poručio: "Ne zaboravljam da vaša zajednica u svom jedinstvenom, originalnom, u stanovitom smislu čak i privremenom pozivu može izazvati čuđenje, nerazumijevanje i sumnjičavost. Ali zbog vaše žarke zauzetosti za pomirenje kršćana u cjelovitoj zajednici, zbog vaše ljubavi prema Crkvi, siguran sam da ćete i dalje biti na raspolaganju Gospodinovoj volji. Slušajući kritike ili prijedloge kršćana različitih Crkava i kršćanskih zajednica, zadržite od toga ono što je dobro i ostajte u dijalogu sa svima, ali nemojte oklijevati izraziti svoja očekivanja i planove. Tako nećete razočarati mlade i doprinosit ćete da nikada ne popusti napor koji Krist želi da bismo stigli do vidljiva jedinstva njegova Tijela u potpunom jedinstvu iste vjere. Vi znate koliko ja sa svoje strane cijenim ekumenizam kao nužnost koja me zapala, kao pastoralni prioritet u mojoj službi, u kojoj računam s vašom molitvom." 6. U Katoličkoj crkvi mjesni biskup je nadležan za primjenivanje kanonskog prava u posebnim okolnostima svoje biskupije. Zato postoje širom svijeta i razlike u praksi koje nikako ne ugrožavaju jedinstvo vjere već su izraz katoliciteta, univerzalnosti Crkve. Brat Richard
Nakon kvantitativne analize vjeronaučne obuke u školama, koju ste pod naslovom "Postotci" objavili u 11. broju "Veritasa", očekuje se nastavak, isto tako precizno, matematički, ali u apsolutnim brojevima: - koliko vjeroučitelja pročita barem poneku vjersku knjigu, - koliko ih pročita, kupi, predstavi đacima, i stavi u školsku knjižnicu, knjiga prikladnih za đački uzrast (vjerskog sadržaja), - koliko ih prati redovito neki crkveni glasnik (osobito takav koji je namijenjen školskom uzrastu, (i nešto od pročitanoga prenese i đacima), - koliko ih dođe na nedjeljnu svetu misu koja je namijenjena njihovim đacima, - koliko ih organizira poneku sabirnu akciju za potrebne, npr. misije ili slično, - koliko i kakvih kandidata se javlja za to zvanje (vjeroučiteljsko) na studij katehetike, na zagrebački Bogoslovni fakultet, s kakvim pitanjima ih tamo dočekuju, i s kakvim ih ne dočekuju, s kakvim namjerama su tamo krenuli i sl. Vaš vjerni i zahvalni čitatelj Damir iz Zagreba Cijenjenom i vjernom čitatelju odgovaramo s izrazima zahvale što je tako precizno i s konkretnim uputama uočio temu o kojoj se također treba progovoriti. Nadamo se da će autor spomenutog članka iznaći načina i proučiti postavljeno pitanje te na njega primjereno odgovoriti. |
||
>[SADRŽAJ]<