VERITAS - br. 12/2006

>[SADRŽAJ]<

UPOZNAJMO

Petstota obljetnica Bazilike svetoga Petra u Rimu


ALEKSANDRA CHWALOWSKY

Matična crkva kršćanstva

Osamnaestoga travnja ove godine obilježena je petstota obljetnica početka izgradnje bazilike svetoga Petra u Rimu. Prema riječima monsinjora Angela Comastrija, glavnoga vikara Svetoga oca za Vatikan i predsjednika organizacije odgovorne za njeno održavanje, Baziliku možemo smatrati domom ne samo svih katolika, već i svekolikoga čovječanstva, budući da rimskoga biskupa gotovo svi smatraju "glasnogovornikom morala" čitavoga svijeta. Ona je, dakako, ujedno i matična crkva kršćanstva. U svom govoru održanom na Uskrsni ponedjeljak, papa Benedikt XVI. naglasio je zbog čega je tako: naime, ona je sagrađena oko groba svetoga Petra – stijene na kojoj je Krist uspostavio svoju Crkvu.

Prvo zdanje

No, velebna bazilika koja danas prima nebrojene hodočasnike u Vatikanu nije prva crkva sagrađena na tome mjestu. Prvo zdanje ponad groba svetoga Petra dao je izgraditi car Konstantin. Izgradnja je započela približno 320. godine poslije Krista, a završila nekih 35 godina kasnije. U tom je smislu ona blisko povezana s počecima kršćanstva. Međutim, bazilika kojoj se danas divimo izgrađena je pred "svega" 500 godina, na temeljima ove prethodne, koja je postala odveć krhka i nestabilna, a ujedno i premalena. No, ova tri spomenika: grob svetoga Petra, prva bazilika te ona današnja, tvore kontinuitet koji nas vodi sve do povijesnoga Isusa, preko Petra, njegova prvog učenika. Stoga je Pietro Zander, glavni arheolog organizacije koja se bavi njezinim održavanjem, uspoređuje s prelijepim cvijetom izraslim iz groba apostolskoga prvaka.

Kao jedan od najdragocjenijih spomenika čovječanstva, UNESCO ju je 1980. godine proglasio "baštinom čovječanstva".

Prije 500 godina

Godine 1506., kada je odlučeno podići novo zdanje, vodilo se računa o tome da se glavni oltar postavi točno iznad mjesta na kojemu se nalazio oltar prethodne bazilike. Razlog tome bila je činjenica što se vjerovalo kako je Konstantin dao sagraditi oltar upravo ponad groba apostolskoga prvaka. Tako možemo kazati kako je skromno počivalište svetoga Petra i u duhovnome smislu mistični temelj ovoga dojmljiva zdanja. Dana 18. travnja 1506. papa Julije II. položio je kamen temeljac i tako Katoličku crkvu poveo u pustolovinu koja će potrajati stotinjak godina. Gradnja se odvijala pod služenjem čak 18 papa, dok su za nju bili zaduženi najveći umjetnici tog vremena.

Riznica umjetnosti

Nakon što su razne poteškoće, a naposljetku i sama smrt, u radu prekinule umjetnike poput Donata Bramantea, Fra Gioconda da Verona, Rafaela i Giuliana da Sangalla, papa Pavao III. naposljetku je za taj zadatak zadužio Michelangela Buonarottija, kojemu je, usput budi rečeno, taj posao bio ponuđen još na samome početku, ali ga je odbio prihvatiti poradi nesuglasica s tadašnjim papom Julijem II. No, sada 71-godišnji Michelangelo, prihvatio je ponudu pape Pavla III., s kojim je bio u dobrim odnosima. Tražio je posve odriješene ruke u preinakama dosad izgrađenoga, kao i jamstvo kako će njegov plan biti ispoštovan do kraja i u slučaju njegove smrti. Godine 1562. – dvije godine prije no što je preminuo - umjetnik je Pavlu III. uputio ove riječi: "Dao sam svoju dušu za ovu baziliku i za Slavu Gospodnju. Ne dajte da moj projekt bude osujećen…"

Kupola

Najduže je trebalo čekati na izgradnju kupole, u koju se, poradi njezine veličine, nitko nije usudio upuštati, u uvjerenju kako će se naposljetku srušiti pod vlastitom težinom. Tek nakon punih 26 godina, zahvaljujući tvrdokornoj upornosti pape Siksta V., arhitekti Giacomo della Porta i Domenico Fontana, podigli su Michelangelovu kupolu, koja i danas sigurno i ponosno stoji na svome mjestu.

Posveta bazilike

Baziliku je konačno posvetio papa Urban VIII., 18. studenoga 1626. Iako neki tvrde da je bazilika Gospe od mira u mjestu Yamoussoukro na Obali Bjelokosti – uvelike nadahnuta upravo bazilikom svetoga Petra – najveća crkva na svijetu, ta se tvrdnja i dalje osporava.

Zanimljivo je spomenuti još i to kako unutrašnjost bazilike ne sadrži slike, već samo mozaike, koji su trajniji. Oni prekrivaju površinu od 100.000 četvornih metara.

Svaki kršćanin koji je u svome životu imao sreće posjetiti Rim, zna kakav je osjećaj kročiti u ovu Majku svih Crkava i osjetiti u srcu i u duši velebnost, jedinstvo i povezanost – kroz prostor i vrijeme – svekolikoga Mističnog Tijela Kristova.

>[SADRŽAJ]<