Blažena Chiara Badano – „Budi sretna, jer ja jesam!“

Ivan Lotar


Nije lako pronaći devetneaestogodišnjakinju koja je tolikim žarom svjedočila svoju vjeru. Chiara Badano, rođena je 1971. godine u Sassellu, u Italiji od roditelja Marije Terese Caviglia i Ruggera Badana. Od malih nogu zračila je živahnošću i vedrinom. Imala je odlike vođe, no bez nametanja sebe; uvijek je znala istaknuti vrline drugoga. Redovito je isticala kako Isusa želi navještati životom, ne toliko riječima. S jedanaest godina priključuje se pokretu Fokolara kojeg je osnovala Chiara Lubich, a kojemu je cilj obiteljski apostolat i razmatranje muke napuštenog Isusa, te ulazi u takozvani odsjek Gen (Nova generacija) u kojem su bili većinom mladi ljudi.

U jednom trenutku, za vrijeme igre tenisa, Chiara osjeća slabost i snažnu bol u ramenu koja ju obara na zemlju. Dijegnosticiran joj je zloćudni rak kostiju i to četvrtog stupnja. Tada započinje Chiarina Golgota po bolnicama. Blaženica sve to nosi s velikom vedrinom i poletom. Njezina bolnička soba, kako svjedoči medicinsko osoblje, postaje mjesto evangelizacije i mjesto smijeha, igre i ugodnih razgovora. Chiara Badano, za vrijeme svoje bolesti, ima pismenu koresponedciju s Chiarom Lubich koja ju, zbog njezine vedrine i osmijeha unatoč bolesti, naziva Chiara od Svjetlosti. Tko god joj je došao u posjet, osjetio je mir, a iz nje je zračila istinska radost i milost Duha Svetoga – tako svjedoči mons. Livio Maritano, mjesni biskup. Nakon mučne borbe s bolešću, Chiara ustanovljuje kako je daljnja borba relativno suvišna, jer je rak previše uznapredovao. Odlučuje se na prekid zračenja i kemoterapije, te više ne želi uzimati niti morfij koji joj je olakšavao bolove, jer joj oduzima bistrinu uma. „Susrećem se uskoro sa svojim zaručnikom“ – govorila je posljednjih dana svoga života.

Kada je postalo jasno da neće ozdraviti, počela je sa svojom majkom organizirati pogreb, kojega je zvala „vjenčanje“. Osobno je birala glazbu, cvijeće i čitanja za Misu. Odabrala je bijelu haljinu s ljubičastim pojasom, da u njoj bude pokopana: zvala je tu haljinu „vjenčanica“. Majci je rekla: „Kada me budeš spremala, mama, moraš stalno sebi govoriti: ‘Chiara od Svjetlosti sada gleda Isusa’“ Neposredno prije smrti, ispovjedila se i pričestila. Zadnje Chiarine riječi bile su upućene njenoj majci: „Zbogom, budi sretna, jer ja jesam!“ Potom je uhvatila ruku svojeg oca. Roditelji su, okruženi Chiarinim prijateljima, klečeći uz njenu postelju izmolili Vjerovanje, dodajući na kraju: „Bog nam ju je dao, Bog ju je uzeo natrag, blagoslovljeno budi Njegovo sveto ime!“ Umrla je 7. listopada 1990. godine u 4 ujutro.

Proces beatifikacije pokrenut je 1999. godine od Livija Maritana, tadašnjeg biskupa u Acquiju. Nakon priznatog čudesnog ozdravljenja po njenom zagovoru (ozdravljenje djeteta iz Trsta od meningitisa), proglašena je blaženom 25. rujna 2010. godine u Rimu.

Završetkom Chiarinog ovozemnog puta, sjaj njezina pogleda nije se ugasio. Svoje oči donirane su, nakon njezine smrti, dvoje mladih ljudi, koji zahvaljujući njoj danas vide.


Molitva blaženoj Chiari od Svjetlosti

Blažena Chiara!

Ti si svojim životom u mladenačkoj dobi dala svjedočanstvo o Božjoj dobroti, ljepoti, ljubavi i milosrđu! Izmoli nam kod Gospodina svesrdno predanje njegovoj volji. U tvoje ruke predajemo sve naše životne patnje i križeve: po tvom zagovoru daj da ih nosimo hrabro i odvažno kako si ti to činila! Blažena Chiara, molimo te iskrena srca: pred Isusom moli za sve oboljele od malignih bolesti. Pomozi im prihvatiti svoje stanje i pomozi im u nošenju te slabosti! Svojim moćnim zagovorom, ne dopusti nikada da padnemo u očaj, nego nam izmoli dar velike vjere, čvrstog ufanja i sigurne, stamene ljubavi! Amen.