Za početak nekoliko misli o mladima:
“Ovaj svijet je stigao do kritične točke razvoja. Mladi više ne slušaju roditelje. Kraj svijeta ne može biti daleko.”
“Današnja mladež je pokvarena do dubine svoga srca. Mladi su izopačeni i lijenčine. Današnja mladež neće biti sposobna sačuvati našu kulturu.”
“Ne gajim više nikakve nade za budućnost naše zemlje bude li današnja mladež sutra na vlasti, jer je ta mladež nesnosna i bezobzirna, jednostavno užasna.”
Pretpostavljam da se mnogi od nas, koji smo davno bili mladi, slažu s ovim mislima i ne gaje nikakve nade za budućnost. Ipak, premda su sve navedene riječi izrekli mudri ljudi, malo ih u njihovom crnom pogledu na mladež opovrgava činjenica da je prvi navod zapisan u Egiptu oko 2000. g. pr. Kr., drugi u Babilonu oko 1000. g. pr. Kr., a treći u Grčkoj oko 700. g. pr. Kr.
Da, ima mladih koji olako trate povjerene im darove, poglavito vrijeme, zdravlje i mladost, ali puno više je onih koji svojim životom tkaju hvalospjev Bogu i sigurnu osnovicu za čovječanstvo. Vjerujte mi, ja sam svakodnevno s mladima. Živim s njima. I znam da nada nije besmislena, premda im mi, koji smo zaboravili da smo bili mladi, dajemo loš primjer i uvlačimo ih u svoje spirale zla.
Nedavno sam se još jednom uvjerio koliko su mladi u Hrvatskoj dobri i sposobni. Bio sam na susretu zborova katoličkih škola iz cijele Hrvatske. Ne znam zašto su me pozvali, ali sretan sam jer sam se odazvao. Nastupilo je nekoliko stotina mladih iz osam katoličkih gimnazija. Veoma dojmljiva je bila njihova zrelost i ponos. Međusobno bodrenje i izostanak bilo kakvog antagonizma. I zajednički hvalospjev Majci Mariji na kraju koncerta.
Znao sam da Hrvatska ima budućnost dok sam slušao nastupe gimnazijalaca iz Osijeka, Pazina, Sinja, Slavonskoga Broda, Splita, Zadra i Zagreba. Znao sam da Hrvatska ima budućnost dok sam gledao njihovo dostojanstvo.
Ipak, najdraže od svega mi je bilo prepoznavanje kršćanskoga svjetonazora koje je proželo cijeli taj susret. Ponajprije zbog radosti koja je iskreno sjala na licima mladih. Radost koja je temeljna oznaka kršćanstva i znak prepoznavanja.
Zatim zbog zajedništva mladih iz različitih dijelova Hrvatske. Bilo je to utješno i izgrađujuće zajedništvo, puno rječitije od forsiranih podjela i suprotstavljenosti kojima nas zasipaju.
Treća stvar koja me se posebno dojmila, bilo je prepoznavanje vlastitih talenata, njihovo korištenje i usavršavanje. Dobro je znati da s nama žive ljudi koji su spremni prihvatiti ono što im je Bog darovao i tako stvarati bolji svijet.
Konačno, lijepo je sudjelovati u događaju koji se nije izopačio u neprimjereno nadmetanje i želju da se porazi suparnik, nego se pretvorilo u večer međusobnoga darivanja. Večer iz koje smo svi izašli obogaćeni.
A kad sljedeći put čujem kako se govori protiv mladih, ispričat ću im svjedočanstvo o koncertu katoličkih škola Hrvatske i reći da pogledaju svijet malo bolje – pa će otkriti mnoštvo nepoznate dobrote koja surađuje s Božjom milošću i čini da opstajemo.