Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
S Marijom kroz crkvenu godinu
 
BEZGRJEŠNO SRCE BLAŽENE DJEVICE MARIJE
(Subota nakon druge nedjelje poslije Duhova)

Piše Zvonimir Zlodi
 

Srce mi se raduje spasenju tvome, pjevam Gospodinu koji mi učini dobro.

Ulazna pjesma

Kada se u 17. stoljeću sve više širilo štovanje Presvetog Srca Isusova, bilo je izvjesno da će se brzo proširiti i štovanje Bezgrješnog Srca Marijina. Dva nerazdvojiva Srca! U najnovije vrijeme Presveto Srce Isusovo slavi se kao svetkovina, a Bezgrješno Srce Marijino samo kao spomendan, no uvijek vrijedan naše pobožnosti i prikladan da se na poseban način utječemo dobroti toga njezina majčinskog Srca.

 

Od Svetog pisma do liturgijskog slavljenja

I Stari i Novi zavjet često spominje srce u najrazličitijim značenjima. Štovanje Bezgrješnog Srca Marijina, međutim, nalazi svoj temelj u Novom zavjetu. Sv. Luka u 2. poglavlju Evanđelja govori o njemu tri puta: dvaput navodi kako je Marija “čuvala sve te stvari (koje je doživjela) u svom srcu, a jedanput spominjući riječi starca Šimuna kako će i njoj mač probosti dušu, što bi bilo isto kao da je rekao da će joj probosti srce. Crkveni naučitelji 4. i 5. stoljeća često u svojim djelima pišu o Marijinu srcu, a posebno je poznata tvrdnja sv. Augustina da se “Sin Božji utjelovio u Marijinu srcu prije nego u njezinoj utrobi.” U Srednjem se vijeku, naročito u 12. stoljeću, opširno razvija to učenje prijašnjih naučitelja, a još više u kasnijim stoljećima, sve do novijeg vremena.
U povijesti štovanja Srca Marijina posebno mjesto zauzima francuski svećenik sv. Ivan Eudes (1601.-1680.): njegovom inicijativom nastaju redovničke družbe posvećene štovanju Srca Isusova i Marijina, prvi blagdani s vlastitom misom i časoslovom, prva sustavna djela o teologiji, povijesti i štovanju, prve bratovštine, prva crkvena odobrenja, prvo veliko širenje pobožnosti Srcu Isusovu i Marijinu… Pisao je: “Ne želimo štovati u Isusovoj Majci samo neko otajstvo ili čin… nego samu njezinu osobu, tj. njezinu ljubav, njezino srce.” U novije vrijeme objave u Fatimi (1917.) posebice pridonose širenju štovanja Srca Marijina.
Usporedno s razvojem štovanja Srca Marijina razvija se i njegovo liturgijsko slavljenje. Razni pape sve više odobravaju odgovarajuće tekstove za misu i časoslov za razne biskupije, redovničke ustanove, bratovštine i vjerska udruženja. Papa Pio XII. konačno odobrava liturgijsko slavljenje za čitavu Crkvu, a prema najnovijem crkvenom kalendaru Bezgrješno Srce Marijino slavi se dan nakon svetkovine Presvetoga Srca Isusova.


Marijino Srce – za nas

Spomenuti papa Pio XII. donosi u svojoj enciklici “Haurietis aquas” veoma pobudan tekst o štovanju Srca Marijina: “Kako bi štovanje uzvišenoga Srca Isusova u kršćanskoj obitelji i u svekolikom društvu svijeta donijelo obilne plodove, neka vjernici tom štovanju pridruže pobožnost prema bezgrješnom Srcu Božje majke. I više je, naime, nego prikladno da kršćanski puk, koji je od Krista i Marije primio božanski život, nakon što je iskazao dužno štovanje presvetom Srcu Isusovu, predragom Srcu nebeske majke iskaže slično štovanje pobožnosti, ljubavi, zahvalnosti i zadovoljštine.” Papa Ivan Pavao II. u enciklici “Redemptor hominis” (“Čovjekov Otkupitelj”), govoreći o otajstvu otkupljenja, kaže: “To je otajstvo nastalo, možemo reći, pod srcem Nazaretske Djevice kada je izgovorila svoj ‘neka mi bude…’ Od tog je trenutka to djevičansko i ujedno majčinsko srce, pod posebnim djelovanjem Duha Svetoga, uvijek slijedilo djelo svoga Sina i pošlo ususret svima koje je Krist obuhvatio i koje u svojoj neiscrpivoj ljubavi obuhvaća. Stoga je i njezino srce majčinski neiscrpivo. Karakteristika te majčinske ljubavi, što ga Božja majka usađuje u otajstvo otkupljenja i u život Crkve, nalazi svoj izraz u njezinoj posebnoj blizini čovjeku i svemu njegovu životu. U tome se sastoji otajstvo majke.”
Srce je Marijino, kao i Isusovo, uvijek s nama. Postoji i bije za nas. Otvoreno našim molbama, vapajima, za sve naše potrebe, nevolje, teškoće i žalosti. Zato je ono naša nada, utjeha i radost. Da, i radost, jer znamo da će nas, iako grješne ali i istinski skrušene, dovesti do vječnog spasenja, uvesti u vječno blaženstvo. Tko to Srce ne bi ljubio svim svojim srcem? No, svakako, srcem raskajanim i poniznim, kao uvjetom da ono ljubi nas “sada i u času smrti naše”, času prijelaza u sretnu vječnost.


 


© 2006 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

 

U suradnji s