Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Sugovornici
 
NEĆU IZDAT BOGA JA NIKADA

Razgovarao Ivan Bradarić
 
 

Marko Perković Thompson, jedan je od najpopularnijih hrvatskih pjevača. Sretno je oženjen i otac je troje djece, što mu u životu predstavlja najveću radost i bogatstvo. Njegov je životni put obilježen glazbom, po čemu ga veoma brojna i široka publika poznaje. Golemu popularnost je stekao pjevajući o temama koje su duboko u korijenima hrvatskoga čovjeka: vjera, obitelj, domovina…
U svome je rastu kao glazbenik i kantautor sazrijevao, zajedno s rođenjem, rastom i razvojem naše Domovine. Od eksplozivnog oduševljenja i početnog zanosa, koji je često bio natopljen burnim emocijama, preko traženja u raznolikosti tema i stilova, sazreo je u onome gdje se nekako najviše daje, a to je domoljubno-vjerska tematika. Upravo ovaj novi thompsonovski glazbeni pravac probudio je u mnogim hrvatskim srcima još dublji interes i ljubav prema izvornim hrvatskim vrjednotama.

Pjesme su mu nježne, tople i lako pjevne. Poneke se razvijaju, njišu i uzdižu visoko poput ponosnog valovlja. Poneke tutnje i prodiru u savjest postavljajući mnoga pitanja. Ali ono u čemu je Thompson poseban i jedinstven jesu njegove obrade lijepih drevnih elemenata hrvatske narodne baštine, pretočenih u lijepom pop-rocku.

 

Komunikacija glazbom


Jedan od najljepših načina komunikacije jest glazba. Što je glazba za vas?

Glazba je sredstvo za izražavanje ljubavi. Njome ja izražavam ljubav prema vjeri, prema Bogu, prema čovjeku, obitelji. Njome čovjek progovara drugome. Ja sam uvijek svoje emocije prenosio preko glazbe.

Vaši tekstovi su prepuni domoljubnih tema. Pjevate li o domovini kakva jest ili kakvu biste željeli?
I onoj koja jest i onoj kakvu bih ja želio da bude. Ja sam tom temom jako zaokupljen, ona u meni snažno govori. Voljeti svoju domovinu bi svakom čovjeku moralo biti velika vrjednota.

Bog, Stvoritelj, molitva, vjera, obitelj, ljubav, praštanje… vaše su – skoro bih rekao – omiljene teme. Zašto?
Svatko ima neki svoj životni stav, cilj. Ja se držim toga da su tri najveće vrijednosti u svakom čovjeku, ma tko god on bio i gdje god živio, a to su: ljubav prema Bogu, ljubav prema domovini i ljubav prema obitelji. Ove teme u meni bude osjećaj pripadnosti i povezanosti.

To nosite iz obitelji?
Tako je. Ja sam rođen u katoličkoj obitelji. Živio sam i odgojen u takvoj sredini i obitelji gdje nas se odmalena učilo da poštujemo tuđe, da prihvaćamo i ljubimo Boga i bližnjega.

Kako tumačite činjenicu da vrste glazbe, koje doista destruktivno djeluju na razvoj psihe, koje veoma često imaju agresivne i nedvosmislene poruke, koje šire mržnju, prostote… ne podliježu nikakvim cenzurama? Čak ih se nerijetko i promiče.
Ja osobno ne mogu razumjeti da veličanje mržnje i nemorala može biti nešto što se drugima nudi kao vrijednost. Ja se od toga distanciram i koji put se i sam osjećam ugroženim.

 

Kamen spoticanja


Kako tumačite iznimno veliku prihvaćenost kod ljudi, vas i vaše glazbe?

Da nije toga, ja bih postavio sebi pitanje da li uopće trebam postojati kao glazbenik i da li da uopće obrađujem ove teme. Meni je vjetar u leđa upravo moja publika koja dolazi na moje koncerte i poštuje ono što radim. To me čini sretnim i jačim.

Mislite da je vaša publika dobila odgovor na ono što i oni sami misle i osjećaju?
Da, upravo tako!

Neki u vama vide «Mesiju», onoga čiji jedini glas u Hrvatskoj danas vrijedi i govori nedvosmisleno i beskompromisno.
Ima puno ljudi koji misle kao ja i govore kao ja, ali nisu u takvom položaju da se i njihov glas čuje. Ja nikako ne bih rekao da sam jedini, čak niti da sam među rijetkima koji progovara i ističe ove vrjednote koje ja nastojim podignuti na dostojnu razinu. Ima takvih ljudi u svim razinama našega društva, samo je pitanje koliko je kome moguće da javno kaže svoje mišljenje.

Zašto se njihov glas ne čuje?
Ima puno problema. Možda su mediji oni koji ne dopuštaju da se o ovim temama danas puno govori.

Kako se osjećate kada vam na koncertima plješću, skandiraju, kada vas na ulici zaustavljaju? Ljudi vam se dive – skoro bih rekao da vas obožavaju.
Mislim da je to lijepo i ugodno, to je jedna nagrada, ali nije lako. To je velika žrtva. Nije se lako nositi s time, jer nije lako biti javna osoba. No, bitna je namjera. Ja žrtvujem sebe, vrijeme, svoju obitelj, ali kad vidim da sve to ljudi prihvaćaju i podržavaju, onda shvaćam da se isplati sve to žrtvovati.

Kako uspijevate sve to koordinirati?
Uspijevam i nemam namjeru odustajati, jer je moja namjera pozitivna i krajnje prijateljska prema svima.

Jeste li sretni u tome što činite?
Sve ovo što se događa u Hrvatskoj utječe i na moju sreću. Zato, i jesam i nisam sretan. Sretan sam jer imam dobru i sretnu obitelj, a nisam sretan kada vidim prijatelje i ljude koje poznajem da nisu uredili svoj život. Sretan sam jer imamo Hrvatsku koju smo željeli, a nisam sretan kada vidim kako se odnosi prema našim braniteljima.

S druge strane, dosta je jak i utjecajan glas onih koji vas osporavaju, napadaju? Zašto? Što im smeta kod vas?
Najkraće bi se možda moglo reći ovako: mnogi nisu htjeli Hrvatsku, mnogi bi htjeli ponovno Jugoslaviju, a mnogi danas ne znaju što bi s ovom Hrvatskom. Ja sam bio hrvatski branitelj, a nakon rata sam počeo pjevati o našim vrjednotama koje smo gradili stoljećima, a sve one uvijek naginju na domoljublje. Onda će biti da ja njima smetam kao takav, kao takva javna osoba koja progovara o tome. Tako im ja, i svi slični meni, smetaju.

Jesu li vaše pjesme doista uvredljive? Koga one vrijeđaju?
Nijednu svoju pjesmu ne vidim da bi ikoga mogla uvrijediti.

Jesu li isključive? Da li pozivaju na agresivnost i mržnju prema drugima?
Ja bih volio da mi netko objasni koga to moja pjesma isključuje, na koju mržnju potiču? Pa čak i pjesma «Čavoglavi». Mi znademo da smo bili napadnuti, i morali smo se braniti, pa i pjesmom. Ova je pjesma bila jedan krik boli, koji je odgovorio na ono što se čovjeku Hrvatu tada dogodilo.
Ili pjesma «Lijepa li si», koja pjeva o povezanosti i ljepoti svih naših krajeva. Što je tu loše? Ne znam doista koja je to moja pjesma koja vrijeđa!

Prije nekoliko godina, na koncertu na Poljudu, dok ste pjevali pjesmu «Neću izdat ja Boga nikada», došli ste na sredinu travnjaka, kleknuli i tako ostali nekoliko trenutaka. Je li to bilo u scenariju ili ste doista htjeli sa tisućama ljudi moliti?
Ja se ne pripremam za koncerte u tom smislu što ću u kojem trenutku raditi. Tada sam osjetio to, jer je ta pjesma jedna molitva. To mi je sigurno bio jedan od ljepših momenata na tom koncertu, kad je cijeli stadion dva puta pjevao te riječi: «Neću izdat Boga nikada, neću gasit sunce koje s neba sja!» Pjesma je posvećena svim braniteljima, koji su u teškoj situaciji, i govori kako je Bog taj koji daje život i da smo pozvani svi nositi svoj križ.

S istinom kroz život

Mislite li da ste kroz svoje pjesme uspjeli poslati poruku i pouku onima koji vas slušaju?
Mislim da jesam i nastojat ću da toga bude još, jer još nisam iscrpio sve teme. Ne želim završiti s ovim albumom. Ovo sve skupa ima smisla. I život koji živim je lijep i jako sam zadovoljan čovjek. Teme o kojima pjevam, to je moj život i zaista sam se našao u svemu tome.

Neki bi mogli reći: “Lako je Thompsonu tako govoriti, kada ima novce!” Je li o toj sreći govorite?

Moja sreća nije vezana uz novce. Ja ne govorim o toj sreći. Ja imam obitelj koju volim. Živim obiteljski život. Stvaram glazbu i šaljem poruke kroz glazbu, koju ljudi prihvaćaju. Na jedan način oni zajedno sa mnom veličaju te vrjednote.

Što je po vama i odakle dolazi prava opasnost za mlade, za Hrvate općenito?
Mislim da su mladi ljudi danas izgubljeni u mnoštvu ponuda. Oni traže istinu. Nudi im se svašta, a oni osjećaju da to nije pravi put. Zato i ja sam nastojim odgovoriti na ta njihova traženja. Istina je Bog, koji im daje da razlikuju što je dobro a što loše. Istina je Isus. Put do te istine pokazujete i vi svećenici kroz propovijedi, sakramente. Nije lako mladim ljudima. No, ja ipak mislim da naša hrvatska mladež nije jako izgubljena, jer to vidim na mojim koncertima gdje je većina mladih. I oni čeznu za Bogom, osjećaju da je to pravi put.

Poruka čitateljima Veritasa?
Zahvaljujem da sam mogao biti gost i vaš sugovornik. Doista mi je želja još jedanput javno reći kako nikada nisam nikoga poticao na mržnju, nego sasvim suprotno: na ljubav, prihvaćanje, toleranciju. Sve pozivam da dostojanstveno živimo i pjevamo, na mojim koncertima i uvijek u životu, da uvijek znademo vrjednovati ono što smo primili u baštinu: domoljublje, bogoljublje i čovjekoljublje.


 

 


© 1999-2020 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

 

U suradnji s