Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Kamen po kamen
 
KONJSKI POSLOVI

Piše: Nikola Kuzmičić
 

Jabuke i konji

Koga god pitate, od enciklopedija, preko interneta do ljudi koji se vole smatrati intelektualcima, svi će vam bez ustezanja ispričati događaj pred Damaskom. Događaj u kojemu je Savao susreo Gospodina, a koji se u Svetom pismu opisuje čak tri puta (Dj 9,1-18; Dj 22,6-16 i Dj 26,12-18).

I uvijek će vam u priču uvesti detalj koji se ne spominje u Svetome pismu. Uvest će konja. Savao će redovito padati s konja. U pričama, prepričavanjima, na slikama. Svugdje je konj.
Sporedno je na koji način je konj uveden u otajstvo susreta Savla i Isusa. Konj je za cijelu priču nevažan detalj koji postaje problem ako se nametne u središte. Kao što se nametnula jabuka u priču o prvome grijehu i rijetki su oni koji nisu čvrsto uvjereni da su Adam i Eva jeli upravo jabuku.

Cjelokupno shvaćanje kršćanstva opterećeno je kojekakvim "konjima". I bezbroj se sporednih stvari, stvarnih, a još češće izmišljenih, nameće kao tema i kao podloga za stvaranje slike o nama kršćanima. A što je najtragičnije, prečesto i mi sami takve slike stvaramo i podržavamo.

Konj može biti romantičan detalj, koji pridonosi dinamizmu događaja. Ali, kršćanstvo nije romantična pustolovina. Kršćanstvo je svjedočanstvo o susretu s Isusom. Kršćanstvo je opomena o pogubnosti života bez Krista. O krhkosti onih koji se bahato uzdižu, o sljepoći onih koji se smatraju prosvjetiteljima, o bespomoćnosti onih koji navaljuju silom. Kršćanstvo je svjedočanstvo o Ananiji, koji navještajem o Kristu i snagom njegova Duha može zabludjele privesti Ocu.

Toliko je suvremene poruke zgusnuto u događaju pred Damaskom da je potpuno neprimjereno sve to opteretiti konjem u krupnom planu.
Kada me upitaju što zapravo radim na vjeronauku, ponekad se volim našaliti i odgovoriti da rastjerujem konje. Slutim da je upravo to zadaća nas kršćana. Rastjerati sve konje koji su nam uvaljeni, koji su dolutali ili smo ih sami doveli. Odmaknuti sve ono što nam skreće pogled ili zaklanja vidik na jedino bitno. Na ljubav Božju koja nam se daje. A mi je prečesto proganjamo da bismo stvorili više prostora za svoje konje i jabuke.
Potrebno je učiniti sve da se stereotipi i predrasude koji postoje o nama kršćanima što učinkovitije raskrinkaju i pokažu u svoj svojoj laži, da bi svatko mogao vidjeti koje li nade u pozivu našemu.

Zanimljivo je napomenuti da se u cijelom Novom savezu, osim u Knjizi Otkrivenja, konj spominje samo jednom. Spominje ga sv. Jakov u svojoj poslanici. Opominjući braću i sestre u vjeri, apostol naglašava potrebu upravljanja svojim jezikom. I rečeno potkrepljuje asocijacijom na konja kojim se upravlja ako mu se uzde ubace u usta. Vrijedilo bi promišljati o tom konju i poruci koja nam je njime izrečena.

Zato, braćo i sestre, ostavimo se Savlova konja i pozabavimo se Jakovljevim konjem.

 


1999-2020 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

 

U suradnji s