Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Moje mišljenje
 
ATEIZAM I KULTURA SMRTI

Piše Marijan Križić
 
Ima li još vjere na Zemlji?

Čini se da živimo u vremenu u kojemu se aktualizira Isusovo, očigledno retoričko pitanje: “Hoće li Sin čovječji naći vjere kada se vrati?” Fenomen nevjere poprimio je epidemijske razmjere. Pri tome više od formalne nevjere mnogo je raširenija ravnodušnost prema Bogu.
Čovjek vjernik polazi od logičnih zaključaka da ne može neka iracionalna priroda stvoriti nešto više od onoga što sama jest, odnosno da mora postojati Stvoritelj koji nadvisuje svako stvorenje. Ako je svijet nastao i razvijao se u evolucijskom tijeku, to još više ukazuje na mudrost Stvoritelja. Judeokršćanska objava na najjasniji način progovara da je Bog ljubav i da nas je iz ljubavi stvorio na svoju sliku. Međutim, iako je svijet veličanstven, vidimo i njegovu nasavršenost, patnju i smrt, koja se upravo preko ljudi najviše i prelama. Objava nas uči o prvom grijehu koji je posijao pali anđeo - Zmija, uči nas o obećanom Spasitelju i Otkupitelju, uči nas i o vječnom blaženstvu u zagrljaju Trojednoga Boga.
Koliko god su ovi argumenti za vjernika snažni, ljudima koji ne vjeruju takvi argumenti, ako uopće znaju za njih, nisu uvjerljivi. Štoviše, neki od gorljivih apostola ateizma odlično poznaju poruku i smisao judeokršćanske objave i žestoko je odbacuju.
U odličnoj knjizi “Arhitekti kulture smrti”, koju je nedavno izdao splitski “Verbum”, autori Donald de Marco i Benjamin Wiker na sažet, pregledan i upečatljiv način upoznaju nas s čitavom plejadnom ideologa kuture smrti, koji su svi odreda odbacili vjeru u judeokršćanskoga Boga. Čovjek više nije slika Božja, nego je slučajna posljedica slijepe prirode, koja se ravna po zakonima moći i nemilosrdne borbe za opstanak. Na tim idejama iznikle su ideje evolucijskog napretka u kojemu pobjeđuje najjači. Ljudi sa svim svojim, pa tako i rasnim razlikama također su plod iracionalne prirode. Kako je čovjek zahvaljujući napretku znanosti poremetio taj zakon prirode, on ga treba i “popraviti” - eliminaranjem nižih rasa i istrijebljenjem bolesnih.
Na idejama Schopenhauera, Nietzschea, Darwina i Haeckela, Hitler se upustio u projekt istrijebljenja nižih rasa, kako bi iz superiorne germanske rase stvorio nadčovjeka. Na tom putu Hitleru je glavna prepreka bio judeokršćanski Bog, kojega je smatrao židovskom podvalom, s čime se nakanio radikalno obračunati. Umjesto osobnog Boga ljubavi i milosrđa, priklonio se germanskim poganskim kultovima. U jeku progona Židova zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac hrabro je s propovjedaonice poručio da ne postoje vrednije i manje vrijedne rase, nego da su svi ljudi jedna – Božja rasa, a s tvrdnjom da su kršćani duhovni Židovi, ne samo da je hrabro stao u njihovu obranu, nego je proročki detektirao Hitlerov antisemitizam, koji je u biti usmjeren protiv Boga u kojega i židovi i kršćani vjeruju.
Ako čovjek nije slika Božja, onda se ni po čemu bitnom ne razlikuje od životinje, stoga je dopušten i pobačaj. Peter Singer, jedan od protagonista kulture smrti, koji se zalaže za jednakost ljudi i životinja, zagovara čak i pravo da se usmrte i mala djeca, jer oni po njemu još nisu osobe. Koliko god nas šokirao takav stav, on je i logičan: ako je dopušteno ubijati djecu prije rođenja, zašto bi to bilo zabranjeno nakon što se rode? Kad čovjek iščita taj talog ljudske misli koja se otrgla od Boga, onda se još većom snagom očituje kako bez Boga čovjek srlja u propast.
U opredjeljenju između vjere i nevjere odlučuje čitav niz čimbenika: pozitivna ili negativna ili čak traumatska iskustva. Sklonost grijehu, kao posljedica pale naravi (istočnoga grijeha), nužno se sukobljava s pozivom da živimo po duhu. Prava je opasnost za našu vječnost kada čovjek odbaci i Boga i vjeru i postavi se kao vlastiti zakonodavac. Tko uzvjeruje, taj će se spasiti – kaže Isus, čime potvrđuje da je riječ o našem slobodnom izboru, koji u bitnom određuje i naš vrijednosni sustav i naše postupke.
Arhitektura sveprisutne agresivne kulture smrti djelo je nevjere. Prema idejama koje se danas promiču: pobačaj, eutanazija, eugenika, ukidanje kriterija dobra i zla, ljudskog i neljudskog, ponovni progon judeokršćanskog Boga, moglo bi se zaključiti da nacizam nipošto nije prošlost, nego da je to bio tek pilot-projekt, čije ideje sve snažnije nasrću na naš život i našu civilizaciju.

 


© 2006 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

 

U suradnji s