LJeto svake godine mobilizira milijune ljudi da bi izvan svoga stalnog mjesta boravka proveli dio odmora odmaknuvši se bar nakratko od svakodnevnih i uobičajenih gužvi, poslova, studiranja…
Već smo spremni na najave i upozorenja na televiziji i radiju kako su “nepregledne gužve na hrvatskim autocestama”, kolone duge “čak do osam kilometara”. Istovremeno u Italiji, Njemačkoj, Francuskoj, također su prepune ceste vozila, ali u njih nema kolona, jer je nastao potpuni zastoj prometa na autocestama. Uz ljeto često je povezana i pomalo histerična utrka s brojkama; toliko vozila, toliko turista, toliko kilometara…
Svakako, ljetni mjeseci su mnogim građanima prigoda da se malo opuste. Uz po koji put razuzdane zabave i mnogo potrošenoga novca, često se ti isti ljudi doma vraćaju slomljeni od umora. S druge pak strane, agencije nude “jeftine” daleke destinacije, da upoznamo nešto novo, pomalo egzotično – svakako primamljivo. Hrvati se ipak snađu posuđujući jedni drugima svoje prostore na moru. Jedan veliki dio nas upravo na takav, skrom-
niji način, provodi svoje odmore. I neka nas svake godine bude sve više, jer more je naše jadransko ponajprije hrvatsko.
Ne zaboravimo, međutim, da je ljetno vrijeme povlašteno u smislu izgrađivanja zajedništva i povezanosti naših obitelji. Dok smo tijekom godine često rastavljeni, zbog posla i škole, te se jedva i susretnemo tijekom dana, vrijeme odmora bi trebalo biti vrijeme obitelji. Vaša djeca čeznu za vama, vrlo rado bi se poigrala, prošetala, razgovarala. Zatim, jeste li saznali gdje se nalazi crkva u vašem omiljenom ljetovalištu?
Ljetni dvobroj “Veritasa” – Glasnika sv. Antuna Padovanskoga vam donosi priloge ljetne tematike. Je li vrijeme ljeta samo vrijeme zabave po “high life” stilu? A što je s našim vjerskim potrebama?
Govorimo u ovome broju o turizmu općenito, ali i o vjerskom turizmu. Što je to vjerski turizam? Mons. Ivan Milovan, porečki i pulski biskup, predsjednik Vijeća HBK za migrante, na koje na poseban način spada i duhovna skrb za strane turiste, govori nam o tome kako je pastoral turizma organiziran u Hrvatskoj.
U mnoštvu dojmljivih ponuda turističkih kataloga i prospekata svatko će pronaći ponešto za sebe: kajak, jahanje, nautika, ronjenje, rafting... U Hrvatskoj kao zasebna grana turizma, vjerski turizam još uvijek se nije pomakao s mjesta. Što je to vjerski turizam? Povezivanje duhovnosti i rekreacije (zabave). I o tome smo nastojali govoriti u ovome broju: kako pomiriti sakralno-devocionistički pristup nekome mjestu i potrebu za opuštenijim odmorom?
Na web stranicama Hrvatske turističke zajednice nalazimo i ovu sramežljivu ponudu i poziv u Aljmaš, Biskupiju kod Knina, Karlovac, Ludbreg, Mariju Bistricu, Sinj, Solin, Trsat i Voćin. S jedne strane veoma pohvalno, a s druge strane iznenađujuće malo. Do koga je? Da li turistički djelatnici izbjegavaju uvrstiti programe duhovnoga sadržaja u svoje kataloge – tek toliko da smo pronašli krivca. Ili je možda problem u crkvenim ustanovama koje nisu prepoznale znakove vremena i nisu dovoljno osmislile kako dočekati one milijune turista koji će i ovoga ljeta poći na svoje odmore. Među njima zasigurno ima i velik broj naših vjernika, onih kojima nije dovoljna samo svjetovna ponuda, nego bi se rado odmarali u nekom od naših drevnih, ionako sada već polupraznih, samostana. Kako bi se divni duhovno rekreativni aranžmani mogli nuditi: duhovne vježbe i obnove; rekao bih skoro kateheze. I to ne samo u onih skučenih nekoliko tjedana ljeta, nego tijekom cijele godine.
Moram priznati da ne bih smio biti ovako kritičan, jer u Crkvi doista postoji već mnogo takvih objekata koji nude smještaj umornim Nijemcima i Austrijancima. Za početak imamo barem to.
Nadajmo se da će u skoroj budućnosti biti moguće da neka tvrtka, recimo, pošalje svoje radnike u neki naš samostan na jednotjedni tečaj Biblije. Ili barem za kraj tjedna. Ili, da neka austrijska ili njemačka župa svoje krizmanike dovede na neposrednu pripravu za sakramente – duhovne vježbe – u takav jedan objekat.
Hrvatska je turistička zemlja, ponavljaju često naši političari i gospodarstvenici. Drago mi je da svi pomalo to počinjemo shvaćati. Hrvatska je oduvijek bila turistička zemlja: zemlja vjerskog turizma, zemlja koja snažno njeguje duhovnost, vjeru u Boga; zemlja koja gradi crkve, svetišta i samostane – i neka tako i ostane.
Neka vrata naših samostana, katedrala, crkava i kapelica budu otvorena svima koji u njima požele pronaći odmor i mir.