Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Oaza duha
 
MRAVLJA PERSPEKTIVA

Piše: Ljudevit Maračić
 

Malo pšenično zrno prikrilo se da ne bude posijano. Nije mu se išlo u smrt. Nije željelo biti žrtvovano. Valjalo je spasiti vlastitu kožu. Nije mu bilo do toga da postane dio kruha. Niti da ga postave na stol. Ni da ga domaćin blagoslovi i razdijeli. Nikada neće dati život. Nikome donijeti radost. Jer, jednog će dana doći gazda i s ostalom prašinom na podu žitnice pomesti i prikriveno pšenično zrnce, koje će završiti u ognju.

Svakog ljeta provodim nekoliko tjedana odmora u rodnom kraju. Nekoć je to bila ruralna sredina, danas turistički raj. Do mora volim ići zaobilaznim putem da ne moram gutati prašinu iza vozila bezobzirnih vozača. I počešće mi pogled zapne na crvenu zemlju i mravinjak marljivih stanara koji neprimjereno natovarenih leđa nose u šupljinu zrna preostala od nedavne žetve. Pažljivo biram mjesto da mi noga ne zgazi mrave koji neumorno jure, jedni naprijed, drugi natrag. Bez prekida, bez obzira na ljetno sunce koje nemilosrdno žari.

Ta iskustva i popratna razmišljanja dovela su me i do jedne zgodne basne talijanskoga svestranog umjetnika Leonarda da Vincija, kojega su očito privlačile slične ljetne scene.

Neko pšenično zrnce, priča veliki majstor, ostade tako nakon žetve prikriveno, očekujući kišu da se zakloni u raskvašenu zemlju. Opazi ga jedan mrav, natovari na svoja krhka leđa i usmjeri se sa svojim mučnim teretom prema dubokom spremištu za zimu.
- Čemu se toliko mučiš da me nosiš? Ostavi me radije ovdje.
- Ako svatko od nas mravi ne donese malo hrane za zimu, nećemo imati što jesti kada kasnije ogladnimo.
- Ali, ja nisam stvoren samo da me progutate, odgovori zrnce. Ja sam sjeme puno života, i moja je sudbina da se iz mene polako rodi i razgrana bogati klas. Da se dogovorimo…

Sretan da može malko predahnuti, mrav odloži zrnce i znatiželjno upita:

- O kakvom to dogovoru govoriš?
- Dogovor ili ugovor, ako hoćeš. Ako me ostaviš ovdje, na mojemu polju, i ne odneseš u mravinjak gdje stanujete ti i tvoji drugovi, ja ću ti za godinu dana uzvratiti sa stotinom zrnaca jednakih meni.
- Stotinu u zamjenu za samo jedno?, znatiželjno upita mrav. - Pa to je zgodna prilika koju ne smijem propustiti, zaključi ovaj sitni stvor. – A kako to misliš učiniti?
- To je moja tajna. To je tajna života. Zasad samo iskopaj rupicu u zemlju, položi me unutra, prekrij da me ne vide i vrati se za godinu dana.

Mrav je poslušao. Uze zrnce da nitko ne vidi, ukopa ga u mekanu zemlju i sljedećeg ljeta dođe vidjeti. Pšenično zrno je ispunilo riječ.

Ne podsjeća li ova zgodna pričica na Učiteljeve riječi o pšeničnom zrnu koje treba umrijeti da rodi i donese mnogostruki plod? Pa kada nam ovoga ljeta pogled privuče bezbrojno klasje koje se leluja na podnevnom povjetarcu, naše će misli možda osvježiti i ovo prisjećanje na poruku basne o marljivom mravu i požrtvovnom pšeničnom zrncu. Kao i poruka o ribi i mreži kada zaplivamo u duboko more.

 


© 1999-2020 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

 

U suradnji s