Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Sugovornici
 
DUHOVNI TURIZAM

Razgovarao Ivan Bradarić
 
ODLOMAK INTERVJUA. Cijeli razgovor s biskupom Ivanom Milovanom pročitajte u novom broju Veritasa - Glasnika sv. Antuna Padovanskoga
 

Mons. Ivan Milovan, porečki i pulski biskup, predsjednik je Vijeća HBK za migrante, na koje posebno spada i duhovna skrb za strane turiste koji posjećuju Hrvatsku. Među brojnim turistima mnogo je i onih katoličke vjeroispovijesti, a vjerujemo da su među njima brojni i oni koji bi tijekom svoga godišnjeg odmora htjeli provoditi sakramentalni i molitveni život. Kako, uz redovitu skrb za svoje vjernike u župama, organizirati još i ovaj specifičan i zahtjevan vid pastorala? Na ova pitanja će nam nastojati odgovoriti biskup čija je drevna bazilika i katedrala u Poreču jedna od najposjećenijih u Hrvatskoj.


Vijeće za migrante


Gospodine biskupe, vi ste predsjednik Vijeća za migrante pri HBK. Što to točno znači?
Znači to da pojedine biskupske konferencije imaju, uz ostalo, vijeća koja vode pastoralnu brigu o specifičnim potrebama ljudi “u pokretu” a to su pomorci, turisti, iseljenici, putnici, hodočasnici… Naše Vijeće za migrante ima svoj Odbor za pastoral turizma i Odbor za pastoral pomoraca.

Da li je to neka novost ili u svijetu već postoje takva tijela?
Takva vijeća pri Svetoj Stolici i pri biskupskim konferencijama postoje već više desetljeća i svjedoče da se Crkva trudi pratiti “znakove vremena”.
 

Pastoral turizma


Kako je pastoral turizma organiziran kod nas u Hrvatskoj?

Naš Odbor HBK za pastoral turizma sastoji se od po jednog člana iz svake (primorske) biskupije, trudi se osluškivati potrebe “terena” i davati sugestije i slati materijale svećenicima prije svake nove turističke sezone.

Jesu li naše biskupije i župe spremne odgovoriti na ovakve zahtjevne potrebe?
Neke (nad)biskupije, npr. Zadarska, imaju svoje odbore za pastoral turizma koji osobito u pripravi na sezonu mogu mnogo učiniti – pružiti raznovrsnu pomoć župnicima “turističkih” župa, kontaktirati s agencijama, organizirati susret vodiča itd.

Što je trenutno najveći zahtjev? Što je potrebno učiniti da bi se ovaj vid pastorala poboljšao?
Čini mi se da je to osobito pomaganje župnicima, ali i njihovim laičkim suradnicima (organiziranje susreta prije turističke sezone), za što bolji doček gostiju i na kvalitetan način, pružanje onoga specifičnoga što Crkva može pružiti modernom čovjeku u danima odmora. Potrebno je također trajno odgajati domaće vjernike i sve ljude dobre volje za ispravno suočavanje s fenomenom turizma. To je također smisao Nedjelje turizma, koja se kod nas slavi na 6. vazmenu nedjelju.
 

Iskustva i suradnja

Ovih ste dana imali susret s biskupima iz Austrije. Je li bilo govora o ovim pitanjima?
Upravo je pastoralna skrb za vjernike njemačkog jezika na našoj obali tijekom ljeta bila jedna od tema o kojoj smo razgovarali s austrijskim biskupima.

Postoji li suradnja tijekom ljeta s drugim biskupskim konferencijama o slanju njihovih svećenika na ispomoć, a koji bi bili u službi svojih sunarodnjaka?
Mnogi se sjećamo kako su, osobito tijekom 70-tih godina prošlog stoljeća, dolazili na našu obalu svećenici iz Austrije, Njemačke, čak i iz Francuske kako bi turistima iz tih zemalja bili na pastoralnoj usluzi. Kasnije je ta praksa, možda i zbog smanjenog broja svećenika, zamrla. Ili se mislilo da se i sami naši svećenici mogu dovoljno dobro “nositi” s turistima stranih jezika.

Među brojnim turistima ima vjernika koji se znaju vladati u crkvama i katedralama, koji u njih ulaze da bi se pomolili, pronašli mir. Ali kako se odnositi prema onima koji nisu prikladno odjeveni i neprimjereno se vladaju u sakralnom prostoru?
Svjesni smo kako pod svaku cijenu moramo čuvati dostojanstvo sakralnog prostora naših crkava. Kod nekih dolaznika, nažalost, nisu dovoljna upozorenja i plakati, nego je potrebno da bude netko “dežuran” u crkvi, koji će bez puno uvjeravanja (jer neki se ne daju uvjeriti) jednostavno udaljiti one koji se nedolično ponašaju ili su neprimjereno odjeveni.

Da li je dopušteno i opravdano naplaćivati ulaz u crkve? Vidimo da to u svijetu funkcionira.
Čitamo da npr. u sjevernom dijelu Italije ima danas 75 takvih crkava, no to možda treba i razumjeti, jer su to crkve prepune umjetnina i rijeke turista prolaze… Ipak, svi uviđaju da problem postoji. Pa i u tih 75 spomenutih crkava postoje tijekom dana jutarnji i večernji sati kad je crkva otvorena za sve. Kod nas, za sada, nisam čuo za praksu naplaćivanja ulaznica, no potreba čuvanja crkvi možda nameće postojanje službe čuvara… Najelegantije je to riješeno ondje gdje je dobra suradnja s gradom ili turističkom zajednicom, pa i oni sudjeluju u financiranju službe čuvara crkve.

Brojne naše crkve su riznice umjetnosti i kulture, postoji li “opasnost” da uskoro postanu muzeji, galerija bez liturgijskih slavlja?
S jedne strane drago nam je što u našim crkvama imamo bogatu umjetničku baštinu (i ona samo po sebi oplemenjuje posjetitelje), no s druge strane znamo da nam je bitno da crkva ne postane muzej nego da uvijek ostane prepoznatljiva upravo kao mjesto molitve.



 


1999-2020 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

 

U suradnji s