Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Sugovornici
 
VJERSKI TURIZAM U HRVATSKOJ

Piše: Ivan Penava
 

Razgovor s g. Željkom Marušić, urednikom revije "Turist plus"

G. Marušić se još od svojih školskih dana bavi novinarstvom. Kao urednik revije "Turist plus" nastoji povezati hrvatske turističke djelatnike i pomoći u razvoju hrvatskog turizma. No, nije stao samo na reviji nego je na «Narodnom radiju» pokrenuo i emisiju "Sunčana", koja također promiče hrvatski turizam.

Kad govorimo o hrvatskom gospodarstvu, treba biti svjestan kako smo tek nedavno izašli iz socijalizma u kojemu je vladalo plansko gospodarstvo i nije se dopuštao razvoj privatnog sektora. Danas, kad se poticanjem privatnog poduzetništva kreće u potpuno suprotnom smjeru, Hrvati otkrivaju kako je potrebno međusobno se povezivati, izmjenjivati ideje i podržavati jedni druge. A gledajući i slušajući rad g. Marušića, možemo reći da on nastoji upravo to  – biti poveznica među turističkim djelatnicima u Hrvatskoj.

Što vas je potaknulo da se bavite promicanjem hrvatskog turizma?
Od malena sam imao veliku samostalnost i povjerenje roditelja. Temeljem toga bio sam dosta siguran u životu. Sa 17 godina za «Večernji list» išao sam pratiti Opatijski glazbeni festival. Poslije toga sam radio za stranu nakladničku tvrtku i temeljem toga sam morao puno putovati. Putujući i upoznavajući ljude, shvatio sam da je komunikacija s ljudima nešto najljepše što postoji. Dogodilo se to da sam osnovao vlastitu tvrtku kroz koju smo pokrenuli hotelski vodič Hrvatske. U razgovorima s turističkim djelatnicima shvatio sam da ne postoji turistički časopis. I onda smo krenuli. 

Odakle ta ljubav prema Hrvatskoj, njezinim ljepotama i bogatstvu?
Ja sam realan čovjek. Kada sam razgovarao s jednim kapetanom duge plovidbe, pitao sam ga postoji li ljepše more od hrvatskoga. Rekao je da postoji jedno ljepše, a to je Južnoaustralsko.  Ali ono ima toliko morskih pasa da je na kraju ipak naše najljepše na svijetu. Imao sam sreće da sam puno putovao. Obišao sam četiri kontinenta i puno toga upoznao. Na temelju toga sam naučio cijeniti vlastito, jer kamo god dođete, ljudi cijene vlastito, ali poštuju tuđe.

Kako je nastala revija „Turist plus“?
Poslom sam puno putovao, a pokrenuo sam i vlastitu tvrtku, no ostalo mi je u sjećanju da nisam mogao doći do mnogih informacija vezanih uz hotele i tome slično. Prvo smo kao tvrtka pokrenuli hotelski vodič Hrvatske pod nazivom «Hotels in Croatia». U razgovoru s turističkim djelatnicima shvatio samda ne postoji revija za turizam u Hrvatskoj. Zato smo 1998. pokrenuli reviju. Malo smo lutali između stručnog i revijalnog časopisa i mislim da smo sada na pravom putu.

Na temelju "Turist plusa" stvorili ste i radio-emisiju "Sunčana". Kako je došlo do suradnje s «Narodnim radijom»?
«Narodni radio» je intenzivno želio jednu kvalitetnu emisiju o turizmu. Izabrali su nas, na čemu im najljepša hvala, jer je to jedan od najvećih komplimenata koje smo mogli dobiti. Ipak je to najslušanija radio stanica. Serija je započela emitiranje 2001. godine i u početku je trajala 20 minuta, a danas nakon šest i pol godina traje dva sata. O kvaliteti emisije «Sunčana» možda najbolje govori činjenica da «Narodni radio», koji povezujemo i s puno reklama, u toj emisiji nema niti jedne, već je turizam stvarno došao do izražaja. Uz to nas trenutno istovremeno prenosi 14 hrvatskih radio-stanica.

Vaša emisija "Sunčana" ispunjena je mnogim javljanjima turističkih djelatnika s terena. Što Vam pruža najveće zadovoljstvo u tim razgovorima?
Najviše me veseli kada uspijemo razveseliti naše sugovornike.  Mogu iznijeti jedan primjer, kad nam je prvi put bila gošća u emisiji mlada direktorica turističke zajednice Malog Lošinja. Govorila nam je malo ukočeno i službeno jer je ipak ona direktorica. Kolega Silvano Gospodarić, koji je inače vrlo vesela osoba, počeo se šaliti. Ne znamo kako sam došao na ideju, ali jednostavno mi je izletjelo: "Pa dajte nam se malo nasmijte, da čujemo kako to zvučite." I taj tren se valjda nešto u njoj prelomilo i ona se tako od srca nasmijala i taj tren je prelomljena ta trema. Odonda kad god se javi, ona nas zafrkava. Uspjeli smo tako utjecati na mnoge naše goste, a to se osjeti po slušateljima. Kad sretnem prijatelje, onda mi oni kažu: "Joj kak' ste bili veseli. Tako smo se slatko nasmijali." A to znači da su nešto i zapamtili.

Što Hrvatskoj znači turizam? Zar je to stvarno jedina gospodarska budućnost Hrvatske?
Stvarno da! Kroz turizam mi prodajemo ono što smo proizveli. Trebali bismo još više poticati da hoteli i trpeze budu opremljeni hrvatskim proizvodima. Recimo, kada izvozimo maslac ili nešto treće, kčinimo to po nevjerojatno niskim cijenama, a kada se to prodaje u ugostiteljstvu, to je vrlo skupo prodano. I ako se gleda kroz izvoz, mi smo to tako i onako izveli jer to u većini slučajeva pojede ili potroši stranac. To nam je konj za utrku. Jedino što bismo morali još više razviti kontinentalni turizam.

Koja je specifičnost hrvatskog turizma?
Hrvatska ima najbliže toplo more Europi. To je golema prednost. Kao drugo, izgledamo poput potkove i imamo nekoliko podneblja i na taj način možemo priuštiti raznoliku ponudu u turizmu. I možda kao jedna od najvažnijih stvari koja je tek posljednje vrijeme prepoznata, to su naši nacionalni parkovi. Jedna tako mala zemlja, a s tolikim brojem nacionalnih parkova i parkova prirode! Možemo biti ponosni.

Možete li za neke dijelove reći da su iskoristili sav turistički kapacitet?
Iskreno rečeno ne mogu. Malo ste me zatekli s tim pitanjem. Vidite, neki dan me nazvala gospođa i kaže: "Ja sam mladi penzioner. Radim sa starijim osobama. Vježbamo i ponekad idemo na izlete. Htjeli smo ići u Trakošćan, koji je predivan, a nema direktne autobusne linije." Vidite, na tim nekim detaljima padamo. Istaknuo bih Mali Lošinj, na kojemu je jako puno učinjeno. Ali je zanemareno ono što je bit Malog Lošinja, a to je zdravstveni turizam. Uvijek je nešto što još nedostaje.

U kojem dijelu Hrvatske se Hrvati najviše trude oko promicanja turizma?
U Istri se najviše trude oko gostiju. Prvi su prepoznali nove trendove u turizmu. Znači, kad se pojavio sport, napravili su sportske terene. Kad se pojavila moda odlazaka na seoski turizam, Istrani su prvi s tim započeli. Ispred svih su u Hrvatskoj što se tiče inovacija. Za razliku od razvikanog Dubrovnika, koji je već postao pomalo, rekao bih, neprijateljski raspoložen prema turistima jer ih očito imaju previše, a ne nude dovoljno.

Kako stojimo s vjerskim turizmom u Hrvatskoj?
Što se samoga vjerskog turizma tiče, on nažalost leži još uvijek samo na Crkvi. I tu je jedan veliki problem. Ne surađuje se s putničkim agencijama i uvijek imamo osjećaj da se izbjegava plaćanje PDV-a. Struka još uvijek vrlo loše gleda na takav vjerski turizam. Turističke agencije misle da im se uzima jedan dio kolača. A s druge strane, vi uopće ne možete dobiti brošuru sa sakralnim objektima vezanim uz vjerski turizam. Osim kod Turističke zajednice Prigorsko-goranske županije. Ako želim kao građanin Hrvatske dobiti podatak o tome koja su marijanska svetišta, teško da ću to igdje pronaći osim u jednom broju "Turist plusa" u kojem smo ih taksativno naveli.

Može li se uopće povezati duhovna strana hodočašća s pravim turizmom, a da ono duhovno, tišina i molitva, ne izgubi na važnosti?
Može. Kada govorimo o turizmu, uvijek je to vezano uz određeni trošak koji je na kraju za vaše dobro. Trebalo bi ljudima omogućiti da dožive i taj turistički dio. Potrebno je ljudima dati slobodnog vremena da prošeću, i da nekim drugim elementima upotpune svoj doživljaj. I turističke agencije kad rade aranžman često samo projure kao stampedo kroz određeni kraj. To nije u redu, jer kad u određenoj sredini osjetite duh toga mjesta, onda ćete biti daleko upotpunjeniji.

Jeste li kad osobno bili na hodočašću?
Osobno nisam. Ali sam ih pratio. Jako dobro surađujem s Marijom Bistricom. Bio sam valjda jedan od prvih koji je došao u Međugorje. Bio sam u Mostaru u hotelu «Ruža». Uzeo sam taksi do Međugorja kad je bilo opasno tamo ići. Bilo je krasno gledati te ljude, vidjeti tu njihovu uvjerenost. I upravo iz te neke unutarnje snage stvoreno je to što je stvoreno u Međugorju.

Možete li kriterijima jednoga turističkog djelatnika reći što se može poboljšati u vjerskom turizmu u Hrvatskoj?
Uzmimo primjer Marije Bistrice kao našega najvećeg svetišta. U Mariji Bistrici nema hotela. Bio je tu hotel «Kaj», ali je sada zatvoren. A bolje je ikakav nego nikakav hotel. Trebalo bi dogovorno pojačati sva naša svetišta i povezati se s putničkim agencijama. Domaćina treba natjerati da bude aktivniji, da više toga pruži. Jer se sve svodi na to, nemojte me krivo shvatiti, «proći će masa ljudi i mi ćemo nešto ušićariti». Uz to bi se trebalo povezati i s medijima, a tu mislim i na našu emisiju "Sunčana". Potrebno je o tome pričati i popularizirati te vjerske objekte.

 


1999-2020 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

 

U suradnji s