Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Oaza duha
 
Žaba u bunaru

Piše: Ljudevit Maračić

 

Ili pak prilagođavanje promjenama

U ove kasnoljetne dane, kada se zbog suše može uspavati ili bar usporiti život u vodama, zna nas otrgnuti od sanjarenja kreketanje bića koja vole i vodu i zrak. I ne smeta im što najčešće provode dosadni život u žabokrečini. Kakav to monotoni žablji život provode ta bića? Postoji li mogućnost nekih promjena za njih. Čini se da nema, ili možda ipak?…

Nedavno mi je legla u ruke knjižica jednoga španjolskog isusovca koji  godinama živi u Indiji, predaje matematiku i piše duhovne knjige nadahnute porukom tamošnje kulture. U pedesetak pričica «za osmijeh i razmišljanje» prenosi one poruke koje imaju globalnu vrijednost, te se dobro uklapaju i u našu kršćansku civilizaciju. Knjižica nosi isti naslov kao i naš ovomjesečni prilog. Prva od priča u nizu obrazlaže taj naziv: «Žaba u bunaru».

* * *

Cijela kolonija žaba živjela je u prostranom i dubokom bunaru. Žabe su dakako provodile vlastiti život, održavale vlastite običaje, tražile hranu i kreketale do iznemoglosti, ispunjavajući tako svojim nadimanjem i glasanjem mračne dubine gostoljubivog bunara. Njihova odvojenost od izvanjskog svijeta štitila ih i omogućavala da mirno provode dane. Jedina im je opasnost vrebala odozgor kada bi se spustilo vedro da zagrabi vodu i pri tom zaprijetilo da ne pokupi s vodom i koju neopreznu žabu. Čim bi začule kako se gore nešto vrti, zaronile bi i priljubile uz stijenu bunara dok pogibelj ne mine.

Jednog dana neka se mlada žaba, kad je prošla životna opasnost spuštenog vedra, zapita glasno je li to prava pogibelj za njihov život. Nije li to možda prigoda koju treba iskoristiti. Gore se nazirao svijetli otvor, koji se mijenjao danju i noću, propuštajući ponekad žarke zrake Sunčeva sjaja, dok bi se noću ponekad nadvio blijedi lik odsječenog ili punog Mjeseca. Svjetlo, sjena, tama i magla nadvijali su se i izmjenjivali nad otvorom. Mlada žaba priopći ova zapažanja kolegicama u bunaru, ali je odmah čula prijekor starijih: da ne bi više na to ni pomislila, to bi bila propast njihove vrste, ovdje treba ostati i biti sretan. Kako se jedna mlada žaba uopće usuđuje drugačije misliti?

Drugog dana mlada žaba počeka da se vedro spusti, uskoči i, hip!, eto je gore. Vijeće starijih žaba istog časa osudi ovaj postupak i proglasi izbjeglu žabu otpadnicom. U slučaju povratka, bit će izopćena: dostojanstvo bunara treba uščuvati.

Mjesecima nitko nije spominjao odbjeglu žabu, dok se jednog dana na otvoru ne pojavi ova sa skupinom mladih žapčića. Pozove svoje dosadašnje sustanare da iziđu, da ih vani čeka divan svijet, gdje ima puno trave, a izbor hrane mnogo je bogatiji nego u dnu bunara. Ima i drugih vrsta žaba, pa je život mnogo zanimljiviji. Prostora ima za sve, pa neka iziđu i dođu vidjeti.

Da nije to izgovorila! Službene vlasti žaba u bunaru dojave ovoj da je osuđena na smrt i da će biti usmrćena zbog visoke izdaje, pa da joj je bolje ni ne silaziti. Ova odozgor odgovori da joj ne pada ni na pamet da siđe u staro društvo, pozdravi veselo i odskakuta sa svojom obitelji.

U dubini bunara razvio se silan metež. Bilo je onih koje su htjele izići da se uvjere o onome što im je govorila bivša kolegica, ali su stroge vlasti zabranile bilo kakvu daljnju diskusiju i naredile da se nastavi uobičajenim životom. Sljedećeg jutra, kada se vedro ponovno spustilo da zagrabi vodu, mnoštvo žaba uskoči i gore ugleda svijet o kojemu ni sanjalo nije.

* * *

Možda baš poučak ove slikovite basne nije previše podesan za kraj ljeta, kada nam je odmor najčešće isprao mehanizam za ozbiljnije razmišljanje, ali bi baš zato bilo dobro malko zastati i zamisliti se. Počinje novo vrijeme, mnogima je to prigoda za neke promjene, pred kojima se ne treba bojati i zatvarati uskogrudno čuvajući stečena iskustva.

U sanskrtu (iz čije kulturne tradicije potječe i navedena priča) postoji jedan složeni izraz za osobe uskoga mentalnog raspona, koje vole slušati samo ono što su uvijek slušale, činiti ono što su uvijek činile, i tako očuvati mir i sigurnost. Riječ dakako ima prezrivo značenje. U našem prijevodu taj izraz glasi: Žaba-u-bunaru.

Iz toga zaključujemo kako je svijet pun bunara i bunari puni žaba. A život bi gore mogao biti bogatiji, sadržajniji i ljepši.

 


1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

 

U suradnji s