Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Pedagog u obitelji
 
Škola bez bola

Piše: Mara Čović, pedagog

 

Kako dobro započeti novu školsku godinu?

Prije polaska djece u školu mnogi roditelji se pitaju kako će proteći nova školska godina. Pitanja se odnose na pripremljenost za školu, snalaženje među vršnjacima, suradnju sa školom te postizanje dobrih uspjeha u odgoju i obrazovanju.

Neki roditelji sami nemaju  lijepa sjećanja na školu pa time opterećuju i obeshrabruju  svoju djecu. Neki roditelji  prije početka školske godine, u  želji da dijete ozbiljno shvati školu, upozoravaju ga  da će se sve promijeniti kada krene škola, da više neće biti igre i slobodnog vremena i da će ga učitelji naučiti kako se treba ponašati.

Kod ulaska u školu, pozdravljanja s roditeljima i dolaskom u učionicu, možemo primijetiti vrlo različita ponašanja djece: neka ulaze nasmijana i radosna, neka izgledaju radoznalo i puna očekivanja, neka su zbunjena, a neka izgledaju ravnodušno.

Bilo bi dobro da škola tijekom prvih dana stvori ozračje koje je ugodno i privlačno djeci. Škola treba potaknuti roditelja na povjerenje u dijete i sebe. Roditelji trebaju učiniti sve što je u njihovoj moći da škola za dijete postane mjesto na kojemu će se radosno, uporno i sa zanimanjem upoznavati sebe i svoje okruženje.

Većina djece se uspješno uključuje u školovanje, ali škola kao ustanova postavlja  neke nove zahtjeve pred dijete i ono im se treba prilagoditi. Djetetu trebamo pomoći u toj prilagodbi jer će uspješno uključivanje na početku školske godine stvoriti pozitivan stav prema učenju, a to će mu kasnije povećati uspješnost. Uspješnost u školi i dobro slaganje s vršnjacima stvorit će kod djeteta sliku o samom sebi kao uspješnom, prihvaćenom, dobrom prijatelju.

Od djeteta se u školi očekuje duža usredotočenost na školsko učenje.
Roditelji trebaju razgovarati s djetetom o školi  i tomu što je naučilo jer to daje važnost učenju.

Ako je dijete razočarano i nezadovoljno školom, roditelji i učitelji trebaju ga pažljivo i s razumijevanjem saslušati, provjeriti što se dogodilo i posavjetovati ga kako se treba ponašati.

Roditelji i učitelji trebaju razvijati realan pogled na djetetove sposobnosti - nitko ne može u svim aktivnostima postizati dobre rezultate. Optimizam i vjera da možemo uspjeti pridonose uspjehu.

Roditelji se trebaju redovito informirati o djetetovom napredovanju, da što više surađuju u različitim aktivnostima u razredu i školi.

Kako pomoći djetetu
1. Ako se vaše dijete ne privikava lako na nove situacije u školi, obratite se psihologu ili pedagogu.
2. Saslušajte pažljivo sve što vam dijete priča o svojim iskustvima u školi i s drugom djecom.
3. Ne odobravajte  nasilno i svadljivo ponašanje. Uputite ga kako se sve može ponašati kad je nezadovoljno.
4. Ne grdite i ne posramljujte dijete ako ima poteškoća, ne uspoređujte ga sa sobom ili s drugom djecom. Dopustite da vaše dijete ima svoj individualni tempo razvoja.
5. Kod svih je poteškoća bitno da roditelj postupa sabrano i ne optužuje dijete upravo onda kad ono treba puno podrške i razumijevanja.
6. Radujte se napredovanju svog djeteta i pokažite da ste ponosni na njega.

Polazak u školu
Marijana je počela čvrsto stiskati maminu ruku čim je ugledala školsku zgradu. Prolazila je ona ispred te velike kuće svakodnevno dok je išla u vrtić i ni jedan se put nije uplašila velikih ulaznih vrata i mnogobrojnih prozora, ali ovo je danas drukčije. Nimalo nije nalik igri u prašini na školskom igralištu kamo su je vodili nedjeljom  i tijekom školskih ferija.

„Marijanice, budi dobra. U školi te nitko neće mazit“, baka bi je molećivo upozoravala kada bi bijesno istresla šaku prašine u kosu djetetu  koje se igralo pokraj nje.

I tete su je plašile u vrtiću. Nezadovoljne njezinim vladanjem govorile su joj da kod učiteljice neće smjeti razvezati jezik kad god poželi kao što to čini kod njih.

„Strašan je taj upis u prvi razred“, mislila je djevojčica, ali nije htjela priznati da se boji. Strah i napetost rasli su u njoj puno brže od bakinih kolača. Počeli su je nagovarati da pusti maminu ruku i pobjegne kući. Marijana se branila šutnjom  i koračala naprijed. Tek kad je pred školom ugledala  Anu, prijateljicu iz vrtića, bilo joj je lakše.

(Ruža Zubac Ištuk: “Tatini brkovi“)

 


1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

 

U suradnji s