Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Vaša pošta
 
Pitanja, komentari, prijedlozi, kritike...
 
Svoja pisma i pitanja možete slati na adresu Uredništva: Veritas, Sveti Duh 33, 10000 Zagreb.

Božja dobrota

Poštovano uredništvo,
ja sam novi pretplatnik Veritasa – Glasnika sv. Antuna Padovanskoga. Što reći nakon čitanja svoga prvog broja? Osjećam beskrajnu ljubav prema svima vama koji stvarate ovaj časopis. Zahvaljujem dragome Bogu koji me je do toga doveo. Vidim da nije slučajno da sam upravo s vama išla na svoje drugo hodočašće u Padovu. Bilo je to divno iskustvo nakon kojega se i moj život polako mijenja.
Mogu samo reći:
Bože, bez tebe sam lutala
i tražila smisao života,
dok me nije obasjala tvoja dobrota!

Hvala vam

Lena

Super ste!

Dragi moji prijatelji Veritasa,
ovaj časopis me neizmjerno usrećuje i moram vam reći da ga pročitam od prve do zadnje stranice. Doista je super i molim se rado sv. Antunu. Volim vas puno, jer me usrećujete s Glasnikom.
Evica Radenić

Zapreka

Poštovano uredništvo
Primijetila sam da imate rubriku pošte, gdje vam možemo postavljati pitanja. Molim vas pokušajte mi odgovoriti na moje poprilično zamršeno pitanje. Znademo da su poneke parnice na našim Crkvenim sudovima, gdje se traži proglašenje ništavosti braka, duge, a često se ne može udovoljiti željama tražitelja da se brak proglasi ništavnim, jer u trenutku sklapanja nije postojala neka od poznatih zapreka. Ja vas molim da mi odgovorite da li je ovisnost drogama (ovdje mislim na teške droge) dovoljan razlog da se brak proglasi ništavnim?

Majka nesretno udate kćeri

Draga majko! Crkva je u Novom Zakoniku uvela Kanon 1095. koji glasi: "Nesposobni su za sklapanje ženidbe: 1o  oni koji nisu sposobni služiti se razumom; 2o  oni koji boluju od teškog manjka prosuđivanja o bitnim ženidbenim pravima i dužnostima koje treba da se uzajamno predaju i primaju; 3o  oni koji zbog razloga psihičke naravi ne mogu preuzeti bitne ženidbene obveze".   
Ova treća točka uključuje tešku ovisnost o alkoholu ili o drogi, koja čini osobu nesposobnom za preuzimanje bitnih ženidbenih obveza. No ta ovisnost mora postojati prije sklapanja sakramenta ženidbe i mora ju se dokumentirati medicinski. Naime medicinska znanost po svojim predstavnicima, psiholozima ili psihijatrima treba dati sud da li je osoba u trenutku sklapanja ženidbe bila doista tako ovisna, da nije bila u stanju preuzeti bitne ženidbene obveze. Ako takve medicinske dokumentacije o liječenju, odnosno o ovisnosti nema, teže je doći do potrebne moralne sigurnosti, da je osoba zbog alkoholizma, odnosno droge bila nesposobna preuzeti bitne ženidbene obveze! U svakom slučaju ja sam u svojoj dugogodišnjoj praksi suca i branitelja veza, imao slučajeva u kojim je ženidba proglašena ništavom zbog alkoholizma, odnosno zbog droge.
Naglašavam na kraju da se u konkretnom slučaju treba zatražiti susret sa sudskim vikarom, u Zagrebu profesorom dr. Josipom Šalkovićem, koji će prosuditi da li ima izgleda da se dokaže ništavost ženidbe i odlučiti da li će se zahtjev prihvatiti ili ne!

Odgovorio: fra Smiljan Kožul, profesor Crkvenog prava

Veritas sponzorira dragovoljne darivatelje krvi

Poštovani

Klub Dragovoljnih darivatelja krvi općine Gradac utemeljen je pod geslom: «Put u život» 21. 12. 1992. godine, u vrijeme kada je krv u Hrvatskoj bila nacionalno bogatstvo. Klub su navedenog dana blagoslovili fra Berislav Nikić i fra Ante Vladimir Tadić u nazočnosti načelnika općine i ostalih dužnosnika. Istog dana je obavljena i prva akcija dragovoljnog darivanja krvi kada je prikupljeno 43 doze ove dragocjene tečnosti. Od tada pa do danas prikupljeno je ukupno 3156 doza krvi. Klub danas broji 317 članova.
Dana 9. srpnja ove godine imali smo još jednu akciju dragovoljnog darivanja krvi uz 15. obljetnicu djelovanja našega kluba. Tom smo prigodom prikupili 51 dozu krvi i svim smo članovima podijelili prigodne darove, za što se posebno zahvaljujemo vama u časopisu Veritas – Glasnik sv. Antuna Padovanskoga za poslane priloge.
Darovanim prilogom potvrđujete svoju ljudsku plemenitost i nesebičnost. U nadi da ćete nas i ubuduće pratiti iskreno od srca vam hvala.

Nikola Djugum
predsjednik DDK Gradac

Ljudi i(li) životinje

Štovani g. Križić,
U Vašem članku "Ateizam i kultura smrti" (VERITAS / Srpanj-Kolovoz 2007.), kao jednog od protagonista kulture smrti (?!), naveli ste i Petera Singera. Naznačili ste da se Singer, inače jedan od vodećih svjetskih bioetičara, zalaže "za jednakost ljudi i životinja". (?!) Pretpostavljam da ste to negdje čuli, odnosno da niste pročitali njegove knjige kao što su: OSLOBOĐENJE ŽIVOTINJA, PRAKTIČNA ETIKA... koje su izašle i u hrvatskom izdanju.
Naime, čitatelji bi mogli prema Vašem članku pomisliti da Singer doslovno izjednačuje životinje i ljude! Tako bi mogli pomisliti da se on zalaže da npr. životinjama treba dati pravo da idu skupa u školu sa ljudima, ili da npr. glasuju na izborima... itd.!
Iako me začuđuju Vaši navodi, vjerujem da Vam nije bila namjera na ovakav način diskreditirati Singera, jer bi to onda bilo podvaljivajuće. Zato pretpostavljam da se radi o nekom nesporazumu. Naime, mnogi kojima iz specističkih razloga smeta zaštita i prava životinja, najčešće se služe takvim namjerno pojednostavljujućim i iskrivljujućim diskreditacijama. Zbog toga Vam preporučujem da pročitate knjigu OSLOBOĐENJE ŽIVOTINJA Petera Singera, koju sam naznačio u prilogu. Knjiga detaljno objašnjava djelovanje specizma. Za knjigu OSLOBOĐENJE ŽIVOTINJA se kaže da je promijenila svijet.
Također, preporučam da pročitate članak: "Životinje-važan čovjekov pratilac& quot; (GLAS KONCILA / br. 1677-1 678 / 2006.).
Lijep pozdrav,
Mladen Visković
Koordinator splitske podružnice

Poštovani g. Visković,
u članku na koji se osvrćete spomenuo sam knjigu „Arhitekti kulture smrti“, uglednih autora Donalda de Marca i Benjamina Wikera (Split, Verbum, 2007.), koja mi je dala dodatni poticaj da iznesem navedena razmišljanja. U toj knjizi na stranicama 346-358. nalazi se i osvrt na Petera Singera. Istaknut ću samo neke detalje iz knjige iz kojih se vidi da se Singer ipak nije slučajno našao u njoj:

„U Singerovoj knjizi Rethinking Life and Death pronaći ćemo i ovaj odlomak:
Ljudske bebe ne rađaju se sa sviješću o sebi i još dugo poslije rođenja nisu sposobne promišljati svoj život. One nisu osobe. Zato njihov život nije nimalo vrjedniji zaštite od života nekog fetusa.“ (...)

... Roditeljima bi u slučajevima kad beba boluje od Downova sindroma, kao i inače u slučajevima kad je »život započeo loše«, trebalo dati pravo da ubiju takvo dijete najkasnije dvadeset osam dana nakon poroda. (Peter Singer, Practical Ethics, Cambridge,Cambridge University Press, 1979., str. 131-138).”

Autori „Arhitekata...“ dalje navode:

„Čitav niz tvrdnji objavljenih u prvom izdanju knjige Practical Ethics izbačen je iz drugog izdanja. To se u prvom redu odnosi na njegovo ponižavanje osoba koje boluju od Downova sindroma, (Singer, Practical Ethics str. 73.), na ruganje duševno zaostalima, koje on naziva »povrćem« (Isto, str. 75.), na tvrdnju da je razum jednogodišnjeg djeteta na nižem stupnju razvoja od razuma mnogih nerazumnih životinja, (isto, str. 122.) te na izjavu prema kojoj »nije (…) užasno baš sve što su nacisti učinili; ne možemo osuđivati eutanaziju samo zato što su se njome koristili i nacisti«. (Isto, str. 124.).

Prigoda i prostor ne dopuštaju nam daljnje nizanje zanimljivih argumenata, stoga ćemo prije zaključka pročitati samo još jednu Singerovu misao:

„Nakon što odbacimo vjeru u Boga, moramo se odreći i shvaćanja da život na ovom planetu ima neki unaprijed određeni smisao. Život kao cjelina nema nikakav smisao. Život je započeo, kao što nam to najvjerodostojnije dostupne teorije kažu, kao posljedica slučajnog spajanja plinova; nakon toga život se razvijao zahvaljujući slučajnim mutacijama i prirodnoj selekciji....“ (Singer, Practical Ethics,str. 331.)

Nasuprot ovakvome stavu, za one koji vjeruju u Sv. pismo, čovjek je stvoren na Božju sliku i već samim time njegov život ima smisao i neprocjenjivu vrijednost. Svaki čovjek, od začeća do prirodne smrti, jednako je vrijedno Božje dijete.
Sve što postoji stvorio je Bog iz ljubavi. O ljubavi prema svakom Božjem stvorenju, pa tako i prema životinjama najljepše je pjevao sv. Franjo Asiški. Ipak životinje nisu stvorene na Božju sliku i nisu pozvane na vječni život. I to je bitna i nepremostiva razlika između svakog čovjeka i bilo koje životinje.

S poštovanjem,

Marijan Križić

 


© 1999-2020 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

 

U suradnji s