“Joj, znate, i ja kad nešto izgubim, odmah se počnem moliti sv. Anti. I prije nego završim molitvu, odjednom pronađem to što sam izgubila!”, tako nam priča gospođa Sanja Brkić, zaposlenica u jednom hotelu u Krasnom kad smo je zapitali o štovanju sv. Antuna u njihovoj župi. Njezin živ i iskren odgovor pokazuje koliko je pobožnost sv. Antunu među nama Hrvatima proširena, te je se može susresti i na najvišim vrhuncima Velebita.

Mjesto Krasno

Podvelebitsko je selo Krasno, sa svojih 535 stanovnika, mjesto na najvećoj nadmorskoj visini u Hrvatskoj – 714 m, a čini ga 14 zaselaka. Prvi spomen imena i naselja Krasno nalazi se u darovnici ugarsko-hrvatskog kralja Andrije templarima iz 1219. godine. No, povijesna istraživanja nam potvrđuju naseljenost ovog kraja još iz vremena Ilira i Rimljana.

Kroz srednji vijek Krasno je raslo i razvijalo se sve do prodora Turaka, koji su cijeli kraj opustošili, i tek njihovim istjerivanjem iz Like započinje ponovno naseljavanje. Tada, a bilo je to u 17. stoljeću, ove krajeve naseljavaju Bunjevci.

Povijest župe sv. Antuna Padovanskog

Početkom 13. st. u Krasnom je zabilježeno postojanje crkava sv. Jurja i sv. Marka, no još uvijek se ne može sa sigurnošću reći je li to bila i župa.

Prvi spomen crkve sv. Antuna Padovanskog seže u 1754. godinu. Ubrzo nakon toga, 1790. godine, Krasno postaje kapelanija, a 1807. uzdignuta je i na razinu župe. U tim prvim godinama nove župe kao župna crkva navodi se crkva Male Gospe, tj. svetište Majke Božje od Krasna. Tek Šematizam iz 1837. izričito spominje crkvu sv. Antuna kao župnu crkvu.

Proslava 200. godišnjice

Upravo ove godine, 11. kolovoza, proslavljena je 200. obljetnica postojanja župe sv. Antuna u Krasnom. Proslava je održana točno 200 godina nakon što je 11. kolovoza 1807. godine senjsko-modruški ili krbavski biskup Ivan Krstitelj Ježić, uz ovu župu, od tadašnjih kapelanija osnovao još 50 drugih župa.

Proslava je obilježena blagoslovom brončanog kipa sv. Antuna, koji je postavljen ispred župne crkve. Svetu misu je predvodio riječki nadbiskup Ivan Devčić, rođeni Krasnarin. Kip sv. Antuna je dar obitelji Plišo, a rad je akademskog slikara Ante Jurkić.

Dan ranije upriličeno je predstavljanje velike monografije “Krasno”, u kojoj se mogu pronaći mnoge zanimljivosti iz prošlosti, ali i sadašnjosti mjesta.

Sv. Ante i Majka Božja

Unutar crkve dominira freska s likom sv. Antuna, koja se nalazi u apsidi, odmah iza oltara. Na freski je sv. Antun prikazan kako vjernicima, ispruženom desnom rukom, pokazuje na crkvu Majke Božje i samu Majku Božju, koja je oslikana zajedno s anđelima i s djetetom Isusom u naručju na lijevoj strani freske. Sv. Ante ponad svoje lijeve ruke ima otvorenu knjigu u kojoj piše: “Evo, Marija Majka Crkve!”

Ova lijepa slika povezuje sv. Antuna i Majku Božju, župnu crkvu sv. Antuna i svetište Majke Božje od Krasna, koje se nalazi na brdu ponad mjesta. U spomenuto svetište svakodnevno dolaze mnogi hodočasnici i turisti, a ponajviše ih bude na blagdan Velike Gospe, kada ih dođe i do 20.000. Ako u skorašnje vrijeme sami ne možete posjetiti ovo prelijepo svetište, uključite internet i na stranicama www.svetiste-krasno.com pogledajte fotografije prelijepoga krajolika.

Gospodarstvo Krasnog

Krasno je mjesto u kojem se ljudi diče svojom nadaleko poznatom radinošću. Zato se osim hotela “Degenija” i restorana “Adrijana”, koji se nalaze uz samo svetište Majke Božje, u Krasnom nalazi i drugi hotel, te još dvije pilane, šumarija utemeljena još 1865. godine, zatim sirana “Runolist” sa svojim poznatim krasnarskim sirom, destilerija, skijalište, te središte Nacionalnog parka “Sjeverni Velebit” i ispostava Parka prirode “Velebit”.

Župnik

Uz marljive ljude tu je i radišni župnik i čuvar svetišta vlč. Nikola Komušanac. Osim što na brizi ima krasnarske duše, on se brine i za njihovo tjelesno zdravlje te je pokrenuo proizvodnju ljekovite rakije – Velebitske travarice. To je lozovača s 19 ljekovitih trava i medom.

Preko tjedna župnik slavi svetu misu u svetištu s početkom u 18 sati, a nedjeljom ima misu i u župnoj crkvi u 11 sati. U listopadu planira sa župljanima poći hodočastiti u Padovu na grobove sv. Leopolda i sv. Antuna.

Običaji za Antunovo

Prema vjerovanju Krasnara sv. Ante je zaštitnik stoke. I danas je sačuvan običaj moliti sv. Antu i platiti misu njemu u čast radi očuvanja zdravlja i “sriće blaga”. Prema svjedočenjima iz zaseoka Anića, molitve su znale biti vrlo jednostavne, poput: “Sv. Ante, očuvaj mog blaga i daj potomaka”, ili pri teljenju krave: “Sv. Ante, budi u pomoći!” Nekada je u zaseocima Glavašima i Vukelićima svaka kuća, nakon što bi ošišala ovce, nosila vunu sv. Antunu Padovanskom u župnu crkvu, a župnik ju je onda prodavao na dražbama.

Prema ovim spomenutim običajima može se zaključiti kako su Krasnari sv. Anti Padovanskom pripisivali predodžbe koje se inače vežu uz sv. Antuna opata.

“Antonja”

Danas Krasnari i Krasnarke malo drugačije slave svoga zaštitnika. Već se nekoliko godina vikendom uoči blagdana sv. Antuna okupljaju na proslavu prozvanu Antonja. U prostorijama osnovne škole “Dr. Milana Anića” (koju pohađa 60-tak učenika) organizira se izložba proizvoda mjesnih obrtnika, pa se tom prigodom mogu naći sirevi, med i razni proizvodi od drva, te mnoštvo umjetničkih slika. Bude upriličeno i predstavljanje ljepota Nacionalnog parka, a cijelu proslavu svojim plesom i pjesmom razveseljavaju članice KUD “Čuvarice ognjišta”.

Na školskom igralištu ljudi se tada natječu u starim igrama poput bacanja potkove, penjanja na stup, kamena s ramena, te skakanja u vreći.

Privlačnost

Kao što nam kaže studentica ekonomije, Krasnarka Irena Blažević: “Krasno je mjesto u razvoju, te je privlačno zbog prelijepe prirode i turizma koji se oslanja i na blizinu mora i visokih planina”, vjerujemo da će uz Božji blagoslov, te zagovor Majke Božje Krasnarske i sv. Antuna mjesto Krasno još više napredovati i u duhovnosti i u gospodarstvu.