Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Medicina u svjetlu vjere

Ovu stranicu uređuju članovi hrvatskoga katoličkoga liječničkog društva

DARIVANJE ORGANA KAO IZRAZ LJUBAVI


Piše: Milan Milošević, dr. med.
 
“Oni koji vjeruju u Isusa Krista, koji je žrtvovao svoj život za sve nas, moraju prihvatiti potrebu za raspolaganje organima za presađivanje kao izazov svojoj plemenitosti i bratskoj ljubavi.” (Papa Ivan Pavao II)

Presađivanje pojedinih dijelova tijela jedno je od najsloženijih dostignuća medicine modernog vremena. Presađivanje je veliki korak za znanost u službi čovjeka - jedan od načina njegovanja kulture života jest darivanje (doniranje) organa, izvedeno na etički prihvatljiv način, sa svrhom očuvanja zdravlja i života bolesnika, koji katkad nemaju druge nade.

Ankete pokazuju da oko 50% Hrvata podržava donorstvo, pretežno visokoškolovani i s dobrim primanjima, zato treba upoznati najširu javnost s problemom nedostatka organa za presađivanje, jer liste bolesnika na čekanju za presađivanje postaju sve duže. Svaki potencijalni davatelj organa (bubrega, koštane srži) prolazi kroz opsežan program imunoloških i drugih ispitivanja, o čijem rezultatu ovisi njegova prikladnost davanja svog organa. Premalo se vodi računa o tome što prethodi odluci davatelja o odricanju svoga zdravog i tako važnog organa. Često se odluka o davanju zdravog organa donosi pod psihološkim pritiskom, te ponekad predstavlja i veliki etički problem jer su motivi davatelja vrlo različiti. Ovi mogu počivati na altruističkim, moralnim i vjerskim principima koji su društveno općeprihvaćeni. U tome, međutim, leži i potencijalna opasnost. Ukoliko se kasnije u davatelju pojave rezerve, strah ili dvojba, tada on to nema s kime podijeliti. Događa se stoga da se davatelji znaju u posljednji čas, pred sam kirurški zahvat, predomisliti, otputovati, “razboljeti” ili nešto tome slično. Češće to čine muškarci, sinovi, braća, pogotovo kad su osnovali vlastitu obitelj i pod utjecajem su bračnog partnera. Davatelji se često žale da se ubrzo nakon kirurškog zahvata nitko od medicinskih djelatnika za njih ne brine – svi su okrenuti prema primaocu. Takav postupak je za davatelja naročito bolan kada dođe do odbacivanja transplantiranog organa. Iz svih takvih razloga neophodna je psihološka procjena i priprema davatelja prije operacije, uzimanje organa sa živih davatelja mora biti temeljena na dobro odvaganim medicinskim razlozima. U načelu, najprihvatljivije bi trebalo biti presađivanje organa s davatelja u kojih je dokazana moždana smrt. Psihološki problemi koji prate ovakvo presađivanje organa posebno su složeni i raznovrsni. Bolesnici se zanimaju o pokojniku od kojega su dobili organ, te na temelju informacija ili maštanja znaju “poprimiti” osobine pokojnika. Ima bolesnika koji pate od snažnog osjećaja krivnje zbog toga što je netko morao umrijeti da bi oni mogli živjeti. Na temelju takvih iskustava smatra se da je najbolje ne odati identitet pokojnika.

U povodu 18. svjetskoga transplantacijskog kongresa početkom rujna 2000. g. u Rimu, papa Ivan Pavao II. izašao je prvi put iz Vatikana da bi prisustvovao nekom znanstvenom skupu. Prva njegova poruka je da je smrt mozga definitivni prekid čovjekova zemaljskog života, a druga je da je potrebno poticati presađivanje organa od moždano mrtvih, kako bi se pomogao sačuvati život neizlječivim bolesnicima. Svaki presađeni organ ima izvor u odluci visoke etičke vrijednosti: odluci da se ponudi bez naknade dio nečijeg tijela za zdravlje i blagostanje druge osobe. Upravo ovdje leži plemenitost odluke koja predstavlja nepatvoreni znak ljubavi. Ovo nije samo stvar davanja nečega što pripada nama, nego i darivanja dijela nas samih.

U svijetu je razvijen jednostavan i nedvosmislen način davanja dozvole za korištenje potrebnih dijelova tijela nakon vlastite smrti: to su darivateljske kartice koje pojedinac ispunjava i ovjerava pri punoj svijesti.

Nažalost, u nas je neznatan broj ljudi koji imaju darivateljsku iskaznicu, što zbog psihološke odbojnosti spram kadaveričnog davalaštva, ali i zbog straha od sigurnosti dijagnostike moždane smrti. Primjereno djelovanje u medijima, edukacija o neophodnosti darivanja organa čime se spašavaju životi, trebali bi ukloniti takve predrasude. Darivanje organa je izraz plemenitosti, ljubavi i žrtvovanja.

 


© 2006 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s