U suvremenoj Europi, kako onom njezinu zapadnom, razvijenijem dijelu, tako i onomu koji je tek nedavno izašao iz komunističkog totalitarizma, uočavamo dvije ideološko-političke matrice, koje se s promjenjivom izbornom srećom nameću kao globalna politička ponuda.

Riječ je, s jedne strane, o političkom konceptu koji zagovara tradicionalne vrijednosti, u kojima su judeokršćansko poimanje svijeta neraskidiv dio. Riječ je o Europi o kojoj je u svojemu povijesnom govoru u Regensburgu u rujnu 2006. progovorio Benedikt XVI. istaknuvši da je Europa dar judeokršćanske objave, grčke mudrosti i rimske baštine.

Takvu koncepciju Europe možemo pronaći u strankama demokršćanskog i konzervativnog usmjerenja, a koje su nerijetko prepoznate i kao stranke centra ili desnoga centra. Ove stranke okupljene su u Europsku pučku stranku, čiji zastupnici čine većinu u Europskom parlamentu.

Na prijedlog zastupnika Europske pučke stranke 25. siječnja 2006. Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila je rezoluciju kojom su osuđeni zločini komunizma u Europi. Time su zastupnici demokršćanske opcije pokazali svoju neupitnu opredijeljenost za one vrijednosti na kojima je utemeljena suvremena Europa, a to je svakako demokracija i otklon od svakog totalitarizma. Na temelju rezolucije Vijeća Europe, i Hrvatski je sabor, 30. lipnja iste godine, donio Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj (1945.-1990.).

Drugi ideološko-politički blok sačinjavaju socijalističke i socijaldemokratske stranke, koje su okupljene u Socijalističku internacionalu. Umjesto željene, ali povijesno kompromitirane percepcije, da je riječ o strankama koje se ponajprije zalažu za radnička prava, daleko neupitnije obilježje nazire se u snažnom otklonu od judeokršćanskoga poimanja Boga i čovjeka. Pod proklamiranom sintagmom “odvojenosti Crkve od države”, nerijetko stoji namjera da se osim Crkve, marginaliziraju i evanđeoske vrijednosti koje ona promiče. Umjesto Boga, kao autora i jamca apsolutnih vrijednosti, nameću se relativne vrijednosti. Papa Benedikt XVI. govori o diktaturi relativizma. Na zasadama relativizma uspostavlja se novi odnos prema čovjeku i svim sastavnicama njegova života. S obzirom da u njihovoj ideološko-duhovnoj koncepciji Bog nije polazište u promišljanjima o životu, ove stranke najčešće zagovaraju pravo na pobačaj, pri čemu se pravo nerođenog djeteta uopće ne spominje, kao ni pravo na eutanaziju. Isto tako daleko su naklonjeniji ozakonjenju genetskih eksperimentiranja s ljudskim zametcima. Polazeći od relativističkoga stava prema svim vrijednostima, pa tako i prema braku i obitelji, ove se stranke zalažu za ozakonjenje tzv. istospolnih brakova.

U bivšim komunističkim zemljama, pa tako i u Hrvatskoj, nekadašnje komunističke partije jednom čudnom alkemijom reciklirane su u socijalističke, odnosno socijaldemokatske partije. Pa iako povijest bilježi česte “transfere” socijalističkih stranaka u komunističke i obrnuto, uistinu je neobično da su se bivše komunističke partije (ili savezi komunista) tako olako reciklirale u socijaldemokrate, ako se ima u vidu da su komunisti na vrhuncu svoje moći tako nemilosrdno proganjali svoje ideološke srodnike socijaldemokratske provenijencije, često ih nazivajući agentima fašizma.

U svakom slučaju, znakovito je i to da se bivše komunističke partije, kao pravni slijednici s novim imenom, nisu nigdje izrijekom odrekle zločina koji su počinjeni u ime njihove donedavne ideologije, a još manje se zbog njih pokajale.

Kada je riječ o radničkim pravima, tek to je bila “najslabija karika u lancu” ideološko-političkoga programa koji je zapravo poslužio kao odlični mamac za posve druge nakane.

Bez prave (zapravo bez ikakve) katarze zbog grijeha prošlosti, današnje stranke recikliranih komunista, na idejama izvornog učenja Marxa, Engelsa i Lenjina, odrađuju svoju novu zadaću, ovaj put uz sofisticiranu verziju Gramscijeva recepta poznatoga kao “marš kroz institucije”.

Kada odgovorno i kršćanski promišljamo o parlamentarnim izborima, od kojih nas, evo, dijeli manje od dva mjeseca, moramo imati i gore spomenute činjenice u vidu. Neodgovorne fraze koje možemo čuti uoči izbora, a koje žele biti i mudre, kao što su: “nitko ne valja”, ili “svi su oni isti”, nipošto nisu kršćanske. Ako mi ne izađemo na izbore, izaći će drugi i umjesto nas izabrati nekoga kome možda nipošto ne bismo željeli dati da upravlja sudbinom naše djece.
Ljudi su po Božjemu daru obdareni da sudjeluju u vlasti “koja je od Boga”. I tu svoju vlast, odnosno sudioništvo u kreiranju neponovljivoga povijesnospasenjskoga djela, ostvaruju svakim činom svoje slobode. Na poseban način to se očituje u prigodama kada poput zrna žita u silosu, zaokruživanjem glasačkoga listića odlučujemo ne samo o budućnosti Hrvatske, nego i ovoga dijela Europe, pa i čitavoga svijeta.