Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
U mreži radara
 
PODVOJENOST O CRKVI

Bira i (mini) komentira: Ljudevit Maračić
 
TRANSPARENTNOSTI U CRKVI

Kada god na dnevni red dođe pitanje Crkve i novca, novca i Crkve, sugovornici će se listom, ako su čak i tolerantni i snošljivi dotad bili, podijeliti u trenu u dva tabora. Jedni će tvrditi da su crkveni službenici novovjeki srebroljupci, rastrošni i zdušni u zadovoljenju vlastitih potreba i hedonizama, a oni koji žive od crkvenog kruha reći će da to nije lako kako se izvana čini, tj. da crkvenim krvotokom kola znatno manje novca nego što se čini. Istina, ne oskudijeva se, ali se i ne razbacuje. Međutim, ono u čemu će se suglasiti i jedni i drugi je činjenica da Crkva u Hrvatskoj, njezina hijerarhija struktura, nema običaj javno govoriti o svojim prihodima i rashodima, što je u svijetu sasvim uobičajeno (…). Zašto, naime, dosad nikada i nigdje nije objavljena nikakva službena crkvena bilanca? Zapravo, čast i isprika iz-nimkama! Čini to redovito i jedino Hrvatski Caritas, pozivajući pod svoj krov ni manje ni više nego neovisnu revizorsku financijsku kuću da obavi i javno objavi svoje rezultate. Budući da cijele godine rade s tuđim novcem i s dobrom voljom, takav je potez itekako logičan i mudar i unaprijed će razoružati svakoga tko je na njihov račun odlučio slati bilo kakve neutemeljene i zajedljive primjedbe. Druge takve primjere možete tražiti koliko god hoćete, ali ih nećete naći. (…)

U Hrvatskoj se Katolička crkva, kao i ostale vjerske zajednice, financira novcem iz državnog proračuna, tj. novcem svih građana ove zemlje. Proračunski korisnici dužni su, na ovaj ili onaj način, javno prezentirati kako su tim novcem raspolagali i kako će u budućnosti raspolagati. Od Crkve to nitko ne zahtijeva, ali zar se nitko nije domislio i doskočio svima onima koje crkveni novac žulja da postupi upravo na taj način. Mnogi bi tada vidjeli koliko stoji održavanje sakralnog blaga, obnova objekata, karitativni i socijalni rad… I da za laštenje srebra ostaje vrlo malo. Ili je, možda, situacija drukčija?

Na oba pitanja odgovor bi se najlakše dao upravo nekim oblikom javne bilance. Koja, kada bi k tome izašla i na službenim internetskim stranicama, ne bi ostavljala prostora ni za kakve dodatne kalkulacije i spekulacije. Bile one dobrohotne ili zločeste, sasvim je svejedno. Uostalom, svake godine to čini sam Vatikan i sjaj i važnost mu se zbog toga nimalo nisu umanjili.

DARKO PAVIČIĆ,
Jutarnji list, 23. srpnja 2007.

Netko bi mogao zaključiti: U tuđe jelo ne stavljaj sol (bugarska poslovica). Drugi pak: I mudrac prepušta krojaču da ga oblači (francuska). Kako se već pristupa problemima.

USAMLJENA SIROTICA

I propovijedi biskupa na Veliku Gospu pokazuju da Crkva u društvu postaje sve usamljenija, što je samo razlog da vjernicima bude još bliža. Više nema nijedne političke stranke koja ima bar prividni moralni alibi za promicanje kršćanskog svjetonazora. Tako se između Crkve i vjernika pročistio put na kojem su se pojavljivali političari različitih stranaka ne bi li vjeru iskoristili kao politički
kapital. (…)

U navođenju primjera možemo početi od povijesti. Recimo, u kojoj će stranci imati istomišljenika krčki biskup Valter Župan, koji u propovijedi iznosi statistiku po kojoj je Hitlerovih žrtava bilo 20 milijuna i devetsto tisuća, a komunističkih – 100 milijuna, od toga Titovih više od milijun? Malo će gdje u medijima i politici imati potporu i njegove riječi o “protuprirodnom poimanju braka, ženidbe, obitelji, čovjeka, svega”. Malo će biti javnog razumijevanja i za biskupa Marina Srakića, koji je zahvalio Branimiru Glavašu na pomoći u obnovi Marijina svetišta u Aljmašu, jer mediji su Glavaša unaprijed osudili, rat su u Osijeku sramotno poistovjetili sa stradanjem malog broja Srba, a više od tisuću žrtava u dugotrajnom agresorskom mrcvarenju i razaranju toga grada, koji je Glavaš herojski branio i obranio, kao da nije bilo! U zbroju s tim postovjećivanjem našla se i činjenica da je sudačka udruga opomenula Mesića i Sanadera zbog upletanja u proces protiv Glavaša. U kojoj političkoj opciji može naći istomišljenika biskup Jezerinac, koji upozorava na zastrašujuću destrukciju koju gledateljima svaki dan nude mediji, pogotovo TV, kad se nitko od političara medijima ne želi zamjeriti? Ili kardinal Bozanić pozivom da ne dopustimo “da nama ovlada kultura usmjerena jedino na ovozemaljske stvarnosti”, kad iz vrha vlasti slušamo poruke kako se politikom trebaju baviti samo bogati, kad gledamo kako se politički prvaci rokfelerovski razmeću skupocjenostima i rado gostuju na tajkunskim jahtama, donose zakone po kojima su radnici obespravljeno roblje, a zbog straha od europskih profitera nemaju hrabrosti donijeti zakon koji bi takvim radnicima omogućio da se nedjeljom odmore!?

MILAN IVKOŠIĆ,
Večernji list, 17. kolovoza 2007.

Kršćanska je poruka puna paradoksa, koje nije lako shvatiti. Pa tako ni ono što jednom reče Učitelj: “Mislite li da sam došao mir dati zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdijeljenje... Oganj dođoh baciti na zemlju”.

 

 


1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s