Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Predstavljamo
 
MALA FRANJEVAČKA OBITELJ

Piše: Marija Belošević
 
ŽIVOT JEDINSTVA S BOGOM, U ĆELIJI DUŠE, USRED SVIJETA

U mjesecu koji je na poseban način obilježen Franjinim duhom, predstavljamo jedan rekli bismo gotovo nepoznati vid franjevačke karizme. O Maloj franjevačkoj obitelji (MFO), ženskom svjetovnom institutu, te o svom pozivu osobe Bogu posvećene u svijetu govore sestre: Mariolina, Irena, Katarina, Marija i Mirjana.

Kako i gdje je nastala Mala franjevačka obitelj?

Mariolina: MFO je nastala 1929. g. u Bresci (Italija). Utemeljio ju je sluga Božji p. Ireneo Mazzotti, OFM, (1887-1976), zajedno sa sestrom Vincenzom Stroppa (1893-1982). Ona je u sebi nosila žarku želju za posvemašnjom posvetom Bogu usred svijeta. Potaknute istim idealom, njoj su se pridružile još tri trećoredice. Tako je počela živjeti mala zajednica koja je s vremenom izrasla u Institut. Apostolskom konstitucijom “Provida Mater Ecclesia” 1947. g. Crkva je priznala svjetovne institute kao novi oblik posvećenog života u čijem krilu je i MFO.

Dekretom Svete Stolice od 1. listopada 1983. godine MFO je promaknuta u svjetovni institut papinskog prava. Povjerena je nadležnosti tadašnje Kongregacije za redovnike, sadašnjoj Kongregaciji za ustanove posvećenog života i društva apostolskog života.

Kako biste u kratkim crtama predstavili MFO?

Mariolina: Ideal sestre MFO jest: “Živjeti život jedinstva s Bogom, u ćeliji duše, usred svijeta” (Vincenza). Nastojimo što vjernije opsluživati Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista po primjeru sv. Franje živeći u poslušnosti, siromaštvu i čistoći, prema smjernicama naših Konstitucija. Ne nosimo uniformu niti bilo koji drugi izvanjski znak koji bi nas izdvajao iz sredine u kojoj živimo. Uzdržavamo se vlastitim radom u onom zanimanju za koje smo se osposobile. Kako bismo bolje svjedočile vjeru u svojoj sredini, neprimjetno, neuočljivo, ali stvarno, kao kvasac u tijestu, čuvamo diskreciju o svojoj posveti. To je svojstveno svim svjetovnim institutima.

U kojim zemljama sestre žive?

Irena: Najviše sestara živi u Italiji i Brazilu, a zatim u Španjolskoj, Hrvatskoj, Sloveniji, Portugalu, Malti, Austriji, Belgiji i Francuskoj, te u Meksiku, Čileu, Gvatemali, Paragvaju i u Kanadi. Trenutno u Institutu ima oko 850 sestara.

Kada smo sada “upoznali” svijet, možete li nam reći kako, kada i gdje se pojavila MFO u Hrvatskoj?

Mariolina: Počeci MFO u Hrvatskoj i Sloveniji vezani su uz župu sv. Nikole biskupa u Rijeci. Pedesetih godina, usred komunizma koji je Crkvi branio svako okupljanje laika, župnik fra Krsto Marinov, OFM, održava vjeronauk za djevojke. Četiri djevojke bile su zainteresirane za duhovni poziv, ali ne u samostanu nego “iz svijeta za svijet u kojem žive”. Zajedno s fra Krstom tražile su način da to i ostvare. On ih je odgajao u duhu Asiškoga Siromaha, koji je dobro znao čovjeku približili Krista i pomoći mu da otvori srce za sjeme Božje riječi. Kako bi ih zaštitio od bezbožnog režima, fra Krsto je u svojoj župi odlučio osnovati Treći red, čije bi “srce” bile upravo ove posvećene djevojke. Prve zavjete su položile 8. prosinca 1958. g. i nazvale se “Zaručnice siromašnog Krista”. Nekoliko godina kasnije sestre su saznale da u Italiji postoji “Piccola Famiglia Francescana” koja živi identičnu karizmu. Godine 1966. postale su dio te obitelji. Danas MFO u Hrvatskoj ima 22 članice, a zajedno s 3 sestre u Sloveniji sačinjavamo jednu regiju Instituta.

Kakva je organizacija samog Instituta?

Irena: Institutom upravlja centralna predsjednica sa svojim vijećem. Sjedište Instituta je u Italiji. MFO je organizirana u regije, a regije u grupe. Svaka razina Instituta ima svoju upravu. Prema Konstitucijama i u duhu vjernosti franjevačkoj karizmi duhovni asistenti su franjevci.

Kako izgleda formacija?

Irena: Kad se govori o posvećenom životu, redovito se podrazumijeva redovnički život pa se spominje: kuća matica, kuća odgoja... Naš život nije organiziran na takav način. Kad djevojka odluči pristupiti Institutu, ostaje ondje gdje je i bila. Ako osjeća potrebu, ona može doći živjeti u mjesto gdje je veći broj sestara, te tako izbliza upoznati zajednicu. No, to zajedništvo se ne odvija u četiri zida, već u međusobnom susretanju, sestrinskoj ljubavi i blizini, u molitvi i u zajedničkom radu. Djevojka u osobnim susretima sa sestrom odgovornom za formaciju upoznaje zajednicu, a tako upoznaje i sebe te uočava da li je to način života na koji je Bog poziva. Dakle, formacijski hod odvija se u svijetu. Ona i dalje mora raditi ako radi, studirati ako studira tj. treba normalno živjeti. Formacija počinje ulaskom u Institut i traje devet godina (tri godine do posvete i daljnjih šest do definitivnog uključenja). Kroz to vrijeme sestra stječe potrebitu ljudsku i kršćansku zrelost kako je predviđeno planom formacije u Institutu, spajajući kontemplaciju i akciju, živeći usred svijeta, a zajednica joj je i moralna i fizička potpora.

Možete li malo pojasniti u čemu se sastoje vaši zavjeti. Posebno možda onaj poslušnosti?

Irena: Mi sestre MFO zavjetujemo djevičanstvo, siromaštvo i poslušnost kao izraz ljubavi i osobnog odgovora na Božji poziv. Na taj način svoj život u punini darujemo Bogu i slobodne smo za služenje braći kojoj smo poslane. Zavjetom djevičanstva obvezujemo se na život u celibatu. Zavjetom siromaštva obećajemo Bogu odgovorno i ograničeno služenje vremenitim dobrima. Zavjetom poslušnosti osluškujemo Božji glas u vlastitom životu, prihvaćanjem posredovanja Crkve i odgovornih u Institutu. Svoj život i vršenje zavjeta podastiremo i provjeravamo u razgovoru s glavnom sestrom.

Mirjana: Odgovornoj sestri podlažu se i osobni planovi i potrebe. To je izraz življenja Božje volje i moje odgovornosti prema Bogu i Institutu.

Što je vas osobno potaklo da postanete članica MFO?

Mariolina: Poziv Božji je osoban poziv. Meni je najviše u prepoznavanju poziva pomogao moj ispovjednik i župnik fra Krsto. Pomogle su mi i sestre primjerom svog života. Kad se vratim natrag u mislima, mogu reći da je prevladala snaga Božje riječi. Mnogo sam čitala, razmatrala, bilježila i uvijek se vraćala na ta Božja nadahnuća.

Irena: Kad sam upoznala MFO, oduševila me mogućnost potpune posvete Bogu, usred svijeta. Osvojena milošću Božjom, željela sam svjedočiti vlastitim životom da je moguće biti posve Božji i usred vremenitih stvarnosti, među ljudima, svakome blizu, i upućivati ih na Boga više životom negoli riječima, pomažući im da pronađu smisao i puninu života za kojim čeznu. U zajednici sam doživjela ljubav, slogu i moralnu snagu, i uvjerila se da je moguće ostvariti ono što sam osjetila u srcu.

Marija: Dosta sam čitala Ivana Merza. Sviđao mi se njegov način života: posvećeni život laika u svjedočenju Evanđelja uz mnogo naobrazbe. Za vrijeme studija sam upoznala i neke druge svjetovne institute, no tada mi je na prvom mjestu bio studij, a mislila sam i na magisterij. Tražila sam i slijedila volju Božju. Težila sam duhovnom pozivu, ali se nisam vidjela u odori, makar je cijenim. Kad sam upoznala sestre, osjetila sam - to je za mene! Nakon završetka fakulteta dobila sam posao i odustala od magisterija. Sada vidim da to Bog od mene traži i da sam ispunjena. Naša suutemeljiteljica je osjećala živu potrebu za kontemplativnim životom u svijetu, a to i mene osobno privlači. Moj apostolat se sastoji i u pomoći mojoj obitelji. Na poslu sam usmjerena prema starijim ljudima kojima je često osim onoga formalnog što posao zahtijeva, potrebna i ljudska riječ.

Možete li ukratko opisati jedan vaš dan?

Irena: Koliko ima sestara, toliko je različitih načina kako može izgledati dan jedne sestre. Svaka u svom okruženju živi svoj poziv kroz rad, molitvu i apostolat.

Katarina: Uz molitvu i rad, ja gotovo sve svoje vrijeme darujem svojoj obitelji. U početku sam željela slaviti Boga služeći bližnjima u svijetu, izvan vlastitog doma. S vremenom sam shva- tila da se apostolat odnosi i na moju obitelj koja je trenutno potrebna moje blizine i pomoći. U razgovoru sa sestrama vidim da su mnoge upućene na svoju naravnu obitelj, pomažući im nositi obiteljski križ.

Koje je mjesto MFO u okviru velike franjevačke obitelji?

Irena: Ako razmišljamo o mjestu MFO u bogatstvu franjevačkih obitelji, mi smo na neki način poput FSR-a i FRAME posve ucijepljene u svijet, kako bismo po primjeru svetog Franje po svakom stvorenju slavile svevišnjega, svemogućega, dobrog Gospodina. Trudimo se promicati i podržavati svaki zdravi, društveni, kulturni i rekreativni pothvat. Sestra MFO po svojoj potpunoj posveti Bogu u svijetu i po svojim Konstitucijama pozvana je dragovoljno sudjelovati, uživati i svjedočiti: ljepotu, radost i vječnu suvremenost kršćanskog života i pozivati stvorenja da hvale Stvoritelja.

Kao dio franjevačke obitelji, zacijelo se i vi pripremate za veliki franjevački jubilej?

Irena: Svakako. Radost nam je sudjelovati u zajedničkim projektima Vijeća franjevačkih zajednica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Ove godine na našim tjednim susretima osobno i zajednički smo razmatrale Evanđelje, Pravilo i Konstitucije, crpeći bogatstvo iz naših izvora i unoseći Evanđelje u život i život u Evanđelje.

Poruka za kraj

Mariolina: Život posvete Bogu u svijetu, u MFO, jest život predanja i povjerenja u Boga i Božju providnost. To je jedan vid solidarnosti s braćom i sestrama koji nas okružuju. Dakle, dijeliti sudbinu svojih suvremenika, ali na Kristov način.

Mirjana: Svaki oblik posvećenog života nasljeduje Krista na svoj način. Kontemplativni život, mogli bismo reći, slijedi Krista koji se povlači sam na goru i moli. Misionarski život – Krista koji je išao svijetom propovijedajući Evanđelje i pozivajući na obraćenje. Naš oblik života oponaša Krista koji je trideset godina živio u skrovitosti, u vlastitoj obitelji, u svom kraju, radeći kao i drugi. Može se reći da je naš život “skriven s Kristom u Bogu” kao što kaže sveti Pavao (Kol 3,3), ali je to ipak blago koje je pohranjeno na nebesima, za koje se isplati dati cijeli svoj život – u potpunosti.

 


1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s