Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Sugovornici
 
“MOJ VELIKI SAN...”

Razgovarao: Ivan Bradarić
 
INTERVJU S 199. MINISTROM GENERALOM
REDA FRANJEVACA KONVENTUALACA FRA MARKOM TASCA

Red franjevaca konventualaca nedavno je slavio svoj 199. generalni kapitul. Prigoda je to bila da se sastanu svi ministri provincijali i ostala braća kapitularci, njih preko stotinu, i da u bratskom zajedništvu razmatraju proteklo šestogodišnje razdoblje, te da donesu planove za budućnost Reda.

Ova praksa potječe još iz vremena sv. Franje, koji je okupljao svake godine svu braću, da bi se s njima susreo i poslao ih po svijetu propovijedati Evanđelje.

Na spomenutom kapitulu braća kapitularci su izabrala svoga vrhovnog poglavara, ministra generala Reda. To je fra Marco Tasca, koji je do tada nosio službu ministra provincijala Padovanske provincije sv. Antuna Padovanskoga.

Fra Marco je krajem lipnja posjetio dvije najbliže provincije: Sv. Josipa u Sloveniji i Sv. Jeronima u Hrvatskoj. Tom prigodom se susreo s braćom, a mi smo ga zamolili za intervju našem Glasniku.

MINISTAR ILI GENERAL REDA

Vi ste, na nedavnom Kapitulu Reda franjevaca konventualaca, izabrani za generalnog ministra; možete li našim čitateljima reći ukratko što to znači?

Ponovit ću nešto od onoga što sam rekao u svojoj prvoj homiliji na blagdan Duhova ove godine. Sveti je Franjo uvijek govorio da je ministar general našega Reda Duh Sveti. Tako, biti general Reda značilo bi upravo biti poslušan tom glasu Duha Svetoga. Gospodin upravlja našim životima i našom poviješću, pa je zato naš prvi zadatak, kako mene kao ministra generala, tako i svih ostalih fratara, vjerovati u to: da Gospodin vodi i upravlja naš Red.

 

Vi ste nasljednik sv. Franje? S kakvim osjećajem pristupate ovoj službi?

I ovdje bih pošao od jedne činjenice. Kada su me nakon izbora tražili da me fotografiraju, ja sam želio da to bude ispred groba sv. Franje. Želio sam na taj način svoj braći poručiti da smo pozvani slijediti našega Spasitelja po uzoru na našega utemeljitelja sv. Franju. Ovo me na neki način oslobađa poteškoća i odgovornosti. Nisam ja u koga fratri trebaju gledati, nego neka gledaju našega Spasitelja, koji je Franji pokazao put, a Franjo je to shvatio ozbiljno i slijedio ga do kraja života.

FRANJEVCI

Možete li nam ukratko predstaviti franjevački Red? Što imamo danas?

Velika franjevačka obitelj je po svojim različitim stilovima života nazočna svugdje u svijetu. Franjo je osnovao Prvi red. To su franjevci konventualci, franjevci opservanti i franjevci kapucini. Tu ćemo svakako spomenuti i franjevce trećoredce, kao poseban plod franjevačkoga Svjetovnog reda, čija mnogobrojna braća i sestre danas žive u samostanima. Duh Sveti je prisutan i po Drugom franjevačkom redu, a to su klauzurne sestre klarise, nazvane po sv. Klari, koja je zajedno sa sv. Franjom suutemeljiteljica ovoga reda. Treći red je danas najbrojniji. To su muškarci i žene koji žive u svijetu i žele nasljedovati Krista po primjeru sv. Franje. To su, dakle, svjetovni franjevci.

Kakvi su danas odnosi među svim franjevcima?

Odnosi između ova četiri reda su jako dobri, jako pozitivni i konstruktivni, s velikom željom da zajedno radimo i surađujemo. Vidim doista velike mogućnosti i želju da će se to i ostvariti.

Ljudi nas često znaju pitati zašto se ponovno ne ujedinimo. Što biste vi odgovorili na ovo pitanje?

Ovo je moj veliki san. Ako je zbog povijesnih razloga došlo do razdvajanja zbog toga što je povijest u pojedinim trenutcima naglasila neke aspekte života sv. Franje, ili još bolje neki su aspekti njegova života apsolutizirani - kao da bi sv. Franjo bio samo molitva ili kontemplacija - tako onda smatram da povijest treba ponovno ujednačiti ili približiti sve ono što sv. Franjo jest. A Franjo je bio sve: tišina, molitva, kontemplacija, propovijedanje, rad sa siromašnima, studij… Tijekom vremena nije se htjelo ili se nije moglo primiti sve, nego se naglašavao jedan, ili više sličnih aspekata njegova života.

Evo, zbog toga kažem da je moj veliki san da Franjina obitelj bude jedna i jedinstvena, ujedinjena, jer nam je svima zajedničko jedno, a to je sv. Franjo.

Možda nam u tom smislu svjetovni franjevci mogu dati primjer. Naime, oni se ujedinjuju u jedan jedinstveni red, odnosno imaju jednu upravu.

Uvjeren sam u to. Oni nam daju divan primjer jedinstvenosti.

Franjevačka obitelj danas u Crkvi predstavlja doista jednu snagu, ne samo po svome golemom broju članova pripadnika svih franjevačkih redova, kongregacija, instituta i udruga koje se napajaju na franjevačkoj duhovnosti, nego i po svojoj prisutnosti u svim slojevima društva. Ipak, takvo franjevaštvo u ovome društvu ostaje nekako nedovoljno iskorišteno i često neprimijećeno. Slažete li se s ovom konstatacijom i zbog čega je to tako?

Ja mislim da iskustva koja su, možemo reći najviše naglašena u pojedinoj zajednici, naše vlastite karizme, moraju biti očita pred ljudima, pred svijetom. Polazim od našega Reda fra-njevaca konventualaca: ako je naš poziv da živimo kao braća zajednice, onda mi to ovome svijetu moramo pokazati da živimo kao braća u zajednici, bez osobnih interesa, razdora i podijeljenosti.

Kada to bratstvo nije više žila kucavica u zajednici, kada se ono ne njeguje, kada se sve rasprši u privatnim obvezama i samoinicijativama, onda zajednica umire, nestaje. Tako se gasi i franjevaštvo.

Mi smo zajedno znak. Zajednički molitveni susreti zajednice su na prvome mjestu. Ne može nam nikakva pastoralna aktivnost oduzeti to prvotno zvanje: biti braća zajednice. Na primjer, možemo slobodno u samostanu u kojem živimo objaviti vjernicima: “Danas fratri ovoga samostana imaju duhovnu obnovu. Nema ih.” Ovo će naši vjernici ne samo prihvatiti i razumjeti, nego će im to biti veoma znakovito: fratri su zajedno, fratri mole. To je znak nama da se i mi trebamo zaustaviti u vremenu i moliti.

Vratimo se pitanju koje je bilo malo šire postavljeno. Imam osjećaj da je Franjo sam učinio više nego svi mi franjevci skupa danas.

Zašto je Franjo promijenio svijet? Sigurno nije zbog toga što je volio i služio sirotinju. Jer, koliki su i prije i poslije njega to isto činili. Ključ po kojemu je Franjo promijenio svijet jest Isus Krist, a to je potvrdio i papa 17. lipnja ove godine, kada nas je posjetio. Mi se danas mnogo trudimo oko koječega, a zaboravljamo jedino bitno: donijeti Isusa ovome svijetu. Nekako, kao da uvijek mislimo kako je to samo po sebi jasno, a nije. Upravo po tome umjesto da mijenjamo svijet, mi se suobličujemo svijetu.

A dovoljno je otvoriti životopis sv. Franje i na prvoj stranici pročitati najljepši opis što ga pisac daje: “Bio je sav uronjen u Gospodina.”

RED FRANJEVACA KONVENTUALACA

Kako vi vidite redovništvo i koja je uloga franjevaca u Crkvi?

Redovnički život danas sigurno prolazi kroz krizu i pita se: Kamo idemo? Mene je posebno pogodio govor što ga je Papa održao poglavarima muških redova prošle godine: “Budite oprezni, jer je u vaše samostane ušao duh svijeta.” I jasno je govorio o individualizmu, o načinu kako svijet razmišlja, o tome kako redovništvo kao takvo nema što reći svijetu, jer svijet to zna činiti puno bolje.

Mi se svi trebamo preispitati i tražiti načine kako biti znakoviti u vremenu u kojemu živimo. Zajedničko nam je svima sigurno to da gradimo zajedništvo. Svijet sve više postaje kao skup individua, gdje svatko za sebe živi. Mi redovnici, franjevci, moramo dati svoj odgovor, a to je bratstvo u zajednici, zajednički život ujedinjen oko jednog ideala, a to je nasljedovanje Isusa Krista. Možda nam se ovo koji put učini prejednostavno, a u stvari se radi o nevjerojatnom znaku koji mi sa svojim međunarodnim zajednicama trebamo dati ovome svijetu.

Koliko u svijetu trenutno ima franjevaca konventualaca i gdje su raspoređeni?

Danas u 64 zemlje svijeta, u oko 650 samostana, živi oko 4.500 redovnika franjevaca konventualaca. Najviše je fratara je u Europi, ali istovremeno je u Europi i najviši prosjek godina fratara. Ipak, imali smo sreću za vrijeme posljednjeg kapitula otvoriti novu provinciju u Indiji. Upravo taj dio svijeta obećava puno, takozvani Jug: Indija, Indonezija, Filipini, Latinska Amerika. To nam ujedno postavlja pitanje i mogućeg preustroja stila života.

Red franjevaca konventualaca u povijesti Crkve je dao svece, teologe, misionare, propovjednike, te je na taj način dao golem doprinos dinamici života Crkve. Što on danas nudi? Koja je njegova tipična karizma?

Papa Ivan Pavao II. govorio je kako mi redovnici iza sebe imamo bogatu povijest da je opišemo, a da pred nama stoji povijest koju trebamo izgraditi i živjeti. Istina je, povijest Reda nam je podarila mnoge velike redovnike, kao što ste i naveli u ovome pitanju.

Mi smo se, međutim, u jednome trenutku okrenuli pastoralnom djelovanju uvjeravajući sebe da je to ono naše izvorno. Na taj smo se način zatvorili osobnim sposobnostima i osobnim darovima te osjećaju za kulturu. Povijest nas je dovela u gradove i stavila pred mnoga otvorena pitanja na koja trebamo dati odgovore, kao što su to činili oni kojima smo se divili.

Naša karizma je živjeti u samostanu, obdareni darovima koje smo primili: propovjednik neka propovijeda, glazbenik neka stvara glazbu, tko je teolog, tko kuhar, tko radi u vrtu… Ja mislim da je to ono što trebamo oživjeti: svoje vlastito posvećenje, ali u zajednici na korist one sveopće zajednice.

FRANJEVCI KONVENTUALCI SUTRA

Na posljednjemu generalnom kapitulu ste posebno razmatrali temu misijskog poslanja “Ad gentes”. Što se na tom planu konkretno odlučilo i što od franjevaca konventualaca možemo očekivati za Crkvu?

Kapitul je govorio o misijama i o izgradnji, o odgoju fratara za misije, s posebnim naglaskom na trajnom odgoju. Na Kapitulu se otvorila rasprava o tome što zapravo podrazumijeva taj izraz “Ad gentes”? Kapitularci koji dolaze s juga planeta, nastojeći dati svoje viđenje i odgovor na pitanje, rekli su: “Vi koji se zovete prvi svijet imate veće potrebe za misijama od nas.” Na taj način smo se svi upitali koliko u tom našem zapadnom svijetu zapravo ima Boga. Očito je misija potrebna svima. Svima je potrebna ta nova evangelizacija. Ovdje smo važan faktor i mi franjevci konventualci. Prisjetimo se kako je to činio sveti naš utemeljitelj. Njegovo je propovijedanje bilo jednostavno. Pozivao je na obraćenje, na novi stil života. Svi su ga razumjeli. Naravno, i zbog toga jer je njegove riječi pratio stil života. Tako bi i naša evangelizacija morala biti jednostavna. Morali bismo govoriti o temeljnim, bitnim stvarima.

Franjo u Pravilu zapovijeda frarima: “Oni koji idu u misije neka se međusobno prihvaćaju, neka si žele dobro”, jer to je preduvjet navještaja Riječi Božje.

Franjevci konventualci su čuvari samostana-kolijevki Reda: Sveti samostan u Asizu, Padova, Firenca, Bologna … što je sve na ponos Reda. Nije li to pomalo i jedna otežavajuća okolnost koja nas vezuje uz prošlost?

Istina je da nam te velike strukture stvaraju probleme. Nema više fratara koji bi mogli “ispuniti” te prostore. I u tome mi moramo biti dovitljivi. Na primjer, danas u Italiji imamo nebrojene samostane i crkve s nevjerojatnom kulturnom i umjetničkom baštinom. Izazov je kulturno-evanđeoski. To je sve izvanredno sredstvo za naviještanje Isusa Krista. Upravo danas kada sve funkcionira po sistemu “windowsa” - slike, ove nam govore puno više od riječi.

Poznato je da su franjevci konventualci i službeni ispovjednici u Vatikanu. Jaka je veza Reda sa Svetom Stolicom. I za nedavnoga generalnog kapitula u Asizu posjetio vas je Papa. Što vam je tom prigodom poručio?

Papa je došao u Asiz i posjetio Rivotorto, a na taj način je zapravo posjetio i nas koji smo bili okupljeni na Generalnom kapitulu. Papa nas je podsjetio na obraćenje sv. Franje što obilježavamo ovih godina. Rekao nam je: “Ovo je vaše obilježje. Franjo govori o Isusu.” Tako nam je još jedanput rekao kako je naš Red usmjeren prema Isusu Kristu. Zatim, kao drugi važan naglasak, izdvajam da smo zajedno s njime bili u gornjoj bazilici. Govorio nam je o “Via pulchritudinis” (Putu ljepote), o Giottovim freskama kao načinu evangelizacije: “Kakvu divnu prigodu za evangelizaciju imate vi fratri!” I kao treće, naglasio nam je našu pripadnost mjesnoj Crkvi s kojom trebamo imati dobru suradnju i po kojoj se nama otvara mogućnost pripadnosti Crkvi i izgradnji Crkve.

Koja je vaša vizija Reda koji vodite?

Vidim Red kako se razvija i raste. I što se tiče broja fratara, ali i što se tiče želje za jednom znakovitom prisutnošću danas u svijetu. Možda još uvijek nismo sigurni što i kako trebamo živjeti, ali osjeća se ta želja koju fratri njeguju da žive zajedno, da mole zajedno, da se vesele zajedno.

Koja je vaša poruka našim čitateljima, koji vole franjevce, kako sv. Franju, tako i sv. Antuna, pod čijom zaštitom i izlazi ovaj naš časopis?

Sv. Antun je bio sljedbenik sv. Franje. On je bio vjerni sljedbenik sv. Franje. On je snažno pronio franjevačku viziju i karizmu sa svime onim što je on bio. Čovjek kulture, učen čovjek i čovjek velikoga životnog iskustva. Dakle, sv. Antun je uspio na izvanredan način svoju stvarnost, svoje darove i sposobnosti ugraditi u prijedlog i stil franjevačkoga života. Nije ništa postao manji zbog toga, nego baš naprotiv, kako vidimo iz našega vjerničkog iskustva. To želim poručiti svim vašim čitateljima: da nastoje oko toga da svoj svagdašnji život, svoje poteškoće, uspjehe, radosti i nevolje, znaju ugraditi u život vjere.

 


1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s