Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Crtice iz duhovnosti Crkve
 
O MOLITVI

Piše: Bernardin Filinić
 
MOLITVA CRKVE U SV. JERONIMA

“Isus Krist, Veliki svećenik novoga i vječnoga saveza, uzimajući ljudsku narav, uveo je u ovozemaljsko progonstvo onu pjesmu koja se u nebeskom dvoru pjeva po sve vijeke. On sa sobom sjedinjuje svu ljudsku zajednicu i sebi je pridružuje u pjevanju toga božanskog slavospjeva” (SC br. 83).

II. Vatikanski koncil o molitvi

Ovako svečano, duboko otajstveno, započinje svoju riječ o molitvi Božanskog časoslova II. Vatikanski koncil. Isus Krist Sin Božji ulazeći u svijet govori, prema Heb 10, 9: “Evo dolazim vršiti volju tvoju.” Nakon što je stari Adam u povijesti odbacio volju Božju i izvršio volju đavolsku i na svijet donio smrt, “On, začetnik novoga čovječanstva u novom rođenju i posrednik ljudi kod Boga, uvodi u svijet onu pjesmu hvale kojom odzvanja Crkva” (vidi: Opća uredba liturgije časova, br. 3).

Nevjerojatna je važnost molitve Časoslova po II. Vatikanskom Koncilu. Časoslov je prvotna molitva Crkve i najznačajnija osobna molitva svakog kršćanina i cijele crkvene zajednice s Kristom u ime svega stvorenja i za sve ljude.

Isusova pouka o molitvi

Značajno je za nas na koji način Isus uvodi svoje učenike u molitvu. On u Matejevu Evanđelju, u Govoru na gori naglašava tri stvari: prvo, skromnost i skrovitost u molitvi, tj. da se ne hvalimo svojim molitvama; zatim u uvodu u “Očenaš” govori protiv blebetanja u molitvi, tj. recitiranja Časoslova samo ustima: “Kad molite, ne blebećite kao pogani”, a nakon molitve “Očenaša” ističe uvjet opraštanja da bi naša molitva bila uslišana, zatim govori o ustrajnosti u molitvi, o uslišanosti ustrajne molitve. “Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darovima darivati djecu svoju, koliko će više Otac vaš koji je na nebesima dobrima obdariti one koji ga zaištu! (Vidi: Mt 6,5-15; 7,7-11)

Crkva se od svojih početaka sabire na molitvu. Apostoli s Marijom (Dj 1,14), kao prva kršćanska zajednica, “bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama” (Dj 2, 42). Sva zajednica prvotne Crkve, svi kršćani sudjelovali su u Kristovu svećenstvu i molitvom posredovali za spasenje ljudi. Bila je to služba ili dužnost zajednice kršćana na čelu s apostolima i Petrom, kako se dugo zvala “Officium divinum” tj. “Božanska služba”.

Redovnička molitva

Kada su od prvoga kršćanskog cara Konstantina i nadalje, mase ljudi ulazile u Crkvu i kad se sve više skraćivao katekumenat kao priprava za krštenje, većina kršćana ne dolazi više na jutarnju i večernju molitvu, i euharistija se počela zanemarivati (vidi: H. Jedin, Velika povijest Crkve, sv. II, str. 305). Tada (od početka IV. stoljeća) Bog podiže u svojoj Crkvi dar redovništva, koji preuzima ulogu molitve prvotne Crkve i obnavlja u njoj ideal života prvih kršćana sa zajedničkom molitvom.

Jeronimov doprinos

Jedan od najznačajnijih redovnika u povijesti Crkve je naš zemljak sv. Jeronim. Rođen u Stridonu u Dalmaciji, krstio se kao odrastao u Rimu i nakon što je na kršćanskom Istoku dobro proučio biblijske jezike, vratio se u Rim i za vrijeme pape Damaza prevodio Sveto pismo na latinski jezik i to pučki. Zato se njegov prijevod zove Vulgata. U Rimu i na Zapadu tada puk više nije razumio grčki jezik, tako da je njegovim prijevodom Riječ Božja i molitva Crkve mogla biti razumljiva. Potom se nastanio, živeći kao redovnik i šireći redovništvo, u Isusovoj domovini i pisao osobito tumačeći Sveto pismo. Umro je u Betlehemu 420. Njegov latinski prijevod Svetoga pisma prozvan “Vulgata” preuzela je Katolička crkva kao svoju službenu Bibliju kroz dugo vrijeme. Postao je i zaštitnik Provincije Sv. Jeronima franjevaca konventualaca.

 


1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

 

U suradnji s