Opći zaključak koji bi se mogao izvući iz odgovora čelnika anketiranih političkih stranaka jest da, unatoč njihovoj političkoj i stilskoj izglačanosti ipak oslikava duhovno ideološki presjek pojedine stranke. Uostalom, čelnici stranaka to nisu ni imali razloga prikrivati.

Dakakao da je svaka stranka sebe nastojala prikazati u najboljem svjetlu. Čitatelji, i naposlijetku birači, dat će svoj konačni pravorijek. Zaustavit ćemo se na nekim točkama njihovih odgovora.

Na pitanje: Što smatrate svojim najvećim uspjehom od prošlih parlamentarnih izbora? Svaka je stranka nastojala iz svojeg ormara izvući najbolje ruho. Tako HNS ističe da su njihovi politički stavovi postali društveni mainstream, a HSLS “uspješno obnašanje vlasti na lokalnoj razini, brojne inicijative i prijedloge zakona…” Predsjednica DC-a ističe svoje uspjehe dok je bila ministrica. SDP je svoje uspjehe istaknuo u socijaldemokratskoj platformi sažetoj u rečenici “za tržišno gospodarstvo, protiv tržišnog društva”. Ova poruka koja se s jedne strane poziva na tržište, a s druge ga otklanja, kao da daje za pravo onima koji im predbacuju proturječne stavove - da pod krinkom tržišta zagovaraju plansku, socijalističku privredu.

HSS ističe svoja zalaganja u prilog ZERP-a, umirovljenika i seljaka. Odgovori bi bili mnogo uvjerljiviji da su u mandatu koalicijske vlade, kada su sudjelovali u vlasti, učinili neke pomake i tom smjeru. Ovo posebice vrijedi kada je riječ o seljacima i umirovljenicima.

HDZ ističe najznačajnije pokazatelje svojega mandata, kao što su visoki gospodarski rast, porast zaposlenosti, društvenu stabilnost i jačanje međunarodnog položaja. Kao stranka na vlasti najpodložnija je procjenama i verifikaciji istaknutih značajki.

Najteže je bilo odgovoriti na pitanje u kojemu je trebalo sebe “optužiti” za neuspjehe. Većina stranaka umjesto toga optužila je svoju naivnost zbog toga što nije uočila zlo u drugima. HSP svoj najveći promašaj vidi u koaliciji s HDSSB-om u Osijeku. Njihovo se priznanje doima iskrenim, ali istovremeno otvara pitanje: je li stranka imuna od budućih strateških pogrešaka u procjeni?

Odgovor na isto pitanje možda je najslabija karika u lancu inače dobro sročenih odgovora SDP-a. Oni, naime, najveću pogrješku vide u tome što nisu bili “uspješni u ukazivanju štetnosti politike vladajućeg HDZ-a”. Neutralni promatrač (ako takvih uopće ima) prije bi rekao da im je upravo to bila uža specijalnost.

Pitanje odnosa prema ljudskom životu od začeća pa do prirodne smrti, zapravo je jedan od najznačajnijih testova ideološko-duhovne pozadine svake stranke. Dok su neke od njih izbjegle odgovor ističuči “da čovjek ostaje čovjek”, stranke demokršćanskog opredjeljenja su istakle svoje opredjeljenje za nepovredivost ljudskog života. HDZ pri tome daje naglasak na politiku kojom pomaže roditeljima u skrbi za djecu. HSP ističe svoja zalaganja u tom smislu, koja je prethodno usuglasio sa stajalištima Crkve. HSLS se opredijelio za neutralniji, ali ipak afirmativni odgovor: “Edukacijom, prevencijom i poštivanjem pozitivnih zakonskih propisa.” HSS se poziva na svoj tradicionalni slogan, pri čemu “vješto” izbjegava izravni odgovor. SDP i HNS, dosljedni svojem ideološkom habitusu, umjesto prava nerođenog djeteta ističu pravo žene na izbor.

Kada je riječ o kršenju radničkih prava, većina stranaka za to okrivljuje nepoštivanje zakona, inspekcije ili eventalne zakonske nejasnoće. HSLS je izravniji te okrivljuje loše zakonodavstvo, a HSP sve parlamentarne stranke osim svoje.

Zanimljivo je da sve stranke prepoznaju važnost i pozitivan utjecaj koji ima Katolička crkva u hrvatskom društvu, kao i njezin pozitivan utjecaj u eurointegracijskim procesima. Kritičan je jedino HNS, te zamjera Crkvi da se nije prilagodila demokratskim procesima, kao i to da tolerira radikalizam pojedinih svećenika.

Isto tako stranke su prilično jednoglasne u tome da u Hrvatskoj ne treba novih blagdana, ali su neke od njih spremne saslušati i razmotriti prijedloge iz Crkve.

Na “škakljivo” pitanje kojeg bi sveca izabrali za zaštitnika svoje stranke, većina njih odgovorila je da o tome kao politička stranka nisu razmišljali. Ipak, podosta ih je dalo zanimljive odgovore. Tako HSP i DC odabiru svetoga Antu, HNS ističe da im je blizak sv. Josip Radnik, a HSLS pak da je sv. Toma Akvinski “kao filozof najbliži liberalnim stavovima”.

Na kraju mogli bismo se složiti sa svim strankama i pridružiti se njihovu pozivu da izađemo na izbore i ispunimo svoju kršćansku i građansku dužnost.