Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Pedagog u obitelji

 

NAGRADA NASUPROT KAZNI

Pišu: Mara Čović, pedagog
 
NAGRADA JE DOBRODOŠLA U SVAKOM TRENUTKU

LJudski je pogriješiti. A što ćeš učiniti da to popraviš? Dobro je reći: “Žao mi je.” Još bolje je to popraviti. Svi smo duboko svjesni značenja ovih poruka, ali se slabo pridržavamo kada su u pitanju naša djeca. Kada razmišljamo o nagradi i kazni, ne smijemo nikada zaboraviti da s djecom treba komunicirati. Odgoj treba biti topao i podržavajući, s puno obraćanja, pažnje na ono što dijete dobro radi i pozitivnih poticaja – nagrada i priznanja. Ako postoje pro-blemi, trebamo razgovarati o uzrocima takvog ponašanja.

Evo nekoliko primjera kako roditelji reagiraju i što govore svojoj djeci kada dobiju lošu ocjenu:
- Viču i galame i fizički kažnjavaju djecu,
- Ne smiješ van dok ne ispraviš jedinicu,
- Nećeš dobiti džeparac,
- Nećeš ići na rođendan prijatelju,
- Tvoji prijatelji su bolji od tebe,
- Znao/la sam ja da ćeš ti dobiti jedinicu,
- Neću s tobom razgovarati dok ne popraviš jedinicu.

Nasuprot ovom primjeru, evo kako reagiraju kad dijete dobije dobru ocjenu:
- Uvijek ga poljubi i kaže: “Znala sam da ćeš dobiti peticu”.
- Super! Svaka ti čast!
- Povećat ćemo ti džeparac,
- Ako prođeš s peticom kupit ćemo ti motor,
- Mi smo ponosni na tebe.

Nagrađivanje je uspješan način djelovanja na ljudsko ponašanje, pogotovo ako govorimo o odgoju i obrazovanju. Cijeli se sustav obrazovanja i odgoja zasniva na brojčanim ocjenama koje određuju daljnje školovanje i napredak u osobnom i profesionalnom smislu. Zato nastavnici i roditelji imaju golemu ulogu u procjenjivanju, ocjenjivanju i oblikovanju osobnosti svakog djeteta. Nasuprot nagrađivanju je kazna oko koje se pedagozi spore, gdje jedni smatraju da se njome treba koristiti idući od lakših prema težima, do drugih koji smatraju da ih treba izbjegavati. Mišljenja sam da kazna nije dobar način odgajanja jer:
- Uvijek se kazna povezuje s onim koji kažnjava: roditelj, odgajatelj i učitelj;
- Kad dijete kažnjavamo, to i odgajatelju i djetetu ostavlja osjećaj povrede, nepravde i neuspjeha i osjećaj krivnje;
- Kazna djeluje samo na početku, a kasnije sve manje te se odgajatelj koristi sve jačim kaznama a odgojni efekti su sve slabiji;
- Zlostavljanje dovodi do agresivnosti i drugih poremećaja u odgoju;
- Dijete gubi osjećaj vlastite vrijednosti te mu se samopoštovanje narušava;
- Dijete odlazi u ovisnost, laže i priklanja se grupi djece sa sličnim ponašanjem.

Mišljenja sam da bi roditelji i odgajatelji trebali birati što više nagrada, pozitivnih poticaja te preobrazbu ili restituciju obiteljske i školske discipline. To je način gdje odrasli i djeca zajednički postavljaju pravila te ako se pravila krše, utvrđuje se kazna i vrijeme kada će ponovno funkcionirati nova pravila. Restitucija treba uslijediti u što kraćem roku nakon neprihvatljivog ponašanja.
Djeci možemo reći npr:
- Pogriješio si!
- Nisi ti jedini.
- Znam da nisi želio da tako ispadne.
- Nisi razmišljao o posljedicama.
- Manje me zanima tvoja pogreška, više me zanima što ćes u vezi s time učiniti.

Savjeti za roditelje

- Što češće i jasnije pokazujte ljubav svome djetetu. Djeca nisu nikad prestara da im kažemo kako ih volimo.
- Hvalite dobro ponašanje svoga djeteta.
- Pokažite iskreno zanimanje za školske aktivnosti, izvan nastavne djelatnosti, slobodno vrijeme, prijatelje, te im dopustite da drugačije misle od vas.
- Budite realni u očekivanjima kod svoje djece.
- Postavljajte kratke i bliske ciljeve i pomozite im u ostvarivanju tih ciljeva.
- Uvijek ih pohvalite za uloženi trud, bez obzira na postignute rezultate, jer i dijete može imati loš dan.
- Čestitajte djetetu na svakom uspjehu i pohvalite ga pred drugima.
- Nikada nemojte grditi svoje dijete pred rodbinom i prijateljima.
- Svaki dan odvojite određeno vrijeme samo za svoju djecu i pitajte ih što im se lijepo a što ružno dogodilo u tom danu. Tako ćete stvoriti naviku dijaloga u obitelji.

Svaki je dan važan

Kao djeca, većina nas čula je priču o kornjači i zecu. Čuli smo kako su se kornjača i zec utrkivali. Zec je odjurio velikom brzinom. Začas je bio nadomak ciljnoj ravnini i odlučio malo odrijemati jer je bio u velikoj prednosti. Kornjača je nastavila sporo i uporno prema svome cilju. Kada se zec konačno probudio, nije mogao vjerovati svojim očima: kornjača je upravo ulazila u cilj!

Postoji razlog zašto se ta priča ispričala milijun puta i zašto se još uvijek pripovijeda. To je priča o svakom djetetu. Što god bismo htjeli postići, uporan trud je najbolji put da tamo stignemo. Život je proces stvaranja. Svaki je dan važan.

Dragi roditelji, želim vam puno uspjeha u nagrađivanju vlastite djece, a njihov uspjeh će biti najveća nagrada vama.

 


1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

 

U suradnji s