Homepage - www.veritas.hr Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Lurd 1858. – 2008.
 
Procesija

Piše: Božo Barun
 
"Idi, reci svećenicima, neka se ovamo dolazi u procesiji!"

Jednoga dana nakon trinaestog ukazanja, u župni stan u Lurdu dolazi mala Bernardica u pratnji svojih dviju teta i obrati se župniku sljedećim riječima:
- Gospodine župniče, Aqueró traži da se dolazi k spilji u procesiji.
- A za kada je to tražila procesiju, – nastavlja župnik pola ironično – za četvrtak?
Bernardica napinje pamet, ali se ne može sjetiti ništa određena.
- Ne znam!
Užasno! Župnik sve više galami, uzbuđenje raste. Situacija postaje sve neugodnija po Bernardicu i njezine tete, jednako zastrašene kao i ona.
- To su izmišljotine i laži – odvraća župnik. I obraćajući se tetama koje su je pratile, reče strogim glasom:
- Možete sada ići. Pošaljite je u školu i ne dopustite joj da ide više k spilji. Da se s tim komedijama već jedanput svrši!
I dok župnik ostaje pri svome odbijajući da išta vjeruje, u međuvremenu stiže i gospodin Estrade koji, braneći događaje kod spilje, dobroćudno zaključuje:
- Zapamtite, gospodine župniče, jednoga dana ćete ići u plaštu prema Massabielleu pjevajući"Sancta Maria", a ja ću biti sretan da vam odgovaram "Ora pro nobis".

Eto, tako se nekako u mukama rađala još jedna vjerska manifestacija koju je Bezgrješna izrijekom zatražila da se održava na mjestu ukazanja, a koja je zauvijek obilježila lurdska zbivanja.

Premda je riječ o nečemu već dobro poznatom u katoličkoj vjeri, i u ovom se slučaju pitamo - zašto? Procesija koju bi organizirala Crkva, dakle svećenici s Božjim narodom, značilo bi službeno priznanje, odnosno i izvanjsko očitovanje da su ukazanja autentična, tj. nadnaravna i da se ne protive nauku Katoličke crkve. Je li Djevica Marija ovim odlučnim zahtjevom za procesijom upravo to htjela? Je li javnom procesijom htjela ovim zbivanjima dati nebeski legitimitet? Zašto se procesija i Nebu sviđa? Jesu li možda naše procesije nekakav odraz sličnih nebeskih manifestacija? To su spontana pitanja koja se nameću ozbiljnim promatračima tadašnjih zbivanja u, i oko Massabielske spilje. A to su i pitanja današnjih proučavatelja tih istih zbivanja. No, daljnji tijek događanja donio je prave odgovore.

Hod k Bogu

Što je zapravo procesija i koje je njezino vjersko, odnosno vjerničko značenje? Nisu li to možda, kako neki misle ili zlonamjerno podmeću, izvanjske parade kojima se drugima želi nešto pokazati i dokazati?

Doduše, sve je moguće kod nas ljudi. Zaista, spremni smo i sposobni od procesije učiniti predivno zajedništvo onih koji kao jedno srce i jedna duša hvale i slave svoga Boga, ali isto smo tako spremni i sposobni organizirati formalnu i izvanjsku manifestaciju kojom pred drugima iskazujemo svoju brojnost, sposobnost stvaranja spektakla ili nešto tome slično, a ne vjeru.

No, više je nego očito da je Gospa mislila, željela i tražila pobožnu, lijepu i poniznu manifestaciju u hodu, koja pretpostavlja zajedništvo vjerničkog puka, koji u redu i dostojanstvu predvode svećenici, pjevajući i moleći na slavu Božju, za svoje spasenje i za svoje potrebe.

Takva procesija je znak i dio one velike procesije ljudskoga roda koji hrli k svome konačnom cilju, k Bogu. Hod (kretanje) prema određenom cilju ima duboko biblijsko značenje koje je ugrađeno u ljudsku tjelesnu, psihičku i duhovnu strukturu. Čovjek je putujuće biće. Bez hoda, bez putovanja, čovjek se ne bi mogao ostvariti, ne bi mogao prispjeti u Obećanu zemlju.

Takva procesija ujedno je svjedočki znak i poziv onima koji sa strane ispitivački promatraju da se pridruže zajedničkom hodu. Svjedočanstvo koje pruža dobro i lijepo organizirana zajednica ima veliku težinu i rijetko koga može ostaviti ravnodušnim.

Nadalje, takva procesija, koja se u večernjim satima obavlja s upaljenim svijećama, jest znak Kristova svjetla koje rasvjetljuje svakog čovjeka koji dolazi na ovaj svijet. To izvanjsko svjetlo svijeća u rukama hodočasnika znak je onoga unutarnjeg svjetla vjere u njihovim dušama. To je znak onoga svjetla koje je Bernardica vidjela uvijek prije ukazanja Djevice i koji bi je nagnao da usklikne: - Evo svjetla.... Evo je!

Dakle, i ovim zahtjevom za molitvenom procesijom, Marija želi ostvariti zadatak koji joj je Bog povjerio ovim ukazanjem, a to je - povratak čovjeka Bogu odricanjem od grijeha i prihvaćanjem pokore. Stoga opravdano možemo vjerovati da je na čelu svake takve procesije majka Marija – Bezgrješna, koja svoju djecu predvodi u luku spasa. A u lurdskim procesijama njezina prisutnost je tako očita da ju je teško ne doživjeti i ne osjetiti.

Procesija za bolesnike ili procesija bolesnika?

A tzv. procesija za bolesnike, u kojoj bolesnici zajedno s ostalim vjernicima molitvom i pjesmom mole za ozdravljenje i ostale potrebe, ostavlja toliko upečatljiv dojam koji nije lako opisati. Brojna invalidska kolica u kojima se nalaze nepokretni ljudi svih uzrasta, u zajedništvu sa svojim njegovateljima i ostalim vjernicima, čine živu povorku vjere, nade i ljubavi. Premda svatko od njih želi ozdraviti, oni se ne doimaju kao očajnici koji traže slamku spasa, već prije svega kao vjernici koji svoje trpljenje po zagovoru nebeske Majke prinose Bogu, podlažući se njegovoj presvetoj volji. Oni, ne samo ravnopravno s ostalim vjernicima, već i više od njih, svjedoče kako je hod prema nebeskom kraljevstvu moguć i trnovitim putem trpljenja. Stoga bi ovu procesiju radije trebalo nazvati procesijom bolesnika koji svojom vjerom i trpljenjem mole za svoje i za potrebe cijeloga svijeta. Njihove molitve su uvijek uslišane. Stoga, nijedna procesija organizirana i provedena po Marijinoj želji i naputku nije niti može biti besplodna, jer onaj veličanstveni 'Ave, ave, ave Maria' otvara vrata neba iz kojeg se po Majčinom zagovoru izlijeva rijeka Božjeg blagoslova na sve ljude. A Božji blagoslov sadrži sve ono što nam je uistinu potrebno – vjeru, ljubav, mir, zdravlje, sreću, zadovoljstvo, itd. Svakomu se daje ono što mu je u danom trenutku na korist.

Procesija koja traje

Na Marijin poziv da se na mjesto njezina ukazanja dolazi u procesiji, iz dana u dan odazivaju se ljudi svih rasa, klasa, naroda, pa i religija iz cijelog svijeta. Doživjeti nadnaravnu ljepotu lurdske procesije znači jedan novi korak na putu vjere. Za mnoge je to značilo i prvi korak u vjeri – obraćenje koje nikad neće zaboraviti. Procesija je to koja se slijeva sa svih strana svijeta u svim prijevoznim sredstvima. Procesija je to koja želi sve što postoji posvetiti Gospodinu, jer njemu sve i pripada. To je procesija nade, premda, ili baš zbog toga što ima puno sličnosti s križnim putem. Bilo bi jako dobro da svakodnevno sebi posvijestimo činjenicu da smo u procesiji. Vjerojatno bi tada naš život bio plodniji dobrim djelima, plodniji ljubavlju prema Bogu i braći ljudima.

Molitvena nakana za mjesec rujan

Neka ljubav i snaga s kojom je Presveta Djevica stajala podno križa Kristova, po njezinu zagovoru bude sve više, podrška svakom kršćaninu i poticaj na svjedočanstvo.

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

 U suradnji s